Sjaj u očima

Zdravo, tužna nacijo! Privucite si stolice jer ovo biste trebali primiti sjedeći. S velikim žaljenjem pišem ovaj komad teksta. Ne znam kako to ublažiti pa vam priopćiti, suze mi padaju na tipkovnicu i ruke mi se tresu pa radim greške, svaku drugu riječ tipkam ponovo ponovo...

Autor: Danijel Ambrozić | Datum objave: 05.04.2014
Sjaj u očima


Usne su mi slane, suze sam počeo oblizivati s njih jer sve sam maramice potrošio. I onda sam za kasnije pospremio praznu vrećicu od maramica, možda će mi trebati da u nju stavim kakve droge koja će mi pomoći da zaboravim žalost i tužnu svakodnevicu. Ali nije tužna stvar što se drogiram, to je već poznato jer evo prošlo je 10 godina otkako nosim dugu kosu. Svi se dugokosi muškarci u Hrvatskoj navodno drogiraju. Jedino se valjda Isus ovdje ne drogira jer bi to za božanstvo bilo neprimjereno. A nedavno sam otkrio kako nisam jedini drogeraš u Hrvatskoj. Ono što vama moram reći, kao posljedicu vlastitog promišljanja, jest to da sam otkrio kako su u Hrvatskoj svi narkomani, osim tek rođene djece i naših malih najdražih u prvih nekoliko godina života. S time da njih cijepe bez pitanja... Teško bi bilo doći do podataka o stopi korisnika droga u Hrvatskoj, zapravo nemoguće, ukoliko želimo točne brojke. Stoga sam počeo laički razmišljati i došao do vlastitih statistika te poražavajućih rezultata. Smatram da se čitava nacija konstantno nalazi u prvom od popularnih stadija u ciklusu drogiranja. Taj prvi stadij je, dakako - negiranje ovisnosti.
Učilo se u kršćanskom duhu i prema hrvatskoj vjerskoj tradiciji kako treba prvo izvaditi brvno iz svoga oka, a onda tražiti trunje u oku bližnjeg svoga. Stoga bih savjetovao svakom stanovniku Hrvatske da prvo izvadi iglu iz svoje ruke, a onda krene bacati drvlje, kamenje i tablete na Bareta i njemu slične nesretnike. Blesav narod ima neku čudnu navadu da se ruga tom čovjeku, valjda zbog tri stvari - nepovezanosti rečenica, vlastitih stavova i drogiranja. Kao kontru tome imaju vlastitu nepovezanost misli i rečenica, neimanje vlastitih stavova kao i strah od njih te konačno - drogiranje...
Tužno je to što narod ima puno gori deficit pažnje pri slušanju i zaključivanju dok pokušavaju slušati Gorana, nego što on ima problema da poveže misli u jednu cjelinu. Saslušaju li čovjeka do kraja, onda dođu do idućeg problema - zasmeta im iole drukčiji stav od mase, stav koji je za razliku od ostalih malo čvršći i inteligentniji, više proizvod razmišljanja, nego ponavljanja za drugima. A tu drugu stvar onda opravdaju zadnjim njegovim problemom: „Ma on to priča jer je drogiran.“ Njegova najveća greška nastala zbog stanja „oduzete svijesti“ jest ona koju je počinio podržavši neku stranku svojim pjevanjem na predizbornom skupu. Ali nije čovjeku za rugati se što je bio toliko nesvjestan pa je mislio da je to stvarno ispravan potez - nekoga u Saboru podržati, a kamoli glasati...
Ono što naš narod čistunaca voli činiti jest upirati prstom te drogerašima nazivati slijedeće ljude:
- rokere,
- metalce,
- dugokose muškarce bez obzira na glazbeni žanr kojeg preferiraju, s time da Isus nikada nije bio narkoman, ali to ne mogu reći 100% jer ne znam je li uopće postojao,
- dugobrade i mršave muškarce, s time da Isus nikada nije bio narkoman, ali to ne mogu reći 100% jer ne znam je li uopće postojao,
- ljude s vlastitim, a ne općim stavom, jer govore neuobičajene stvari,
- ljude koji ne odrastu, već ostanu normalni itd.
Za droge znanstvenici obično kažu da uzrokuju drukčija stanja svijesti te apstinencijske krize u periodima nedostatka iste na koju je čovjek naviknut. Koliko puta su samo naši roditelji te bake i djedovi uzimali lijekove i zbog čega? I za što? Uzimaju lijekove namijenjene za apsolutno sve dijelove tijela, ali i duha, zato što je netko rekao da je to dobro, da to tako treba ili je netko jednostavno samo pomaknuo referentne granice u zdravoj krvnoj slici čovjeka pa je isti odjednom postao doživotni potrošač nekog lijeka. Možda su neki lijekovi placebo, možda su dobri, a možda su potencijalno smrtonosni ili barem štetni. Ali nema veze - dobri su, važni i potrebni, od trenutka kad se rodiš, a pogotovo od srednjih godina na dalje - do smrti. Kako stariji narkomani nasjednu na tople preporuke iz reklamnih kampanja i iz usta narkomana u ambulantama, tako nasjednu i na informacije o apsolutnoj štetnosti ilegalnih droga, bez provjere i bez želje da uopće saslušaju bilo kojeg narkomana. Spremni su samo na osudu pa zato ovaj tekst i pišem - kao svojevrsnu osvetu ljudima što vjeruju neljudima.

Nije uopće dobro drogirati se, to jest činjenica. Ali je u Hrvatskoj valjda najstrašniji ovisnički problem u tome što će se neka mlada nesretna osoba napušiti pa odlučiti trknuti do fast-food kioska ili pak do prijatelja popiti kavu, skinuti i pogledati koji film, možda odlučiti biti npr. umjetnički kreativan ili jednostavno ležati i slušati glazbu, nikome pri tome ne štetiti... Takvi drogeraši najveće su zlo i treba ih liječiti kombinacijom struje i vode i slati svećeniku. Kad tamo - svećenik rola! Ajme! Horor! Što se dogodilo s ovim svijetom?
Pa, ljudi moji, čistunci moji dragi, moram vas razočarati. Eto, kao akademski obrazovana osoba koja možda nije prošla dovoljno svijeta, ali jest Hrvatske, moram priznati da sam bio na sve strane i u svakakvim situacijama, u svakakvim sobama, uredima, na svakakvim tulumima, roštiljadama na otvorenom za blagdane te da sam se družio s raznoraznim profilima ljudi, bilo po karakteru, bilo po zanimanju, i s ljudima svih dobi. Moj jedini zaključak iz priloženog jest da „u najmanju ruku“ duvaju:
- profesori koji predaju vašoj djeci u školi,
- profesori koji predaju vašoj djeci na fakultetu,
- instruktori vašoj djeci na vozačkom ispitu,
- svećenici, mladi svećenici pogotovo,
- policajci i budući policajci,
- službenici na šalterima,
- konobari čiju kavu volite poslije mise,
- vaša djeca, iako se ne čini tako jer su neka od njih odlikaši u školi,
- doktori opće prakse koji će vam reći da su droge zlo,
- HDZ-ova mladež,
- SDP-ova mladež,
- političari itd...
Ne postoji dio društva koji nije pogođen drogom. Svi će protestirati protiv supstanci koje su zabranjene zakonom i osuđivati druge, pri tome nazdravljajući alkoholom svojoj inteligenciji. Njima poručujem da se pokriju po ušima i shvate da:

- je Hrvatska nacija alkoholičara,
- svaki dan mnogo ljudi umre od alkohola ili posljedica pijenja,
- se ljudi zbog alkohola svađaju,
- se ljudi zbog alkohola tuku,
- se ljudi zbog alkohola ubijaju,
- su ljudi na alkoholu groteskno smiješni i izgledaju vrlo primitivno,
- je istina da alkohol ispljune istinu na površinu - ne samo da se čovjek iskreno krevelji, vrijeđa sebe i druge, već se pokazuje kao iskreno nezgrapno čudovište koje jedva vlada sobom,
- ogroman broj žena na dnevnoj bazi stradava od alkoholiziranih muških partnera,
- izvjestan broj muškaraca na dnevnoj bazi stradava od alkoholiziranih ženskih partnera,
- im djeca piju jednako kao oni sami, možda i više,
- je razloga za piti neograničeno mnogo (kao i razloga za koristiti droge kod ovisnika),
- je država diler alkoholom,
- da je njihova najdraža teta iz trgovine u prizemlju dilerica alkoholom,
- da su svatovi i rođendani, kao i sahrane, prilike gdje se kao u kakvom „skvotu“ okupljaju narkomani i njihova narkomanska rodbina, da bi se grupno pucali pivom, rakijom i vinom u venu, a da se uopće ni ne trude kriti ubode po tijelu te stoga pokazuju ogoljena prsa kada zasvira turbo-folk,
- Slavko Sakoman nije vjerojatno ništa u životu probao. Ali Slavko je autoritet. Baš kao oni nesveti i grešni ljudi koji govore o ljudskom duhu s oltara. I ne samo da govore, već si daju pravo na upravljanje tuđim dušama i na njihovo usmjeravanje, posebice usmjeravanje mladih života. Kažem vam - i taj Slavko je narkoman. Kao i ti, čitaoče! Kao i tvoji mama i tata i bake i djedovi i djeca i sva moguća rodbina i prijatelji... Svi smo mi manje ili više narkomani.
Oduzmimo čovjeku gledanje televizije, oduzmimo mu religiju i gledat ćemo apstinencijsku krizu. Oduzmimo mu pravo na abnormalno prežderavanje - dobit ćemo krizu. Probajmo ga razuvjeriti u vezi neke općeprihvaćene životne činjenice - dobit ćemo pravu narkomansku krizu jer dotični ne želi prekinuti teško stanje drogiranosti prožeto halucinacijama, čak će kao zadnja narkomančina eventualno primijeniti silu...
Oduzmimo čovjeku bilo koji element civilizacije koji ga srozava, čini glupim ili društveno štetnim - i dobit ćemo tešku apstinencijsku krizu. Oduzmimo mu sve, ali samo alkohol ne dirajmo! Ne dirajmo mu tu svetu vodicu jer ona je blažena i dobra te apsolutno neškodljiva. Oduzmimo mu standardne informacije o drogi pa mu recimo da je droga zdrava - i bost će se javno u ruku pred svima na trgu i govoriti: „Piše u novinama da je heroin zdraaaaav i da ima puno omega masnih kiseliiiinaaaaa! Smrt trijeznimaaaa!“
Nigdje tu nema logike, dragi moji... Svaki speed, heroin, kokain i ecstasy je zabranjen - samo ukoliko dolazi u pakiranju koje nije tableta kakve poznate farmaceutske firme. Ilegalnost koječega nema veze sa štetnošću, već isključivo s profitom. Živeći u ovakvom svjetovnom okruženju mnogo energije moram potrošiti da bih opstao zdrave pameti. A kada mi se zdrava pamet uključi, osim što vidim narkomaniju na sve strane, drogirane ljude oko sebe u svako doba dana, vidim i da je nehumano i nepravedno braniti nešto što čovjek nije stvorio. A čovjek nije izmislio čitav repertoar nekima svetih biljaka, koje su dio prirode i svih dosadašnjih civilizacija i kultura općenito.

Nadalje - što s nekim svecima, vidiocima, prosvijetljenim ljudima kroz religijsku i ostalu povijest? Nekim slučajem živjeli su u područjima gdje je normalna konzumacija halucinogena... Zapravo - svako područje svijeta ima svoje „božanske“ biljke čiju upotrebu nitko na svijetu nema pravo zabranjivati, ali to ipak čini, a da nije bilo tih biljaka - svijet bi danas bio uvelike bolesnije i manje zanimljivo mjesto... Nije uvijek bilo doktora u bijelim kutama! Nekada, a i danas mjestimično, doktori su bili vračevi koji ne bi imali znanja i nekih sposobnosti liječenja bolesnih da nisu dolazili u viša stanja svijesti kroz upotrebu prirodnih psihoaktivnih biljaka i s njima kombiniranih hipnotičkih glazbenih ritmova. Smatram da je potpuno idiotski braniti bilo što - uvijek bi čovjek imao pravo izbora i ne bi svi hodali „u oblacima“ da se npr. sve dozvoli za upotrebu. Primjerice - ne bih jeo janjetinu ni za sve novce svijeta, taman bila najlegalnija stvar na svijetu... Ali neću grditi ljude koji bi za komad tople janjetine i kriglu piva prodali vlastitu djecu trgovcima organima. Njihov je to izbor, zar ne?
Neka ljudi slobodno loču i krevelje se. Ali neka mi ne prigovaraju, a to se dogodilo već stotine puta, ako odbijem 10-u čašicu po redu i kažem da mi je dosta, ili odbijem uopće piti. Ako odbiješ čašicu, dovodiš se u opasnost da te proglase anti-Hrvatom jer čašica se ne smije odbiti, a piti se mora u svako doba dana i svakom prigodom. Hej, polako ljudi! Pa nisam narkoman! Ili možda jesam, kao i vi...
Neke droge će vas srozati, otupjeti vas i naposljetku ubiti, a neke će vam otvoriti um i povećati kreativnost. A to dvoje su za državu najopasnije posljedice narkomanstva - otvaranje uma i kreativnost. Država voli zatvoren i ograničen um jer on se ne buni, on ne prepoznaje ostale frekvencije postojanja, već samo jednu - ovu užasnu jadnu roboradničku i robovlasničku  strukturu, primitivizam življenja i sve apsurde tragikomedije koju potpuno neopravdano zovemo životom. Niti ljudi raspolažu informacijama, niti su čistunci, niti imaju pravo braniti nekome konzumaciju koječega.
Narkomani, ne upirite prstom u druge narkomane jer od njih niste bolji! Svi smo mi u sličnim govnima. A kad govna dođu do grla, čovjek postane bolestan ili neraspoložen. Pa onda uzme jednu tabletu za bolje raspoloženje, pa tabletu za mučninu, pa tabletu za glavobolju, pa tabletu za mamu, pa jednu za tatu, pa jednu za dijete, pa jednu za leđa, pa jednu za cirkulaciju, pa onda trgne jednu ljutu da sve bolje procirkulira, pa uzme po jednu tabletu da otkloni sve posljedice uzimanja prethodnih tableta, pa trgne još jednu jer ima pravo napiti se kad mu je teško, pa uzme šaku tableta za živce umjesto da duboko diše i smiri se, razmisli zašto mu je tako u životu ili zapali štogod, pa onda pijan i nadrogiran istuče ženu ili jednostavno sjedi drogiran na kauču i nikad se ne nasmije veselom djetetu koje ga vuče van na igralište, već je sav u svojim brigama i opijenosti medicinskim arsenalom iz frižidera. Nema povratne reakcije, osim kada treba reći djetetu da se ne drogira jer je to loše...
Ali što ćemo - to su naši stariji, naši autoriteti i moramo ih voljeti. A kako i ne bismo kada im se oči tako dražesno sjaje i kad tako simpatično drže cigaretu u ustima dok nam govore: „Ne pušiti!“ Još je simpatičnije kada poludrogirano s kauča lijeno gestikuliraju, napola spuštenih očiju, teško povezujući rečenice od silnih tableta i govore: „N-n-n-n-eeee, s-s-s-...sine, nemoj se drogiratiiii...“, a onda opijeni zaspu, a u sobi se čuje još samo šum televizora na kojem završava program, sve do nove jutarnje tablete ili čašice za buđenje...

 

Zadnje vijesti

Kanuistica Vanesa Tot brončana na Europskom juniorskom prvenstvu!

Budućnost iz Rešetara nakon 15 godina u prvoj ŽNL

Muškarac (28) i žena (43) prevozili 163 kilograma marihuane; završili u prtivoru

VIJESTI

UHVAĆENI NA DJELU

Muškarac (28) i žena (43) prevozili 163 kilograma marihuane; završili u prtivoru

FOTO GALERIJA

Najbolji slavonski čobanac skuhao Josip Orešković

Biciklijada Slavonski Brod – Podcrkavlje okupila 170 biciklista rekreativaca

"Bila je to manifestacija najviše europske razine"

Brodska Škola nogomet Legen nastupa na Giuseppe Biasuzzi Fažana Brioni cupu

Brodski "Ge-Baek“ odličan na ITF Prvenstvu Hrvatske u Puli