Zagrebački UFC: Konačni dokaz da sporta nema bez publike

Iako smo navikli na tmurne i tužne priče eskivacije hrvatskih poduzetnika izvan države i dolaska stranih firmi jedino kada nas treba eksploatirati i pokrasti, UFC je ukazao na suprotno.

Autor: Ratko Martinović | Datum objave: 12.04.2016


 Realno, FC, FFC i FS imaju itekakvog obola u dolasku najjače MMA organizacije u Hrvatsku - priredili su plodno tlo, logistiku, snimljeni teren i dali realne okvire koji su superiorno nadmašeni.

Sve na svome mjestu unatoč domaćem jalu

Unatoč što su kuloarima i forumima kružile tipične domaće priče o tome kako je ekipa čula da 'UFC nije prodao ni 20% dvorane', da će se 'sve raspasti', da 'nema nikakve promocije', Ameri su ostali Ameri - jednostavno ih ne zanima ništa izuzev dobro utanačenog rada i života u 'vlastitom filmu'. Ovo je bio doslovno dolazak fantastično uhodane karavane koja ništa ne prepušta slučaju - a mi ipak imamo onaj entuzijazam koji i više nego dobro dođe bilo kome tko iole ozbiljno izgleda pri dolasku u Hrvatsku. Rezultat toga je potvrda teze da Hrvati podrže ono što ima rezona.

A zaključak je da su oni koji imalo vole ovaj sport, a propustili su Arenu - imaju za čime žaliti. Zaista sam se trudio obići sve jače događaje iz svih mogućih društvenih i kulturnih resora (i u Hrvatskoj i vani), nastojim putovati koliko mi skromni uvjeti dopuštaju - no, nešto ovako uhodano još ne vidjeh. Nije ni čudo da američki nogomet traje satima, a NBA je isprekidanija od prosječne utakmice HNL-a. Od produkcije, hypea, pristupa fanovima, pa do DJ-a, neposrednosti (uvijek sam mislio da je Pride dominirao pompoznim izlascima no ovdje borci prije tabačine moraju proći kroz publiku što stvara genijalan dojam), uhodanosti... 

Publika i sport - simbioza

Najlakše je sve opisivo riječima: 'Ufurali smo se kao mala djeca'. Ovo mi je sport s kojim sam započeo svoju novinarsku karijeru još tamo 2007. godine i jasno je da mi je bio san družiti se i upoznati s Juniorom dos Santosom, Benom Rothwellom, Danom Hardyjem... No definitivno sam uvjeren da i oni koji nisu toliko involvirani u događanja nisu propustili niti trenutka ovog potpunog ludila. Toliko osmijeha, zabave, samurajskog duha, spoja publike i boraca (svi su dobili zasluženi pljesak, a Talijani koji su zviždali Srbinu Veličkoviću dobili su zvižduke od hrvatskih gledatelja) zaista dugo nisam vidio.

Ovo je event s kojeg će se dojmovi još dugo prepričavati. Povijesni prvi UFC definitivno nije i posljednji - organizatori su oduševljeni navijanjem, respektom, razumijevanjem sporta... No, budimo realni - zadovoljni su i niskim troškovima organizacije, kao i punom Arenom (bez obzira na manju zaradu od karata). I za razliku od mnogih domaćih sportskih djelatnika - shvaćaju da nije sve u pumpanju vlastitih računa novcem već je nešto i u ljubavi i emociji. Nema sporta bez publike i točka. Položili smo test pred velikom pozornicom i glad za ozbiljnošću izašla je na vidjelo. Kada su zadovoljni i publika i organizacija - znači da je misija uspjela!

Zadnje vijesti

Marsonia do prve gostujuće pobjede u Pleternici nakon preokreta

42 novooboljelih osoba od Covid-19 u protekla 24 sata

Donosimo raspored cijepljenja za idući tjedan

FOTO GALERIJA

SIkirevački motivi rame uz rame s najboljim hrvatskim i europskim čipkama

Dovršavaju se infrastrukturni radovi na Kući Brlić

Započelo postavljanje umjetne trave na pomoćnim terenima stadiona kraj Save

10. Dječji sajam oduševio najmlađe Brođane

Novogradiški "Trenkovci" na vikendu na otoku Pagu kao priprema za Vinkovačke jeseni