Vijesti
Kolumne
Sport
Show
SB danas
Atlantis
Kalendar događanja
Strip
Vijesti
Može li Hrvatska proizvesti dovoljno hrane za svoje potrebe?
U 2018.godini Hrvatska je uz Sloveniju i Rumunjsku imala najveći skok poljoprivredne proizvodnje na razini Europske unije. Njezina ukupna vrijednost prema podacima iz studenog prošle godine iznosi 17,3 milijardi kuna. No uz ove pozitivne podatke i trenutnu situaciju s koronavirusom sve se više postavlja pitanje, može li Hrvatska proizvesti dovoljno hrane za svoje stanovništvo?

 Proizvodnja hrane i samodostatnost u današnja vremena postaje ključno pitanje za svaku državu. Hrvatska od toga nije izuzeta. Potencijal koji imamo, složili bi se svi nije u potunosti iskorišten. S tim se slažu i brojke. Ratarstvo je tako oduvijek bilo perjanica naše poljoprivrede, sve zahvaljujući plodnim ravnicama Slavonije.

"Ono bilježi trend povećanja i ono je preko 100 posto naših potreba, prema zadnjim podacima preko 140 posto pšenice i kukuruza ječma oko 110 posto, a i zob je preko 100 posto", kaže Tugomir Majdak, državni tajnik Ministarstva poljoprivrede.

"Mi proizvodimo žitarica otprilike 120 posto u odnosu na naše potrebe, a uljarice čak i trostruko, kako koja godina. Tako da imamo situaciju da smo 2017. proizveli šest puta više od naših potreba, znači samodostatnost je 600", dodaje Zvjezdana Blažić, konzultantica u prehrambeno-poljoprivrednoj proizvodnji.

Tako i veliki postotak proizvedenih žitarica i uljarica ide u izvoz. No suficit u ratarskoj proizvodnji krije i jedan problem - pad stočarske proizvodnje. Tako prema podacima Ministarstva poljoprivrede u proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda bilježimo samodostatnost od 69%.

“Proizvodnja goveđeg mesa je na 70 posto, svinjskog mesa na 65 posto, a ovčijeg i kozjeg mesa, iako imamo veliki broj ovaca i koza, tu smo na 66 posto”, navodi Majdak.

Rješenje za problem stočarstva i našeg stočnog fonda potencijalno leži u sredstvima Europske unije jer kako proizvođači znaju reći, bez stočarstva neće biti niti ratarstva. To se može postići ciljanim strateškim planom.

"Mi ćemo omogućiti povlačenje sredstava iz EU omotnice za ruralni razvoj, odnosno za izravna plaćanja i usmjeriti ta sredstva prema uspostavi što većeg stočnog fonda odnosno baziranju osnovnog stada u govedarstvu prije svega za proizvodnju mesa, ali i u svinjogojstvu na domaćem tlu unutar granica Republike Hrvatske", objašnjava Majdak.

Pomaci prema naprijed vide se pak u plasteničkoj proizvodnji povrća čija je proizvodnja rasla u 2018.godini prema Zelenom izvješću ministarstva za gotovo 2 %, no  samodostatnost je tek 60%.

"U tom dijelu izdvajamo kupus na razini 90 posto, lubenice i dinje na 77 posto, svježa rajčica na 70 posto. Prostor je definitivno u ciljanim ulaganjima u plasteničku proizvodnju, znači u kontroliranim uvjetima, ali i gdje to mogućnosti dozvoljavaju i klimatske prilike za proizvodnju na otvorenom", navodi Majdak.

Voćarska proizvodnja bilježi rast od 3%, a površine pod nasadima povećale su se za gotovo 7%. Iskusni voćar Zvonko Šporčić iz Starog Petrovog Sela ističe, potrebno je zaštititi domaće voćare, no i mi kao građani možemo nešto poduzeti po tom pitanju.

"Ako vi svake godine jednu voćku posadite koja košta 25 kuna, naprimjer marelice koja je najteža za uzgoj, vi u idućih 4-5 godina možete očekivati da ćete u dvije godine ubrati te plodove, nabrat ćete do 20 do 50 kilograma, koliko izađe taj jedan kilogram, kada znate što jedete", kaže voćar Zvonko Šporčić. 

"U voćarstvu mi imamo samodostatnost između 50 i 160 posto ovisno o tome kakva je koja godina i tu zaista ovisimo o klimatskim uvjetima", kaže Blažić.

Svi ovi podatci pokazuju da Hrvatska u proizvodnji hrane ima potencijala. Konzultantica Blažić sa grupom stručnjaka je radila na projekciji poljoprivrede u razdoblje do 2030.godine. Njihova optimistična analiza pokazuje da proizvodnju možemo povećati do 30 milijardi kuna.

"To je moguće na način da se približimo u podizanju stupnja samodostatnosti hrvatske poljoprivrede za oko 8 milijardi kuna. Mi na temelju naših analiza možemo reći da je najbitnije da dosegnemo razinu samodostatnosti kao glavni pokretač rasta. Naravno uvijek je puno lakše podizati vlastitu konkurentnost i osigurati proizvodnju za vlastito tržište", ističe Blažić.

Tek nakon toga ističe, konkurentnost se može povećati izvozom i to ciljano najvrijednijih proizvoda na tržištu. No da bi proizvodnja domaćih proizvoda rasla, treba je pratiti i potrošnja.

"Naši potrošači, naši kupci, naši građani ne moraju se brinuti za zdravstvenu ispravnost naših proizvoda, moraju se samo dodatno uvjeriti da je ona kvalitetna i da je lanac opskrbe kratak  te da hrana dolazi u najsvježijem obliku od polja do stola",  zaključuje Majdak.

Podaci govore - tek u malom broju prehrambenih proizvoda možemo prehraniti sami sebe. Kapacitetima smo apsolutno samodostatni- no u stvarnosti i dalje smo ovisni o uvozu. 

VEZANI ČLANCI
IZ KATEGORIJE
NAJČITANIJE