OBJAVA: 12.04.2016 07:51:25

AUTOR: Ratko Martinović

Zagrebački UFC: Konačni dokaz da sporta nema bez publike

Zagrebački UFC: Konačni dokaz da sporta nema bez publike

Iako smo navikli na tmurne i tužne priče eskivacije hrvatskih poduzetnika izvan države i dolaska stranih firmi jedino kada nas treba eksploatirati i pokrasti, UFC je ukazao na suprotno.

 Realno, FC, FFC i FS imaju itekakvog obola u dolasku najjače MMA organizacije u Hrvatsku - priredili su plodno tlo, logistiku, snimljeni teren i dali realne okvire koji su superiorno nadmašeni.

Sve na svome mjestu unatoč domaćem jalu

Unatoč što su kuloarima i forumima kružile tipične domaće priče o tome kako je ekipa čula da 'UFC nije prodao ni 20% dvorane', da će se 'sve raspasti', da 'nema nikakve promocije', Ameri su ostali Ameri - jednostavno ih ne zanima ništa izuzev dobro utanačenog rada i života u 'vlastitom filmu'. Ovo je bio doslovno dolazak fantastično uhodane karavane koja ništa ne prepušta slučaju - a mi ipak imamo onaj entuzijazam koji i više nego dobro dođe bilo kome tko iole ozbiljno izgleda pri dolasku u Hrvatsku. Rezultat toga je potvrda teze da Hrvati podrže ono što ima rezona.

A zaključak je da su oni koji imalo vole ovaj sport, a propustili su Arenu - imaju za čime žaliti. Zaista sam se trudio obići sve jače događaje iz svih mogućih društvenih i kulturnih resora (i u Hrvatskoj i vani), nastojim putovati koliko mi skromni uvjeti dopuštaju - no, nešto ovako uhodano još ne vidjeh. Nije ni čudo da američki nogomet traje satima, a NBA je isprekidanija od prosječne utakmice HNL-a. Od produkcije, hypea, pristupa fanovima, pa do DJ-a, neposrednosti (uvijek sam mislio da je Pride dominirao pompoznim izlascima no ovdje borci prije tabačine moraju proći kroz publiku što stvara genijalan dojam), uhodanosti... 

Publika i sport - simbioza

Najlakše je sve opisivo riječima: 'Ufurali smo se kao mala djeca'. Ovo mi je sport s kojim sam započeo svoju novinarsku karijeru još tamo 2007. godine i jasno je da mi je bio san družiti se i upoznati s Juniorom dos Santosom, Benom Rothwellom, Danom Hardyjem... No definitivno sam uvjeren da i oni koji nisu toliko involvirani u događanja nisu propustili niti trenutka ovog potpunog ludila. Toliko osmijeha, zabave, samurajskog duha, spoja publike i boraca (svi su dobili zasluženi pljesak, a Talijani koji su zviždali Srbinu Veličkoviću dobili su zvižduke od hrvatskih gledatelja) zaista dugo nisam vidio.

Ovo je event s kojeg će se dojmovi još dugo prepričavati. Povijesni prvi UFC definitivno nije i posljednji - organizatori su oduševljeni navijanjem, respektom, razumijevanjem sporta... No, budimo realni - zadovoljni su i niskim troškovima organizacije, kao i punom Arenom (bez obzira na manju zaradu od karata). I za razliku od mnogih domaćih sportskih djelatnika - shvaćaju da nije sve u pumpanju vlastitih računa novcem već je nešto i u ljubavi i emociji. Nema sporta bez publike i točka. Položili smo test pred velikom pozornicom i glad za ozbiljnošću izašla je na vidjelo. Kada su zadovoljni i publika i organizacija - znači da je misija uspjela!

Pratite Brodportal i najnovije vijesti na FACEBOOKu i Twitteru

FOTO

NAJAVE DOGAĐANJA
NAJČITANIJI ČLANCI
DANAS
TJEDAN
MJESEC
NAJNOVIJE