Može li ratarska proizvodnja biti okosnica hrvatske poljoprivrede?
Može li ratarska proizvodnja biti okosnica hrvatske poljoprivrede?
Hrvatska je samodostatna u ratarskoj proizvodnji. Može li ova proizvodnja biti okosnica naše poljoprivrede?

 Da u Hrvatskoj poljoprivrednoj proizvodnji nije sve tako crno, dokaz je naša ratarska proizvodnja. Ova poljoprivredna grana jedna je od rijetkih u kojoj smo samodostatni. Koliko su naši poljoprivrednici u njoj uspješni dovoljno govore podatci da smo u proizvodnji određenih ratarskih kultura bolji čak i od Europskih prosjeka.

Duga je tradicija uzgoja ratarskih kultura na slavonskim poljima. Koliko su Slavonci u ovome dobri govori činjenica i da smo u ratarstvu kao jednom od poljoprivrednih sektora i najuspješni. Smarter, tvrtka specijalnizirana za poljoprivredom napravila je usporedbu podataka za ovu ali i prethodne 4 godine.

U mnogim ratarskim proizvodnjama ostvarujemo prosječne prinose koji pariraju i Europskim prosjecima. Zbog tehnologije, mehanizacije i koncentracije znanja, posebno su dobri rezultati kod velikih poljoprivrednih subjekata.

Gledajući po kulturama, dobre rezultate bilježimo u uzgoju suncokreta. U 2020.godini proizveli smo ga 111 000 tona, a veliki proizvođači ostvaruju prinose i od 4,5 tone po hektaru.

Kada je u pitanju proteinska kultura kao soja i tu bilježimo pozitivne trendove. S 97 000 tona koliko smo je uzgojili 2012.godine, u posljednje tri godine proizvodimo je oko 240 000 tona, a povećali su se i prinosi po hektaru.

Pri samom kraju je i žetva kukuruza, koji je kod nas bio zasijan na 258 000 hektara. Očekuje se rekordni prinos od gotovo 2 300 000 tona s prosjekom od gotovo 9 tona po hektaru. I tu najbolje rezultate ostvaruju veliki proizvođači.

Hrvatska je veliki i izvoznik ovih kultura te tako tone i tone završavaju na stranim tržištima. No uz sve ove pozitivne brojke, problema i dalje ima. Nedostaje skladišnih i prerađivačkih kapaciteta, a veliki je nedostatak drastična pad stočarske proizvodnje. 

Više u prilogu SBTV-a.