Vijesti
Kolumne
Sport
Show
SB danas
Atlantis
Kalendar događanja
Strip
Sport
Rukometaš koji je izumio "cepelin"
Rudolf Ruda Abramović živa je legenda brodskog sporta. On je najsvestraniji brodski sportaš svih vremena koji se bavio gimnastikom, košarkom, rukometom, nogometom i stolnim tenisom. Dugogodišnji je rukometni trener, uspješni sportski djelatnik i stručnjak u raznim sportskim organizacijama grada Slavonskog Broda.

Ruda Abramović prve je sportske korake imao u gimnastici. Zahvaljujući svojim roditeljima Mihajlu i Jelki, koji su bili vrsni gimnastičari u SD Sokol, naučio je osnove gimnastike na parteru.

Poslije toga, počinje trenirati košarku 1946. na jedinom košarkaškom igralištu u dvorištu Učiteljske škole ( danas je tu zgrada Strojarskog fakulteta pokraj gradske tržnice ). 1950. registriran je za KK Crvenu Zvijezdu koja za vrijeme njegovog igranja, mijenja imena u Proleter, Metalac i Radnički.
Iste te godine prelazi trenirati košarku na novo igralište na mjestu današnje kazališno - koncertne dvorane Ivana Brlić - Mažuranić. Tu se košarka igrala do 1960. Uz teren za košarku, tamo je bio još jedan za rukomet. Dečkima koji su trenirali rukomet, nedostajalo je par igrača pa su pozvali Rudu i Zvonka Holera da se okušaju u ovom sportu.

"1952. krećem trenirati rukomet paralelno s košarkom. Zvonko i ja probali smo rukomet, vidjeli da smo jako dobri i odlučili ga trenirati. Nakon što se prestaje igrati hazena, a počinje rukomet, dolazim na svoje, jer više nema zabrane vođenja lopte kao u hazeni. Odlično primjenjujem svoje košarkaško znanje u rukometu jer sam bio playmaker. Bio sam među najboljim rukometašima RK Crvene Zvijezde. Jako sam zavolio rukomet da sam manje igrao sve druge sportove." - navodi gospodin Abramović.

Stolni tenis počinje igrati u zimskom razdoblju 1956./1957. Tada nije bilo dvorana nego se igralo po podrumima i školama. Formirala se liga od 32 ekipe u kojoj se natjecalo puno dobrih igrača. U finalu stolnoteniskog prvenstva Slavonskog Broda 1960., završio je drugi iza Krešimir Antolovića. U to vrijeme brani par utakmica za NK Trgovački.

1958. godina vrlo je značajna za Rudu : "Te godine igramo kvalifikacije za Prvu saveznu rukometnu ligu u Bjelovaru. Zanimljivo je kako nismo imali novaca za prijevoz pa smo prodavali brašno i rižu na tržnici da bi skupili za put. Tamo smo bili par dana i spavali smo po klupama u parku. Pobijedili smo sve protivnike osim vrlo jakog domaćina koji je već sljedeće sezone osvojio titulu prvaka Jugoslavije. To dokazuje da smo i mi bili jako dobri." - zaključuje Ruda.

Iste godine dobiva nagradu za najboljeg sportaša grada Slavonskog Broda.

Za najsvestranijeg sportaša proglašen je 1960., zajedno sa Zvonkom Hollerom. Te godine polaže za košarkaškog i rukometnog suca.

Košarku trenira paralelno s rukometom sve do 1961. koja je ostala najupečatljivija u njegovoj košarkaškoj karijeri. Te je godine s KK Radničkim igrao kvalifikacije za ulazak u Prvu saveznu košarkašku ligu u Tuzli. Osim brodskog sastava, nastupilo je domaće Jedinstvo i Odred iz Ljubljane. Prvi dan dobivaju Odred s dva razlike. Drugi dan im je bio dovoljan i neriješeni rezultat, ali gube od domaćina s čak 20 razlike, uz svesrdnu pomoć sudaca. Nakon toga, aktivno se prestaje baviti košarkom.

Rudolf Abramović izumio je tzv. "cepelin" kojeg često možemo vidjeti na utakmicama hrvatske reprezentacije. "Bilo je to na utakmici s Đakovom 1963. To se dogodilo spontano. Išli smo u kontru kada mi suigrač Sejo Omanović pokušava dodati loptu. No, ona mu je iskliznula iz ruke u golmanov prostor. Ja sam se zaletio i odrazio se, uhvatio loptu u zraku s dvije ruke i zabio gol. Kasnije smo to počeli trenirati. Suigrač krene s krila, ja pratim njegove kretnje i dodajem mu u prostor. On ulijeće u prostor, hvata loptu u zraku i zabija. Moj izum kasnije su pokušali prisvojiti rukometaši Metaloplastike iz Šapca." - ističe Rudolf Abramović.

Što je za vas značilo trenirati i igrati rukomet u ono vrijeme i možete li povući paralelu s današnjim pristupom treningu i sportu uopće?

"U vrijeme kad sam ja igrao rukomet, nismo imali trenera nego stariju osobu u klubu koja nije bila stručna nego nas je samo vodila. Bili smo samouki, voljeli smo rukomet i imali sjajan pristup prema ovom sportu. Vrlo često nismo mogli dočekati utakmicu. Ustanemo ujutro u 6 sati , u 7 smo već na terenu, a utakmica je bila tek u 10. Jednostavno smo ginuli za rukomet. Pristup je danas puno slabiji. U to vrijeme nije bilo toliko stvari koje bi mlade ljude odvlačilo od sporta i treniranja kao danas ( tv, kompjuter, kafići ... ), njima je danas to na prvom mjestu. Mnogi samo dođu kako bi se pohvalili da treniraju. Ako bi jedan od deset htio trenirati, on ne može napredovati jer ostali zabušavaju na treningu. Imali smo samo sport, nismo imali ništa drugo i tu smo nalazili neko svoje zadovoljstvo. Danas si sretan ako netko dođe na trening kako bi mogao svoje rukometno znanje i iskustvo prenijeti na njega. Nema više igranja iz ljubavi jer se sve gleda kroz interes."

Jedna od najznačajnijih godina u njegovoj rukometnoj karijeri je 1966. kada su se u našem gradu igrale kvalifikacije za Prvu saveznu ligu. Ruda o tom događaju kaže : "Sudjelovali su prvaci iz zone Srbija, BIH i Slovenija koji su izravno došli u ove kvalifikacije. Mi smo morali igrati polufinale i finale da bi došli do prvaka Hrvatske pa tek onda kvalifikacije. Bili smo jako umorni i nismo imali snage u kvalifikacijama te na kraju nismo uspjeli. Pobijedili smo Bečej 12:8. Taj dan je padao strašan pljusak i voda je na Klasiji bila do prve stepenice na tribini. Dobili smo ultimatum, naći novo igralište ili osposobiti ovo do sutra. Izbušili smo rupe na terenu da se voda slijeva, prosuli dvije bačve benzina i zapalili vatru s tribina. Zemlja je izgorila za jedan sat. Igrači su uzeli grablje i grabljali do 4 ujutro. U 8 sati je bila utakmica s Veležom koju smo dobili 18:4  ( zabio sam 12 golova ), ali smo taj dan još igrali sa Celjem od kojeg smo izgubili 12:10. Bila je to nevjerojatna prilika za ući u Prvu ligu."

Ruda Abramović u svojoj je karijeri nastupao za RK Brod ( prije se zvao Crvena Zvijezda i Radnički ). U Borcu iz Banja Luke igrao je  pola godine za vrijeme služenja vojnog roka. U Grafičaru ( današnji Medvešćak ) je bio s 15 godina, ali se vratio u Brod neprihvaćen od domaćih dečki. Za Premium Bosanski Brod nastupa jednu sezonu s kojim osvaja 1. mjesto u Zoni. Igrali su kvalifikacije s riječkim Kvarnerom koji je bio bolji u dva susreta za jedan gol.

Nakon toga se vraća u Brod za koji igra do 1971. Na zahtjev podvinjskog Borca ponovo počinje igrati 1978. i igra sve do 1985. kada se oprašta od aktivnog bavljenja rukometom. Bio je jedini igrač koji je igrao u zonskoj ligi, a igrao je za reprezentaciju Jugoslavije. Odigrao je jednu prijateljsku utakmicu protiv Rumunjske. Trener mu je rekao kako igrač iz zone ne može biti u najboljoj izabranoj vrsti. Ruda nije otišao iz zone pa nije više ni nastupio za reprezentaciju Jugoslavije.

Poslije igračke karijere ostali ste aktivni u rukometu kao trener, koga ste sve trenirali?

"Trenirao sam žensku ekipu Premiuma s kojom sam došao do kvalifikacija za ulazak u Prvu saveznu ligu.Trenirao sam mušku i žensku ekipu RK Borac Podvinje. U razdoblju 1985./1986. trener sam kadetske reprezentacije Hrvatske. Kasnije preuzimam žensku ekipu RK Željezničar. Poslije sam radio s djevojkama u Školi rukometa Slavonijatrans. Stvorio sam generacije i generacije rukometaša. Među njima je i dvostruki osvajač zlatne olimpijske medalje, Venio Losert, koji je uz moju suradnju otišao u Zagreb s 15 godina.Još uvijek sam aktivan u rukometu jer treniram rukometnu sekciju u Školskom sportskom klubu Goran."

Dobitnik je mnogih zlatnih znački, plaketa i trofeja, brojnih priznanja i odličja, a najdraža mu je nagrada grada Slavonskog Broda za dugogodišnji rad u sportu iz 1999.

Mladim sportašima poručuje : "Moraju shvatiti da je sport pola zdravlja, to je primarno. Nek se maknu iz kafića i lošeg društva. Svi su oni hipnotizirani današnjom tehnikom - tv-om, kompjuterom i inim stvarima. Trebali bi više vremena provoditi vani, u prirodi. Neka se bave bilo kojim sportom kojima su skloni. To je najbolji recept za normalan i dugotrajan život."

Rudi Abramoviću želimo da svoje rukometno i životno iskustvo prenese na što više generacija pa možda se iz nekog od njih rodi jedan nalik njemu?!

IZ KATEGORIJE
NAJČITANIJE