OBJAVA: 31.01.2016 08:07:31AUTOR: Dunja Kokanović

Škole plesa i udvornosti

Škole plesa i udvornosti

101 brodska priča od Zvonimira Toldija napisana i u knjigu dana

Opet su plesne škole u modi. Vraćaju li se to stara romantična vremena?! Opet je plesna škola i u gradu Brodu bila, plakati su pozivali u plesnu školu „Tango“, u Mesićevoj ulici, u bivši elitni hotel „Central“. A, hotel „Central“ pamti već „škole plesa i udvornosti“. Evo jednog oglasa iz „Brodskih novina“ iz 1922. godine: „Kako saznajemo bit će u četvrtak dne. 27. o. mj. U prostorijama hotela „Central“ u bivšem baru svečano otvorena škola plesa i udvornosti. Učit će se stare plesove i najnovije po volji publike. Škola će trajati 4 tjedna, a plesovi će biti tri puta na tjedan. Učitelj je g. Franjo Kanengisiger, od kr. zem. Vlade ovlašten učitelj plesa i udvornosti.

Već same svjedodžbe g. Kanengisigera, dokazuju nam, da će biti vrijedno pohađati tečaj…“

„Tancmajstori“ škola plesa redovito su posjećivali Brod dajući podatke brodskoj mladeži o najmodernijim plesnim pokretima, evergrinima i nacionalnim plesovima. Novine su donosile njihove oglase pune samovale.

Godine 1896. u Brodu je „Učiona plesa g. Topalovića“ dajući poduke u dvorani „Kasine“. „Posavska Hrvatska“ br. 13. iz 1907. godine oglašava Plesnu školu g. Stjepušina: „Već nekoliko tjedana drži diplomirani učitelj plesa g. Stjepušin iz Siska u dvorani „Kasine“ svoju plesnu školu, koja je doista dobro posjećena. Kako je g. Stjepušin zbilja osobito vješt u svojoj struci, te po svojoj vlastitoj veoma praktičnoj metodi podučava, trebalo bi da se što više učenika upiše jer neće skoro imati prilike najnovije i najelegantnije plesove po tako racionalnoj metodi naučiti, kao što im se sada pruža. Gosp. Stjepušin stalni je učenik berlinske akademije…“

Podučavao je g. Stjepušin najmodernije „francuske plesove“: Kolo dvoransko, četvorku, valčik, polku francesku, polku mazurku, kano noblesse olku. Na zahtjev publike obećavao je prirediti i posebne satove „za velike slikovne plesove, kao. Češka beseda, Velika mazurka (Poljska narodna četvorka), Španjolski ciganski ples, kano i sve druge plesove koji se na kostimiranim zabavama plešu.“

Godine 1909. tancmajstor M. Rottmüller drži plesni tečaj u „Kasini“ uz vojničku glazbu K.u.K. pješadijske pukovnije Conrad, br. 39 iz brodskog festunga. Došla je u Brod i gđa. Ana Funk, 1923. godine i u svratištu „Evropa“ podučavala: Schimy, Fox-Trott, Boston Van-Steep… Ispitani učitelj plesa g. Josip Sarpat, 1923. godine, također u svratištu „Evropa“ daje poduke u najmodernijim internacionalnim plesovima. Svi luduju za plesom Schimy i bila e to prilika da ga i brodska mladež nauči. I ne samo to, za plesom Schimy poludilo je i staro  mlado, kao i za plesom Charleston. Bez plesanja se jedna dobro provedena večer tada nije mogla zamislit. Plesni zavod M. Kümelberg iz Osijeka otvorio je 1930. godine 6 nedjeljni tečaj plesa i udvornosti u dvorani „Tri gavrana“. Davao je poduke i za pojedince (da li za one razmažene, sramežljive mamine sinove?). Kada nije bilo tancmajstora sa strane bio je dobar i brodski tancmajstor g. Adam Hingemann, trgovački pomoćnik kod Bradarića, na klaviru ga je pratio g. Glücksmann.

Čini se da je najčešće u Brod dolazio plesni zavod učitelja plesa i salonskih baleta g. Stjepušina. Evo još jednog njegovo oglasa iz 1925. godine: „Ove sezone dolaze u naše dvorane slijedeći novi plesovi: Florida, Raquette, Caramba i novi Tango.

Ove nove plesove podučavat će u budućem plesnom tečaju dole potpisani (Janko Stjepušin) uz ostale moderne plesove kao: Boston, Schimy, Fox Blues, Jimska, Java, HUppa-Huppa, itd…“

Ali najelitnije tečajeve plesa održavala je plesna škola Coronelli iz Zagreba, koja je od 1860. godine odgajala veleuglednu omladinu u otmjenom vladanju i plesovima. Mame i tete sjećae su se još starog Coronellija koji je svoje umijeće plesa prenio i na svoju djecu, te je ta škola odgojila čitave generacije plesača i plesačica iz najboljih naših obitelji.

Na završetku plesnog tečaja priređivan je „plesni vjenčić“, gdje se vidjelo što i kako je tko naučio. Bio je to društveni događaj za koji je vladao veliki interes. Atmosferu jednog plesnog vjenčića donosi ovaj članak: „Ovih je dana održan skupni plesni vjenčić. Divna i otmjena mladež, sve same mlade gospođice u prvima danima mladosti i njihovi kavaliri doživjeli su i proživjeli te večeri svoj najmiliji ples i – treba li sumnjati u to? Bili su ugodno uzbuđeni.

Bila je to prava revija naše zlatne mladeži, mladih dama i gospode, koji su svojim uzornim držanjem u svojim prekrasnim odijelima i haljinama oduševili svoje roditelje i – plesalo se zanosno, vrtoglavo, mladenački.

Plesni je vjenčić otvoren, kada je gđa. Coronelli u polonezi uvela parove u plesnu dvoranu. Roditelji su svojo djeci pravili špalir. A, tada su se mladi parovi bacili u vrtlog modernih plesova, valcera i ostalih salonskih plesova. Jedan je plesač u ime svih pozdravio gđu. Coronelli i mladost je punim zanosom, oduševljeno, u najljepšem štimungu, koga se pamti doživotno, plesala do kasnih sati.

Ovakvi se plesni vjenčići nikada ne zaboravljaju.“

I evo, kao što se iz ovoga vidi, mlade su onda mučili svake sezone novi plesni koraci i trebalo ih je naučiti. Jednom ih je diktirao Beč, jednom Berlin, Jednom Pariz… Jednaki problem, ali više mladim damama, bile su plesne haljine. Za modnu siluetu 1931. godine preporučivani su materijali: krep, satin, krep žoržet, Bamberg svila, krep dešin, svileni til, organday, tarlanran… A, onda još i plesne cipele, „šmuk“, rukavice, pa frizura, sve problem do problema! Trebalo je to preživjeti! 

Pratite Brodportal i najnovije vijesti na FACEBOOKu i Twitteru

FOTO

NAJAVE DOGAĐANJA
NAJČITANIJI ČLANCI
DANAS
TJEDAN
MJESEC
NAJNOVIJE