U Podvinju prava manufaktura: peče se pekmez za 18. podvinjsku Pekmezijadu
U Podvinju prava manufaktura: peče se pekmez za 18. podvinjsku Pekmezijadu
Evo ide iz Podvinja lola, sa pekmezom namaz'o je kola / pečem pekmez prste oblizujem, na garavu diku namigujem… - orili su slavonski deseterci iz dvorišta obitelji Živković u Podvinju, gdje su ove nedjelje, 20. kolovoza Podvinjčani u velikim kotlovima pekli šljivov pekmez, pripremajući se za tradicionalnu manifestaciju 'Svila šuška šlingeraj se širi, a Podvinje po pekmezu miri', odnosno već nadaleko poznatu, jedinstvenu u Hrvatskoj - 'Pekmezijadu', koju već 18. godinu za redom organizira KUD Podvinje, 3. rujna.

 Ispekli tri kotluše pekmeza od 250 kilograma šljiva 

 
„Svila je ispeglana, šlingeraj uštirkan, evo peče se pekmez, a mirisi iz 'veselih kazana' nagovješćuju i friško pečeno rakiju“  kaže nam domaćica Anica Šajkunić Živković. „Svile za šlingeraj imamo dovoljno, rakija je već ispečena od rane mađarice, imamo znači i dobre šljivovice, ali pekmeza smo napekli u tri velike kotluše, od 250 kilograma šljiva dobili smo 150 litara pekmeza i 220 staklenki. Sve se peče po staroj recepturi kako su to nekad pekli stari Podvinjci. Mislimo da će biti dovoljno za ponuditi našim gostima na Pekmezijadi 3. rujna, a ako bude nedostajalo, spremni smo zamiješati još. Šljive su iz naših podvinjskih šljivika, a darovali su nam ih i naši prijatelji iz Glogovice, Tomice...", kaže Romana Mišić, predsjednica KUD-a Podvinje, organizatorica ove jedinstvene manifestacije za koju podvinjske snaše kažu da je 'događaj nad događajima'.
 
Njome stanovnici slavonskobrodskog Gornjeg grada već dugo godina prikazuju bogatstvo slavonske  narodne nošnje, šlinganih i zlatom vezenih svilenih rubina, ali i drevne običaje proizvodnje svile, što su se nekoć proizvodile upravo u Podvinju. U zgradi svilane, tkale su Podvinjke svilene niti za Bečki kraljevski dvor. Kao dio granice Vojne krajine, Podvinjci su podlijegali naredbi o sadnji dudova za uzgoj dudova svilca, pa je već 1825. podvinjska satnija imala 5.500 dudovih stabala na mjestu koji se još i danas zove Dudinjak. Još 1777. g. osnovana je svilana u Podvinju (druga u Slavoniji, osim one u Vinkovcima), koja je nažalost ove odine srušena; a u kojoj su Podvinjke nekoć tkale svilene niti od kojih se pravila svila dostojna i bečkoga carskog dvora.  Bila je tu u ono doba i pekmezara, u kojoj se od šljiva spravljao vrhunski pekmez, za potrebe austrougarske vojske, jer je ovaj brodski kraj oduvijek bio bogat šljivicima, a i podvinjska je rakija, poznata šljivovica obišla svijet.  
 
Zašto Podvinjce zovu 'pekmezarima'?
 
 A, zašto Podvinjce zapravo zovu pekmezarima? „ Onomad je i jedan dosjetljivi djed, u nedostatku kolomazi svoja zaprežna kola podmazivao pekmezom da osovine ne škripe, pa kad je krenuo u Brod na tržnicu, napadoše ga pčele, a mještani susjednih sela u brodskome kraju zbog toga šaljivo prozvaše Podvinjce 'pekmezarima',  objasnila nam je Anica Šajkunić Živković. A, prvog vikenda u rujnu zašuškat će u Podvinju svila i šlingeraj, i zapjevat će snaše i momci iz desetak gostujućih hrvatskih KUD-ova. Bit će birana i najljepša šokica. U nedjelju, 3. rujna je glavna priredba počinje u 16 sati svečanom povorkom svatovskih zaprega podvinjskim ulicama i nastavlja se u 18 sati smotrom na pozornici u parku na Trgu svetog Antuna, te uz izbor najljepše djevojke/snase u nošnji