Vodeći modni salon

Nikada još u povijesti mode nije u jednoj sezoni bilo toliko bogatstvo u bojama, kao što je donijela modna sezona u proljeće 1939. godine.

Autor: Dunja Kokanović | Datum objave: 21.08.2016
Vodeći modni salon


 Te sezone moda nije nijednu boju prezrela. Tu treba osobito spomenuti ružičastu boju za kostime i ogrtače, pa isto tako sve nijanse plave, od one u nježnim tonovima da se pričinjavalo, kao da je to plavetnilo prozirno. Na paleti boja bila je zastupljena zelena boja u tonu cvijeta lipe, mirte, plava poput različka, zelenkasto-plava, poput perja divlje patke. Nije manjkala niti siva boja, sad poput željeza, sad poput platine, ili srebra... U muškoj modi visoko su kotirale prugaste tkanine, svi uzorci pepita i kockaste naročito za sportske kapute. Ljetno odijelo od bureta bilo je neizostavni dio garderobe,... Tako se moglo pročitati na stranicama modnih listova.

Krojački modni salon Josipa Dabčevića  iz Ulice kralja Aleksandra br. 15, na svom velikom lageru pružalo je te sezone Brođanima, kao i dotad, sve ove tkanine profinjenim ukusom izabrane. Dabčevićev modni salon bio je najveći i vodeći u Brodu, salon koji je pratio sva modna zbivanja i šivao isključivo po narudžbi mantile, kostime i odjela, za dame i gospodu, po najnovijem kroju i modi. Mušterija je bilo iz cijele Slavonije i gradova sjeverne Bosne. Ugledni brodski građani bili su redovite mušterije: gradonačelnik Duffek, braća Benčević, ljekarnik Stjepanić, trgovac König,... ali i brojni brodski elegantni fićfirići, jer imati Dabčevićevo odijelo bila je stvar prestiža.
Razgovarali smo s vitalnom gospođom Anicom Dabčević (iz Strossmayerove 68), suprugom pokojnog Josipa Dabčevića. Otac gđe. Dabčević rođene Filek, bio je također krojač. Dućan gotove robe imao je na Jelačićevomplacu gdje je danas kitničarski salon „Nada“. Tu se moglo naći i za seoske momke „frosluka šujtašom nacifranih“. Radio ih je bez predloška našivajući šujtaš držeći ga preko uha i po malo povlačeći ga s klupka na podu, sjeća se gđa. Anica.
„Išla sam u gimnaziju, želja mi je bila studirati farmaciju, ali iz škole sam se udala, mlada, imala sam tek sedamnaest godina. Josip je bio devet godina stariji, jako zgodan, feš, guste velnaste kose. Igrao je za „Marsoniju“ i bio veliki političar. Samo, već bio je i renomirani krojač. Mnoštvo cura bilo je u njega zaljubljeno. Jednoj sam kolegici, imala sam tada četrnaest godina, nosila pismo za njega i pozdravila ga s – Ljubim ruke! – i ne sanjajući da ću ja biti njegova žena. Kad me zaprosio tata je bio jako ljut, rekao je – Ja svoje dijete ne dam tako mlado! – te postavio mu uvjet da se ostavi politike. A, tako je i bilo. Oženili smo se 1927. godine.
Josip je rođen u Gornjoj Bebrini. Majka mu je rođena Lemešić i pradjed po majci bio joj je major pl. Lemešić de Bebrina Gornja (kuća im je u Brodu bila ona do evangelističke crkve). Lemešići su mu i pomogli da u Brodu izuči zanat, a učio je kod kuma Mate Lončarevića, i renomiranog krojača Grinessa, pod Savom. Kalfa je bio kod čuvenog krojača Kunera, pa otišao u frent: Osijek, Zagreb, Peštu. Kad se vratio u Brod, prvi salon otvorio je u Širokoj ulici bliže župnog dvora, a onda smo iznajmili lokal u Petrovićevoj kući, gdje je uz radnju bio i veliki lager tkanine. Stolar Hricak izradio je divne regale s ogledalima, gdje su mušterije imale što da biraju i šiju sve uvijek u modnom trendu prema engleskim i francuskim žurnalima. U salonu znalo je biti zaposleno i do 20 radnika i po 6 naučnika. Josip je krojio, odlazio na specijalizacije i upoznavanje s modnim novostima u Pariz, Berlin. Tako se usavršavao u izradi odijela za defektne ljude. Znao je tako sačiti odijelo da su se svi ti nedostatci prikrili.“
Josip Dabčević bio je izuzetno cijenjen, društven, predsjednik obrtnika u Brodu, potpredsjednik „Marsonije“, bio je u Vatrogasnom društvu, „Davoru“, igrao tenis,...
A, gospođi Ankici život je prolazio uz djecu i rad u kući. Imala je služavke, ali neke poslove obavljala je uvijek sama, jer nitko nije znao tako pedantno oprati i opeglati muževljeve košulje kao ona. Volila je da je on besprijekorno obučen, a tako i nju pamte. On je bio ugledan, predstavljao je svoj zanat. Veselila se obrtničkoj zabavi kada su otvarali ples, isto i na vatrogasnoj. Ona je bila članica Gospojinskog društva, odlazila je na sastanke i bila aktivna u humanitarnim akcijama društva.
Dabčevići su namjeravali sagraditi kuću i lokal na uglu Zrinjske i Berislavićeve ulice, (Gupčeve, gdje je i danas stambena zgrada). Tu je tada bio derutni buffet „Jadran“, popularno zvan „Hotel paučina“. Kupili su taj ćošak, onda je došao rat, a poslije rata g. Dabčević je dospio u logor zajedno s Benčevićima, gospođom Dombović,... Osuđen je na 20 godina zatvora i gubitak časnih prava. Radnja i strojevi su mu oduzeti, odezut spomenuti plac. Uzeto mu je za zlo, što je bio posljednji gradonačelnik Broda za NDH.
Već 1944. stali su ga nagovarati da preuzme načelnikovanje. Odbijao je to i zavlaio gotovo godinu dana, izgovarajući se na išijas. Na kraju je morao pristati, ustaše su došle s vojnicima po njega. Samo, uskoro je došao kraj rata.
Odležao je četiri mjeseca u logoru, a tada je bila revizija postupaka i pušten je na slobodu, ali oduzeto nije dobio, niti je g. Anici do danas išta vraćeno. 
 
Zadnje vijesti

Šahisti iz Ruščice na turniru u Međugorju

Slavonski vatrogasci ponovo odlaze u Dalmaciju gasiti požare

Nakon uspjeha na državnom natjecanju, Gradska glazba Nove Gradiške nastavlja s nastupima diljem Hrvatske

SPORT

Najuspješniji Mato Opačak

Šahisti iz Ruščice na turniru u Međugorju

FOTO GALERIJA

U Podvinju prava manufaktura: peče se pekmez za 18. podvinjsku Pekmezijadu

Obilježena 60. obljetnica KUD-a Ivan Meštrović i 45 godina Galerije

Na autocesti kod Bukovlja smrtno stradala osoba u prometnoj

Što kada klasične dijete više ne pale?

Putem vjere, ljubavi i poniznosti do uznesenja u nebo, poput Marijinog