Nisam još završio! Rečenica koju mnogi roditelji čuju gotovo svakodnevno. Dijete tvrdi da mora ostati online još samo malo jer nešto traje, nešto se događa ili nešto tek dolazi. Dijete vidi priliku koju ne želi propustiti. 

 

FOMO, odnosno „fear of missing out“, opisuje osjećaj da će nam nešto važno promaknuti ako nismo stalno prisutni. Kod djece se taj osjećaj najčešće javlja u online okruženju gdje se sadržaj neprestano obnavlja. Poruke dolaze jedna za drugom, video slijedi video, a igre nude nove izazove i nagrade koje su često vremenski ograničene. Sve to stvara dojam hitnosti: ako sada ne pogledaš, možeš nešto izgubiti.

 

Digitalne platforme dodatno pojačavaju taj osjećaj. Notifikacije, podsjetnici i algoritmi koji stalno nude „još nešto“ održavaju stalnu aktivnost. Ako dijete reagira na određeni sadržaj, sustav mu nudi još sličnog. Ako postoji dnevna nagrada ili poseban događaj u igri, poruka je jasna – vrati se danas, jer sutra možda neće biti isto. Takav dizajn otežava prekid i potiče stalnu prisutnost.

 

 

Djeca su na to posebno osjetljiva jer još nemaju razvijenu sposobnost dugoročnog planiranja i procjene prioriteta. Odrasla osoba može racionalno zaključiti da poruka može pričekati ili da će se video moći pogledati kasnije. Dijete to često doživljava emocionalno. U njihovom svijetu sve se događa sada i sve djeluje važno. Strah da će propustiti nešto što „svi drugi vide“ može biti vrlo snažan.

 

FOMO se u praksi ne pojavljuje uvijek dramatično. Često je tih i suptilan. Dijete stalno provjerava uređaj, pokazuje nemir kada su notifikacije isključene ili teško podnosi pauzu od igre. Može se bojati da će propustiti poruku u grupi, poseban događaj u igri ili sadržaj o kojem će drugi sutra pričati. U takvim situacijama roditelj često vidi neposluh, a dijete zapravo osjeća pritisak.

 

Problem nastaje kada taj osjećaj počne utjecati na san, koncentraciju ili raspoloženje. Ako dijete teško zaspi jer „mora još nešto provjeriti“ ili postaje razdražljivo kada nije online, to su znakovi da je strah od propuštanja preuzeo preveliku ulogu. Najvažniji korak koji roditelji mogu napraviti jest razumijevanje. Dijete se ne ponaša tako zato što želi prkositi, nego zato što osjeća da mora biti prisutno. Razgovor o tome kako internet funkcionira može pomoći. Važno je objasniti da sadržaj neće nestati u sat vremena i da ništa ključno neće biti izgubljeno.

 

 

Postavljanje jasnih pravila o vremenu korištenja uređaja daje strukturu i sigurnost. Isključivanje nepotrebnih notifikacija može smanjiti osjećaj hitnosti. Djeca trebaju naučiti da pauza nije gubitak i da svijet neće stati ako na kratko izađu iz digitalnog prostora. FOMO kod djece nije znak slabosti, nego posljedica digitalnog okruženja koje je stalno aktivno. U svijetu gdje se nešto događa svake sekunde, teško je stati. Roditeljska uloga nije borba protiv tehnologije, nego pomoć djetetu da shvati da ne mora biti online u svakom trenutku da bi bilo sigurno, povezano i vrijedno.

 

 

 

 

Za više korisnih savjeta zavirite u Kriptokutak - Mjesto za vašu sigurnost i zaštitu