Uz najpoznatiju osobu Domovinskog rata s područja Požeštine generala Miljenka Crnjca generalski čin imaju još Miljenko Galić, Zvonko Peternel i Alojz Tomašević. Galić je ranih devedesetih odselio u Zagreb tako da u njegovom kraju sugrađani o njemu relativno malo znaju.
- Bilo je to izuzetno teško vrijeme, no svi se uključivali i pomagali pogotovo gospodarstvo – prisjeća se general Galić početaka Domovinskog rata u Požeštini. Dodaje da je tada sve trebalo pogotovo za potrebe vojske u nastajanju počevši od odjeće i obuće do naoružavanja. Republika Hrvatska je redovito davala novac za plaće pripadnika 123. brigade HV-a, kao i za materijalne troškove. - Ljudi su bili otvoreni, davali su svi pomoć od pekara i građevinara do ostalih, oružje i eksplozivna sredstva su se radili u požeškom gospodarstvu – nastavlja nam Galić dodajući da su se ljudi rado odazivali dajući sve vidove potpore kako bi se cijeli kraj oslobodio i doveo u mirnodopsko stanje.
U 123. brigadi sudjelovao je u organizaciji uspostave sustava automatske obrade podataka kako bi se na taj način vodile evidencije o pripadnicima 123. brigade za obračun plaća koji u to vrijeme nije bio jednostavan posebno za pričuvne pripadnike. Organizirano je i materijalno knjigovodstvo, a kasnije u MORH-u taj predložak je korišten u informatizaciji financijsko – materijalnog poslovanja na način da je središnji sustav Uprave za financije povezan sa odjelima zbornih područja HV-a.
Miljenko je rođen je 22. svibnja 1958. u Ljubotićima kod Širokog Brijega od oca Ivana i majke Ane rođ. Marušić, a doselili su se 1960. godine u Požegu gdje je proveo djetinjstvo, te završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu je diplomirao 1982. godine. Znanstveni poslijediplomski studij na tom fakultetu upisao je 1984. godine gdje je 1990. godine obranio je magistarski rad „Računovodstvene informacije kao podloga za donošenje poslovnih odluka u poduzeću“. Doktorirao je na istom fakultetu sa disertacijom „Makroekonomska analiza međuovisnosti izdataka za obranu i gospodarskog rasta Republike Hrvatske“, koju je obranio 2006. godine.
Galić otada objavljuje znanstvene radove. Među ostalim 1997. godine sudjeluje na međunarodnom znanstvenom skupu „Dubrovčanin Benedikt Kotruljević“ sa znanstvenim radom na temu „Mediteranska kreditna trgovina u djelima Benedikta Kotruljevića“. Osim toga 2005. godine objavljuje u zagrebačkom stručnom časopisu Ekonomski pregled znanstveni rad „Crowding – out efekti izdataka za obranu Republike Hrvatske“. Napisao je 2014. godine knjigu „Hrvatski gospodarski rast“ koja je klasificirana kao znanstvena knjiga.
Radni vijek do rata proveo je radeći u struci u više poduzeća, te u Fondu privrednih djelatnosti bivše općine Slav. Požega.
Početkom rata Miljenko Galić je aktivno djelovao u Narodnoj zaštiti požeškog predjela Ciglane gdje je živio, a od veljače 1992. prelazi u 123. brigadu gdje je bio na dužnosti zamjenika načelnika financijske službe. U razdoblju od 1. srpnja 1992. do 30. lipnja 1998. godine djeluje prvo kao vršitelj dužnosti, a poslije kao načelnik Uprave za financije MORH-a gdje je postavljen odlukom Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana. Sredinom 1998. godine imenovan je pomoćnikom ministra obrane za proračun i financije. Tijekom iste godine vodio je delegaciju MORH-a koja je posjetila SAD odnosno Pentagon, te španjolsko i francusko ministarstvo obrane.
Aktivno je sudjelovao u znanstveno – istraživačkom projektu za dugoročno upravljanje s američkim timom MPRI, te vodio Funkcionalno područje za upravljanje resursima. Predsjednik Vlade RH Ivica Račan razriješio ga je dužnosti pomoćnika ministra obrane 26. veljače 2000. godine kada je umirovljen, a ostaje poslovno aktivan.
Čin pukovnika dodijeljen mu je 28. svibnja 1992., zatim čin brigadira 15. ožujka 1993., stožernog brigadira 20. svibnja 1995. , te general bojnika 30. lipnja 1998. godine.
Odlikovan je Redom bana Jelačića(1997.), Redom Danice Hrvatske s likom Blaža Lorkovića(1997.), Redom hrvatskog trolista(1995.), Redom hrvatskog pletera(1997.), Spomenicom domovinskog rata (1994.), Spomenicom domovinske zahvalnosti(1996.), Medaljom „Bljesak“(1995.), Medaljom „Oluja“ (1995.), te Medaljom za „Iznimni pothvat“(1995.).
Jelenko Topić
