U 'plavi podrum' ću poć...

Podrum u Radničkoj komori obojen u plavo i nazvan „plavi podrum“ prema jednom 1939. godine jako popularnom šlageru koji se na radiju čuo (ponekad se i danas čuje), a pjevali su ga oni, do ušiju ludo zaljubljeni.

Autor: Dunja Kokanović | Datum objave: 03.01.2016
U 'plavi podrum' ću poć...


U plavi podrum ću poć,

Lumpat ću cijelu noć,

Razbit ću čaše sve,

Al našu ljubav ne!

Samo, u „plavom podrumu“, tada na Trgu kralja Petra, a danas bi to bio Trg pobjede br. 6, zgrada „staroga socijalnog“, nije se lumpovalo cijelu noć, nego se ozbiljno radilo. Bilo je tu sjedište HRS-ove KAPEZE, Kulturno-prosvjetne zajednice Hrvatskog radničkog saveza, strukovne sindikalne organizacije radnika Grada Slavonskog Broda.

U bogatoj literaturi o radničkom pokretu, „između dva rata“, kako se često znalo reći, o KAPEZI niti riječi nema. Jednostavno, sve je prešućeno. Zato što je bilo hrvatsko, okvalificirano je kao nepoćudno.

„Bilo nas je pedesetak, u dramskoj sekciji još najviše, pa u sekciji gitaro-mandolista, mješovitom zboru, literarnoj (i bilten smo izdavali), foto sekciji, boksačkoj,…“ kaže nam ondašnji povjerenik KAPEZE gospodin Antun – Tina Vlašić iz Mesićeve ulice.

„Svaki dan smo se okupljali. Šef Komore Franjo Kovač forsirao je da što više mladih ljudi dođe u KAPEZU. Dolazili su tu radnici iz Tvornice vagona, „Slavonije“, Ložionice, majstori, kalfe. HRS je tada, poslije štrajka, bio najjača sindikalna organizacija radnika, a 1940. godine URS-ovi su sindikati i zabranjeni.

Mene je Kovač pozvao i zamolio da se prihvatim organiziranja rada u KAPEZI. Znao je da sam skautima bio aktivan i slovio kao dobar organizator, „mobilizator“ su me zvali. Još u šegrtskoj školi bio sam u glazbenoj, dramskoj i pjevačkoj sekciji. Ipi Vilagoš je tada vodio  tamburaše, ja sam brač svirao, Mata Zvonarević e uvježbavao pjevački zbor, a dramsku Ivan Rapanić.

Te godine, 1939. vratio sam se iz vojske, posla nije bilo, ja sam zanat izučio kod „dekorativnog soboslikara“ Alberta Grubera – mlađeg, Puba smo ga zvali. Bio je on više slikar nego moler, ali moralo se živjeti. Bio je crkveni fresko slikar. Radio sam s njim na oslikavanju crkvi u Stupniku, Bosanskom Brodu, Doboju,…  Zanimalo me slikarstvo, pa sam gledajući njega, i sam pokušao…“ Na zidu sobe mogu se vidjeti neki od tih radova.

Ali, vratili smo se priči o plavom podrumu.

„Kovač nam je dao prostorije u čitaonici Komore, na prvom katu. No, čitaonica je imala svoje radno vrijeme i nama je zapravo ostalo jako malo slobodnih sati u tom prostoru. Sjetio sam se podruma u istoj zgradi. Samo smo ga ofarbali i „plavi podrum“ nazvali. I, više nismo drugačije govorili, nego – idemo u plavi podrum.

Počeli smo s uvježbavanjem jednočinki, laganih, veselih komada, lakrdija. Samo da se ljudi okupe. Imao sam već predznanje kako raditi u dramskoj sekciji, režirati. Bio sam član Matice kazališnih dobrovoljaca u Zagrebu, a od 1939. godine i njihov dopisni član. Dobivao sam savjete, literaturu, male brošure o Hrvatskom narodnom kazalištu. Jedna od prvih uvježbanih stvari bio je „Rat protiv punica“, onda „Nespretni prosac“, „Na dan isplate“,… predstave smo davali na pozornici „Kasine“ u Brodu, pa u Oriovcu, Garčinu, Stupniku, Bosanskom Brodu,… Kada se broj ljudi u KAPEZI povećao, pitao sa Zagreb za savjet, što da veće uvježbamo? Preporučili su mi Ivakićevu „Inoču“. To je narodno s puno pjevanja, igranja, pa su tu narodne nošnje i bilo je zaista jako dobro prihvaćeno. Led je bio probijen. Do tada su naš rad smatrali neozbiljnim, mislili su da se mi u plavom podrumu samo zabavljamo. Često su u plavom podrumu priređivani plesovi i bilo je uvijek veselo“.

Zapisali smo i o radu drugih sekcija. „Svi smo mi bilo gotovo u svim sekcijama. Gitaro-mandioliste vježbao je Emil Gorec (vodio je i foto-sekciju). Gitare su u to vrijeme bile jako popularne, koji je mladić i malo bio muzikalan svirao je gitaru. Bilo ih je 10 – 12. Boksače je trenirao Nikola Kovačević. Nekada je bio profesionalni bokser, prvak srednje Europe u velter kategoriji. On je imao teškarsku radnju, a izučio je kod Pospišila. Boksere u KAPEZI trenirao je džabe. Napravio je i kožnu vreću za vježbanje. O tome Pepo Dužanac više zna.

Početkom rata mnogi su otišli iz KAPEZE, jedni u vojsku, drugi na položaje, stvorena je NDH, ali došli su drugi mladi ljudi i radilo se još i više. Uvježbavane su nove predstave i davane u Brodu i okolici. Ja sam samo redatelj bio, nikada nisam glumio.

Kada su počela bombardiranja Broda, predložio sam da idemo na izlete, samo da se maknemo iz grada. Često smo išli u Popovićevu šumicu, Poloj, Vijuš. Ni tu se rad KEPEZE nije prekidao. Ostajali smo po cijeli dan, kuhali, šatore razapinjali, ali i vježbali. Lijepo je to društvo bilo, bili su to divni, nevjerojatno uporni mladi ljudi.

Tako je KAPEZA djelovala sve do teškog bombardiranja grada. Kada je srušena Prva hrvatska štedionica i kada je zaista preopasno bilo hodati gradom, sakupljati se, članstvo se stalno osipati i KAPEZA se 1944. godine ugasila. Nitko KAPEZU nije zabranio.

Ali bi ju i te kako zabranili, samo da je dočekala kraj rata, sigurni smo.

Poslije rata, gospodin Tona Vlašić se uključio u rad Gradskog kazališta, bio je među njegovim osnivačima i režirao je brojne zapažene predstave. No, to je druga velika tema koja zaslužuje svoju posebnu priču.

Posjetili smo i gospodina Pištu Šalamona i on je u KAPEZI bio, ima više fotografija, a spomenuo je i ova imena: Stipica Šaf i njegov brat Ruda (?), Fina Valjetić, Marica i Liza Barić, Zlata Meder, Ankica Crnić, Antun Pejaković, Đuro Sabljak,  Marica Vlašić - Tonina sestra, Slavko Gorjan,… Orkestar za ples sastavljao se po potrebi. Harmoniku je svirao Slavko Gorjan, bubnjeve Emil Gorec, gitaru Antun Pejaković, drugu gitaru Mica Stošić, kaže g. Šalamon. 

Zadnje vijesti

Pokrenuto pitanje osnivanja Akademije

U Gornjoj Bebrini otkrivena spomen ploča legendarnom Šimi Đamiću

Smotra pjevačkih skupina ‘Alaj pjevam i pjevati znadem’ 30. travnja

NAJČITANIJE DANAS

Ljetni rock festival

M.O.R.T. se pridružuju Baretu i Majkama na rock festivalu u Starcima

FOTO GALERIJA

Kako isklesati tijelo do ljeta – zar je to moguće?

Radio Slavonija i Brođani za obitelj Fogadić prikupili 8 tisuća kuna

Izložba Ive Šebalja ‘Slikarstvo traži vrijeme’ nakon Opatije dolazi u Brod

Stotinu djece preuzelo obnovljeno igralište u Slavonskom Brodu

Brodsko-posavska županija ima privilegij da su u njoj sačuvane čak dvije prašume