Vijesti
Kolumne
Sport
Show
SB danas
Atlantis
Kalendar događanja
Strip
Show
INTERVJU Pavle Matuško - od Klasija do svjetske HBO produkcije
Svatko tko imalo primjećuje svijet oko sebe, okolinu, događanja i zbivanja, primijetio je vjerojatno i informaciju kako je po prvi puta Hrvatska dobila svjetsku seriju.

 Navodno smo to pokušavali i ranije napraviti. Kada kažem mi, mislim na Hrvate, a činjenica je da se ipak radi o grupicama entuzijasta koji su s vremena na vrijeme mislili kako imaju kvalitetne scenarističke zapise, međutim sve se godinama u hrvatskoj filmografiju svodilo na PTSP. Prema navodima nekih, navodno smo to i uspjeli, ali neka bude jasno, tek u posljednjih nekoliko godina nešto se ide, u nekom smjeru, koji ne vodi nužno do zaključka kako na ovim prostorima jedino znamo o ratu pričati. Dakle, kaskali smo, desetkovali sami sebe, ili nas je sustav desetkovao, obzirom je dobri stari sustav vazda isti. Bez obzira, nadošli smo. Ili barem pojedinci, i hvala im na tome.

Serija “Uspjeh” nije zaživjela preko noći. Vjerujte ništa kvalitetno nikada ne zaživi preko noći. Kažem kvalitetno. Scenarij se borio za svoj budžet, za svoje jutro kada će ugledati prvu klapu. Veliki televizijski magovi s puno većim kapitalom nego kojim se po zagrebačkim ulicama hvale polovični ili nikakvi znalci ovoga posla, odlučili su kako ono što je napisao Nebojša Taraba zaslužuje uloganje, zaslužuje obraćanje publici. Tu počinje priča o prvoj hrvatskoj seriji snimljenoj za svjetski poznatu produkciju HBO.

Koliko nam draga priča tek postaje u trenutku kada saznamo kako je upravo brodsko lice dobilo jednu od najznačajnijih uloga u ovoj seriji. Pavle Matuško, 25-godišnji mladić koji je odrastao na Korzu, prvenstveno gajio ljubav prema košarci i svu ljepoto pronalazio u slobodnim trenucima udaranja napumpane lopte o beton na Klasijama, danas osvaja filmsko tržište, ne samo domaće, već kako se čini i svjetsko. Pavle trenutno završava petu godinu Akademije dramske umjetnosti u Zarebu, pa možemo samo zamisliti što ga sve čeka kada sa obje noge stupi na tržište.

“Dobio sam mail od Akademije, točnije od naše referade kako smo svi zainteresirani pozvani na audiciju. Nešto kasnije kada sam snimao nešto u Beogradu, saznao sam da su čak i neke kolege iz stranih država bili pozvani na audiciju, tako da je zapravo sama audicija bila internacionalna. Mogu reći da je skoro cijeli Balkan bio na audiciji. Mjesec dana nakon prvoga susreta, pozvan sam da mi se priopći kako sam ušao u drugi krug. Tada sam već direktno radio s redateljem Danisom Tanovićem. Vjerojatno sam bio u konkurenciji s još nekim kolegama, pa mu je trebao direktni odnos s nama kako bi se donijela konačna odluka o ulozi. Prošlo je još mjesec dana od toga kada sam saznao da sam dobio ulogu Viktora”, prisjeća se Pavle na trenutke za koje će sigurno kroz život reći da su mu obilježili ranu karijeru.

Pavle je kako priča, sasvim slučajno odabrao glumački poziv. Njegova prvotna ideja, da ne kažemo san, bio je igrati košarku. Sportašem se smatrao oduvijek i zaista je bilo teško zamisliti kako će ovaj dečko već danas u svojim ranim 20-ima, glumiti rame uz rame s Goranom Navojcem, Marijom Škaričić ili Leonom Lučevim.

“Kada sam saznao da sam dobio ulogu, osjećaj je bio čudan. Pomiješani su osjećaji. U jednu ruku osjećam odgovornost, uzbuđenje u drugu strah od komentara i neuspjeha također prolaze glavom, a zapravo na kraju, pokušavam se ne zamarati onim što je u postu (ref. Post-produkcija, montaža), nego se samo bavim trenutkom rada. Dalje je na drugima da govore i ocjenjuju. Osjećaj je u svakom slučaju – zeznut”, simpatično objašnjava Pavle, još uvijek zadržavajući realnu retoriku i potpuno pribranost, kao da još ne sluti koliki bi ga uspjeh mogao čekati u nadolazećem razdoblju.

U nastavku razgovora zapravo nije čudilo kada je na moje pitanje je li zadovoljan kako je odglumio dobivenu ulogu, odgovorio vrlo zamišljeno i skromno. “Jako teško pitanje si mi postavila”, Pavle je pogledao u pod i razmislio na trenutak želići mi dati što iskreniji odgovor, a da pri tom ne zvuči patetično, a niti lažno skromno. Pričekala sam još nekoliko trenutaka prije nego je jednostavno, sa smješkom koji znači samo olakšanje odgovorio: “Jesam.”

Pomalo je odahnuo, a ja sam rekla bravo, jer uistinu se činilo kao da je sam sebi upravo u tom trenutku odlučio čestitati na odrađenom poslu, štoviše da si je odlučio ipak dati priznanje za naporan rad. To zaslužuje barem jedno bravo, a zatim smo nastavili dalje. Razgovor me još više zaintrigirao kada je Pavle nabrojao još neka brodska imena koja su također pomogla da ovaj projekt suradnje hrvatske i HBO produkcije postane ovo što je.

“Od Brođana sam ispred kamere jedino ja, ali plejada imena se nastavlja iza kamere. Usudio bih se reći da nas je uz Zagrepčane, bilo najviše. U području snimanja, tu su bili Ivica Vranjić i Marko Zeljković Zelja koji su baratali, točnije vozili dron. U sektoru kostimografije istaknulo se ime Gabrijele Krešić i Martine Filajdić kao asistentica kostimografije”, ponosno dodaje Pavle, osjećajući baš kao i svaki Brođanin i Brođanska dozu lokal-patrijotizma.

“Ja sam uvjeren da ljudi koji nisu s naših područja, vole tu balkansku crtu u ljudima i da je im je zanimljivo samim time vidjeti nas kao drugačije ljude od sebe. Možda je to i taj naš drugačiji, opušteni pristup poslu, životu i svemu drugome”, iskreno dodaje Pavle.

Za kraj svi vi koji čitate, koji u sebi nosite snove koje Pavle počinje živjeti, znajte da snovi i nisu tako nedostižni. Snovi su kako se da zaključiti iz ove priče itekako na dohvat ruke.

“Gledajte što ljudi rade oko vas. Učite na svakom koraku. Od onog za kojega vam se čini da ne možete ništa naučiti do onoga za kojega znate da možete. Sve poslušajte, procijenite i gradite vlastitu priču i iskustvo. Male sredine su pogodnije za ovo što pričam, jer u velikim sredinama se osjećanja i emocije često gube. Upravo zato mislim da je uspjeh jednako, ako ne i više dostižan nama koji dolazimo iz manjih sredina”, optimistično je zaključio naš mladi glumac.

Svjetski, a naše će čini se postati sve češće i sve ponosnije korišten izraz. Ono čemu se treba nadati jest kako ovakva lica neće odustati od prosperiteta, vlastitog rasta, a onda da uz njih stasamo i mi kao lokalna zajednica, pa i kao društvo.

foto: Ivana Šimac /BrodPortal

foto: HBO Adria / Facebook

VEZANI ČLANCI
IZ KATEGORIJE
NAJČITANIJE