Koliko li je samo hladnoće i tame skriveno u pojmu - smrti. Ipak, smrt je samo 'most' koji simbolizira prijelaz iz ovog tmurnog zemaljskog života u nešto uzvišenije i sveto, most koji nas vodi do Vječnosti. Tako vjeruju kršćani koji se danas, na Dušni dan, posebno sjećaju svojih, ali i svih drugih vjernih pokojnih, umrlih ovome svijetu, moleći za njihove duše u "onostranosti" - Raju.
Kako li su samo mnogi pisci opisivali taj Raj, kao nešto čisto, sveto, bijelo, jedinstveno, ugodno, toplo, puno ljubavi, gdje anđeli pjevaju i gdje vlada mir. No, zar to nije više stanje nego mjesto? I zašto se mi toliko bojimo te smrti? Možda jer toliko okrutno izgleda jedan pogreb, kada naše najbliže sahranjuju dva metra ispod hladne, mračne zemlje, jer prah smo i u prah ćemo se vratiti. I zar je uopće bitno hoćemo li biti sahranjeni u betonsku grobnicu ili zemlju, kad to ništa neće promijeniti, ali je to čin da nam se makar malo uljepša pokop. Što još nećemo raditi kako bismo lakše prihvatili tu smrt koja je neizbježna, kako bismo si još malo lagali o onome što mnogi uistinu ne razumiju. Zar taj prijelaz u vječni život ne bismo trebali slaviti, zar se iskreno ne bismo trebali radovati uskrsnuću i miru koji nas čeka?
Ne, mi plačemo i žalujemo za svojim preminulima, a ne možemo shvatiti da ćemo se opet susresti na nekom boljem mjestu ili stanju, tamo gdje vlada Bog. Mnogi od nas žive u zabludama, u životu uljepšavanja i pretvaranja da smrti nema, da nema prijelaza u Vječnost. Pod tom krinkom griješimo i sami sebe opravdavamo. Ali, smrt je stalna.
Griješiti znači živjeti bez Boga i protiv Boga. Nismo grešnici samo onda kada aktivno griješimo i svjesno činimo zlo, nego i onda kada pasivno odnosimo prema dobru i ne činimo ono što je dobro. 'Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati' (Mt 5,8) - jedno je od Isusovih blaženstava o kojima je govorio svojim sljedbenicima. Iz grijeha je potekla i smrt, podsjeća apostol Pavao: 'Zato, kao što je kroz jednog čovjeka grijeh ušao u svijet, i kroz grijeh smrt, i tako je smrt prešla na sve ljude, jer su svi sagriješili' (Rim 5,12). Da nema grijeha sve bi bilo drugačije: Jer je plaća za grijeh - smrt. (Rim 6,23)
Smrt bi bila uistinu strašna da Bog nije žrtvovao svog Jedinorođenca Isusa Krista na križu, koji je pobijedio smrt i zlo, a donio nam sve novo - jedno je od najvećih otajstava vjere kršćana. Pozvani smo živjeti u odanosti Bogu, jer život zemaljski je kratak, a smrti ne znamo ni dana ni časa.
NBT
