Sportaši u politici ili političari u sportu: Sindrom (ne)uspjeha

Već godinama slušam priče vezane uz sport i kulturu, te nasilnu kapitalizaciju ovih resora - kut gledišta koji tumači da nesamoodrživi 'umjetnici' trebaju početi raditi održive poslove.

Autor: Ratko Martinović | Datum objave: 17.05.2016




 'Zašto baca kladivo ako nema za cipele?', 'Ona putuje i popularna je, a mi je plaćamo' i 'Zašto ne proda ta svoja zlata ako nema' slične su fraze onima upućenima prema slikarima, piscima, kiparima i ostalim slobodnim umjetnicima.

Sport i kultura najnezahvalniji, al poneki sportaši bar zarade

Sportske stipendije su tako oduvijek na iznimno skliskom terenu. Osobno se recimo borim protiv takvog sustava tako što se nikada ne apliciram za spisateljske stipendije već ovisim ili o sebi ili o izdavaču - no tako što bi bilo krajnje nemoguće da se mjesecima trebam pripremati za to svoje pisanje i onda kao krunu moram nabaviti avionske karte i prijevoz za promocije istih (što često i bude slučaj), dok ne postanem 'bestseller' pisac.

A kako bih tek reagirao da obaram svjetske rekorde i paralelno nemam ni za osnovne potrebe? Vrhunski sport je posebno nezahvalan i za rezultate i priznanja morate se boriti rukama i nogama. I onda nemate beneficiran radni staž ako niste baš-baš vrhunski, a ni zlatni olimpijci poput legendarnog Pešalova nemaju boljih opcija od skupljanja boca i života na ulici. Čak se i školovao da bude trener ali čovjek nije u talu pa samim time nema niti posla. No, što kada bi vam netko rekao da postoji jedan zaobilazni način?

Novac i nerad nisu grijeh, samo svjetski uspjeh

Naravno da biste ga prigrlili i rukama i nogama. Pa makar to bio i nečasni posao sjedenja u Saboru na neizabran način ili pomaganja u ministarstvu. Nećemo ulaziti u kompetenciju nego isključivo u mogućnost obavljanja vlastitog posla. Sjetimo se Mirka Filipovića - bio je par puta u Saboru, govorio o onome o čemu je rekao da će govoriti i sve plaće donirao potrebitim obiteljima. Naravno, narod je to dočekao 'na zub' misleći da će čovjeka koji je u karijeri zaradio desetke milijuna žigati saborska mirovina.

Iako je takvih primjera bilo na desetke i nitko ih nije prozvao, isključivo jer je Tuđman instalirao te sportaše u parlament. A danas smo pak došli do najbizarnijeg primjera - zlatna olimpijka koja niti je izabrana niti je u Saboru, i još se k tome buni jer joj se novac ne priljeva u zamišljenim obujmima. A Janica, zamislite, nije završila školu. Ne treba ići preduboko - ima u svim sazivima Sabora takve ekipe, a k tome ne samo da nisu najbolji na svijetu nego su posljednji i u vlastitom selu. Nije problem ni novac ni nerad u Hrvata - samo uspjeh...

Zadnje vijesti

Međužupanijsko natjecanje u vožnji motornog vozila održano u brodskoj Industrijsko-obrtničkoj školi

Mohamed Mo Cherif ostaje u Marsi

Sretne ciglice grade put u zajednicu

VIJESTI

VIDEO

Međužupanijsko natjecanje u vožnji motornog vozila održano u brodskoj Industrijsko-obrtničkoj školi

FOTO GALERIJA

Žrtva trčanja 21,5 kilometar neznatna u odnosu na živote hrabrih seljaka koji su se borili za istinu

Održan Valentino kup 2020.

Humanitarni koncert za potrebe sibinjske osnovne škole uz natupe KUD-ova i Opće Opasnosti

Šezdesetak jahača na 8. pokladnom jahanju u Općini Oriovac

Prisegnuo 27. naraštaj ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju