Začarani krug

Začarani krug bi po nekakvoj neslužbenoj definiciji bio tumačen kao ponavljanja istih grešaka sa jednim te istim akterima priče. Koji su bez ideje i rješenja gdje bi se taj krug mogao prekinuti i pretvoriti u liniju koja vodi u nekom smjeru, negdje prema nečemu.

Autor: Ivica Janković | Datum objave: 08.12.2014
Začarani krug


Naravno da pri ovome naslovu aludiram na naše političke obnašatelje vlasti koji se oko dužnosničkih fotelja vrte kao mačke oko vruće kaše. Malo jedni te malo drugi a trećih nema niti na vidiku. Tu i tamo pojavi se netko treće vrste kao što je po mojem razmišljanju aktualni gradonačelnik Metkovića. Koji se svojim postupcima pokazao da se može drugačije i da se može pošteno. Koji je smogao hrabrosti uhvatiti se u koštac sa lokalnim dugogodišnjim, neprikosnovenim vlastodršcima. Koji je iz ničega, racionalnim i promišljenim postupcima napravio nešto. Mladi čovjek 1979 godište. Kako li se to udbašima omaklo da ne izvrše svoju diverziju i instaliraju svoje pulenove, ostati će misterija.

Sve do unazad dan dva bio sam siguran da ima nade i prostora za nove mlade školovane, neopterećene i nekorumpirane ljude u našoj politici. Btw politika bi trebala biti častan i odgovoran poziv ljudima koji će svim svojim umijećem i znanjem služiti na dobrobit narodu. A ne kao naša ustaljena praksa „Kako ćemo, ako ne može drugačije pokušat ćemo pošteno“ Ali pošto mi imamo jako sposobane političke jurišnike koji uvijek nađu načina da bude drugačije samo ne pošteno ostat će tako kako je, sve dok im biološki sat ne kaže da je dosta igre i da je vrijeme za treću smjenu.

Bio sam siguran da može drugačije i bolje međutim gledajući aktualno predavanje potpisa, kandidata za budućeg predsjednika Republike Hrvatske, neminovno je zaključiti da će ipak ostati nažalost sve isto, sve isto samo ne pošteno. Opet opet igraju dvije struje, dva ista tima, isto mjesto isto odstojanje i opet se vrtimo u krug. Ali ipak sa laganom zadrškom nepoznavajući jednog od kandidata koji pokušava, zaključujući iz njegove retorike prekinuti taj famozni začarani krug. Ali otom potom vidjet ćemo pleše li kako sam svira ili po već poznatim balkanskim notama.

Kako budućim naraštajima objasniti da nakon dvadeset i nešto godina neovisnosti lijepe naše tonemo u sivilo iz godine u godinu, svakim danom sve gore od gorega. Osim bljeskova slave, nogometaša, rukometaša, vatrepolista i ostalih. Pametan čovjek bi rekao „Tako ih je malo a ne mogu se organizirati“ O čemu uopće pričati sa njima nego ih držati kao globalni reality show i poigravati se sa nama za svoju razbibrigu, hvaleći se drugima svojom skupom igračkom.

Svim silama pokušavam naći nešto pozitivno, pokušavam i lagati sam sebe ali tolikoje loše da se čak niti to ne može. Toliko je loše da su čak i aktualni vladajući počeli priznavati i davati izjave da je situacija nezavidna. Pa se samo pitam imam li ja po tome uopće pojma koliko je to loše? Može li se toliko loše i zamisliti?  Kakvo je stvarno stanje, shodno tome i kakva nam je budućnost?

Hvala svim vladama koji su natjerali mlade ljude da razmišljaju na ovaj način i o ovome uopće  a ne o planiranju normalne budućnosti. Razmišlja se o  planovima samo kako preživjeti od prvoga do prvoga. Hvala svima njima koji nas tjeraju u emigraciju, pored svih neiskorištenih bogatstava prirode. Hvala im što su omogućili lokalnim, regionalnim i državnim televizijama da se međusobno natječu tko će objaviti više tužnih priča o napaćenom narodu koji kruha doslovno nema. Zar je to bit i svrha televizije? Nije, ali kapital ne pita!

Hoće li idući predsjednik i premijer dobiti čast zabiti posljednji čavao u lijes Hrvatske poljoprivrede, Hrvatskog turizma, Hrvatske kulture? Hoće li zabiti posljednji  čavao u lijes Hrvatskog naroda? A sutradan izvjesiti zastavu neke druge zemlje, koja nas je sustavno uništavala pa nas u konačnici kupila za ništa predstavljajući se kao spasitelj i otkupitelj. Zar cijela ta priča nije ipak već spomenuti reality show, lutke na koncu, igračke na daljinski po modernom.

Hvala vam svima koji ste nam omogućili da više ne razmišljamo o budućnosti o preživljavanju od prvog do prvog, već kako preživjeti od danas do sutra. Hvala vam što ne razmišljamo o ostanku već o odlasku. Pušu neki novi vjetrovi u neke druge zemlje gdje će se u tuđini stvarati djedovina.

Koja je poanta i poruka ovih slova? Nema je, nema pouke a poruke su odavno odaslane samo se čitaju po nalogu scenarista i producenata u određemom tajmingu.

Zadnje vijesti

Postavljena pametna klupa na šetnici ispred Gimnazije

Metro Big Band večeras u Slavonskom Brodu

Vokić: Ljudi zovu i pišu, svi žele uživo doživjeti priču o mojim rodama

NAJČITANIJE DANAS

Najavljen Marsonikon 6

Prćić i Obradović počasni gosti, dvije velike promocije brodskih pisaca

FOTO GALERIJA

Vokić: Ljudi zovu i pišu, svi žele uživo doživjeti priču o mojim rodama

Prvo mjesto osvojio Danko Drobnjak

I ove godine će brodski maturanti pokazati zašto su najbolji!

Koncert Joleta i veliki vatromet povodom Dana grada

Najveći hitovi Zabranjenog pušenja za kraj još jedne brodske Motorijade