OBJAVA: 28.08.2016 11:57:43AUTOR: Dunja Kokanović

Život proveden u svijeću

Život proveden u svijeću

Još prije nekoliko godina kada ste prolazili Strossmayerovom ulicom, već prije kućnog broja 34, sva je ulica mirisala od „Vrtlarije Biro“. Danas, otužno djeluju zapuštene nekada uzorne gredice: gladiola, cinija, ruža, tulipana,... veliki i mali staklenik za uzgoj cvijeća su prazni, u „mispetima“, u toplom konjskom gnoju, ne bujaju krhke, mlade sadnice. Gđa Elizabeta Biro i njen pokojni muž Dragutin, iako u kasnim godinama, radili su sve do 1991. Tada su tražili nekoga kome bi ovu uzornu vrtlariju, koja je skoro sedamdeset godina pružala Brođanima veliki izborcvijeća i radosti, dali u najam. Na žalost, nade su im se izjalovile, iznajmljivač je ubrzo prestao s radom i stanje je takvo-kakvo je.

 Porodica Biro dolseila se u Brod na Savi iz Vukovara 1924. godine – Josip i Štefanija rođ. eter (svekar i svekrva g. Elizabete), sa sinom Dragutinom (rođenim 1911.). Josip je radio kao nadvrtlar kod grofa Eltza, ali iza I. svjetskog rata agrarna reforma skresala je i grofovske prihode, posla se za sve više nije našlo i potražili su ga u Brodu, gdje tada vrtlarije nije bilo. Njihova prva vrtlarija nalazila se preko ceste od ove sadašnje, a tu su isprva i stanovali, dok nisu kupili ovih 1650 m² od Židova Firsta.

Jedinac Josipa i Štefanije, Dragutin, izučio je vrtlarski zant kod roditelja i u „Vrtlariji Pecina“ u Zagrebu. Za nečelnikovanja dr. Duffeka poslan je u Varaždin, kao praktikant da se usavrši u vrtlarskom imijeću na tamošnjem čuvenom groblju. Bila je ideja da se i u Brdou uredi slično groblje. Kada se Dragutin vratio u Brod nije dobio stalno zaposlenje, na novom brodskom groblju pokušalo se nešto, posađene su tuje, ali na tome je i stalo. Pa, kako ovo s grobljem nije uspjelo, Dragutinse zaposlio na željeznici, takoer kao vrtlar i brinuo je o cvijeću na svim kolodvorima od Novske do Vinkovaca. Sve one na peronima viseće korpice s cvijećem, bile su njegovo djelo. Uz brodski kolodvor imao je staklenik. Taj je staklnik uništen u bombardiranjima, pa kako je znao voziti auto (strast su mu bili brzi motori i dugo je godina bio član Auto-moto društva) ostao je raditi na željeznici kao vozač. Naravno, sve vrijeme je pomagao roditeljima i supruzi u „Vrtlariji Biro“.
A, „Vrtlarija Biro“ uspješno je poslovala, mušterija je bilo u svako doba dana, k tome srijedom i subotom prodavali su i na tržnici. Gospođa Elizabeta rođ. Halas udala se u kuću Biro 1942., pa iako je izučila šiće (kod gđe. Ambruster), sva se posvetila cvijeću i radu u vrtlariji. Tako je proteklo punih pedeset godina.
„Taj se posao mora voliti, raditi s ljubavlju i da ti ništa nije teško“, kaže gđa. Elizabeta. „A, to je i robija, jer nema nedjelje, sveca, ni Božića, ni Uskrsa, svaki dan se mora raditi, saditi, presađivati, zalijevati, plijeviti, pokrivati od sunca, ili otkrivati, pokrivati od mraza. Kad vidiš crni oblak trčiš staklenik zaštititi. Koliko puta led je znao sve uništiti.
Ima cvijeća, takve su osjetljive ciklame, koje se mora mekom vodom zalivati, kišnicom, ili kad je nema, kupovali smo vodu doveženu sa Save. „Banda“ – polovač ulica, vozio je savsku vodu u buretu i prodavao. Od mrazeva i sunca cvijeće smo pokrivali asurama pletenim od ražove slame, a te smo samo pleli na velikom drvenom ramu. Velike palme, koje nisu zimi stale u staklenik, davali smo u franjevačku crkvu i kod velikog oltara bi prezimile. Najviše je posla, opet, oko ciklama bilo. One trebaju 19 mjeseci biti stare da počnu cvasti, a kad mušteriji kažeš da jedna košta 10 dinara, svakome je bilo puno. Pa, krizanteme, zahtijevaju neprekidni rad od Josipova do sv. Kate. Za njih smo gradili poseban „japan staklenik“, da bi točno 1. listopada, za Svisvete procvale, bile u prodaji za groblje. Uzgoj cvijeća je i skup, mi smo za staklenike svake godine kupovali 24 m³ drva i 8 tona ugljena.“
Dugo godina u Brodu ste cvijeće mogli kupiti samo u „Vrtlariji Biro“, kao i naručiti sve u vrtlarstvo „zasijecajuće poslove“. Samo gđa. Flas, u danas Štamparovoj ulici, bavila se s krizantemama, a Bosak je uređivao cvijeće oko templa. „Vrtlarija Biro“ radila je bukete za rođenja, svadbe, imendane, vijence za groblje,...
Dvadesetih i tridesetih godina, za burnog društvenog života Borda, njihovi su maštoviti aranžmani krasili noge elitne zabave u „Hrvatskom domu“, „Kasini“, „Centralu“,.... Katkada su cijelu dvoranu znali pretvoriti u pravi, veliki mirisni vrt, u kojem se plesalo, kroz lišće palmi koketiralo,... Zabilježiti je, da je gosp. Josip Biro uređivao i sadio cvijeće u nezaboravnoj, velikoj, okrugloj rundeli, u tada omiljenom šetalištu Brođana, Klasiji, a nek se i to zna, on je zasadio čuvenu magnoliju pred starom Gimnazijom, čijem cvatu se svake godine iznova toliko razveselimo. Nisu ni priznanja izostala, čuvaju jedno takvo, „za izložena djela majstorske vještine prigodom prve zanatske izložbe 1934.“ u Slavonskom Brodu.
Sve cvijeće „Vrtlarije Biro“ sama je uzgajala, tek ponekad željeznicom su dobivali cvijeće iz Italije, pakirano u kutijama u vatu – bijeli jorgovan za Novu Godinu bilo je tridesetih godina prava senzacija.
Iskreno želimo da „Vrtlarija Biro“ ponovno „procvate“, a Strossmayerova ulica opet zamiriše i ne ugasi se vrtlarska tradicija u Brodu. 

Pratite Brodportal i najnovije vijesti na FACEBOOKu i Twitteru

FOTO

NAJAVE DOGAĐANJA
NAJČITANIJI ČLANCI
DANAS
TJEDAN
MJESEC
NAJNOVIJE