Romantični lijepi Ante

„Ah, ja te ljubim“, uzdahnuo je on, i istom što je to progovorio, podigao je svoju glavu ispod pokrivača, pospano se ogledao po sobi. Bilo mu je čudno, ta to je bio samo san...“

Autor: Dunja Kokanović | Datum objave: 12.06.2016
Romantični lijepi Ante


 Tako započinje priča „Kad krvca vri“ objavljena u „Posavskoj Hrvatskoj“ u ožujku 1912. godine, autora Ante Benčevića, romantičnog šesnaestogodišnjaka na Neues Wiener Handelsakademie (Trgovačkoj akademiji) u Beču.

Evo još odlomaka iz iste priče, jer to u sumrak već nije bio san, čitamo dalje:

„Krasna jesenska večer već je spustila preko zemlje svoja divna ultramarin – plava krila, a roj je jasnih i trepčećih zvjezdica ukrašivao sa svojim vođom punim mjesecom nebo. Lahki vjetrić je popuhavao i donašao ugodan miris ruža i ostalog cvijeća iz obližnje bašće. Mjesec je crtao po zemlji duboko plave sjene granja, a oni su još uvijek sjedili na klupi, šuteći se podajući čuvstvovanju u zagrljaju punom života i mladosti prelasti života. Ovo duboko čuvstvovanje pratile su vesele ptičice dovikujuć svojim pjevom prirodi zdanji „lahku noć“ a cvrčci su izmjenice cvrčali...“

Poznato nam je desetak priča Ante Benčevića, u dvije bilježnice u rukopisu i paralelno uz rukopisne, uredno nalijepljene, one objavljene u „Posavskoj Hrvtaskoj“.

Čuva ih njegov sin Marinko. Tu je i „Moj prvi dramski akord“ kako piše Ante, „Idila“ – lirsko ljubavni dijalog.

Ante Benčević jedan je od tri sina (Koloman 1892., Ante 1896., Viktor 1899, i sestra Slava 1891.) brodskog trgovca i veleposjednika Kolomana. Stara je to brodska porodica, koja je tu još od sredine 18. stoljeća, baveći se trgovinom i obrtom.

Nakon gimnazije u Požegi, u Beču je Ante od 1911. do 1915. godine. Studira, svira gitaru i čelo, druži se sa našim Josipom Stano, već poznatim glazbenikom, privlači ga slikarstvo i pohađa Akademiju primjenjene umjetnosti. Onda je morao poći u rat i kod Tolmina služi kao artiljerijski poručnik. Poslije rata, dvije godine se školuje u Parizu na Eksport-akademi. Pred mladim Brođaninom sjajna je karijera, mogućnost rada u jednoj londonskoj banci, odlazak u Ameriku, ali otac ga zove da se vrati.

Tako, nesumljivi literarni talent, a možda i slikarski, pa i glazbeni, morao je Ante sve zatomiti pred poslovima koju su ga u Brodu dočekali. 

Brodska tvrtka „C. Benčević i sinovi d.d.“ bila je tada med najuspješnijima u Brodu na Savi. Temelje tvrtke udario je otac Koloman, otvorivši 1882. godine trgovinu u prizemnici na ćošku Jelačić placa i Širokog sokaka. Njegov brat Franjo, opet 1894. godine gradi novi hotel „Crvena kuća“ (kuća gdje je danas „Varteks“ i „Brodski magazin“).
 
Kolomanova trgovina dobro posluje, sva tri njegova sina uključena su u rad tvrtke. Uz trgovinu na malo – „an detaj“ bave se i trgovinom na veliko – „an gro“. Uz to, otac Koloman ulaže kapital u kupnju zemlje,  njihova pustara neprestano se povećava od 54 jutra, došla je na 164 jutra. Od židovskog groblja, sva zemlja do table Gornja Vrba i na sjever do pruge, pa i 40 jutara preko pruge, bilo je Benčevićevo. Tu su bile velike zgrade, štale, svinjci, silosi, pa damferice... Pustaru je uzeo u najam Švabo Eiselle.
Na svom ćošku, godine 1931. podigoše Benčevići sjajnu palaču u duhu moderne za koju je nacrte radio zagrebački arhitekt Vladimir Šterk. Palača će postati simbol Benčevićeve moći. Slijedećih godina (1932./33.), grade modernu rižanu. Ante će postati tehnički direktor rižane, te zadužen za sklapanje velikih ugovora i poslova tvrtke. Viktor vodi trgovinu na malo u palači na samom ćošku, a Koloman vodi trgovinu na veliko. Tu su 24 skladišta i podrumi, iz koih se opskrbljuju mnogi mali trgovci iz velikog dijela slavonske i bosanske Posavine. Benčevići imaju trgovačke filijale u Požegi i Vinkovcima, carinsko skladište u Zagrebu, pržionicu kave u sklopu brodske trgovine. Sva tri brata su i stravstveni lovci. U Čunjevcima kod Vinkovaca imaju zakupljeno lovište s plaćenim lovočuvarima, gdje su poslovne partnere odvodili u lov.
 
Početkom tridesetih godina Benčevićima se pružila izvaredna prilika. Okupili su od Bosnića pustaru koja je bila pod hipotekom i odmah je dobro prodali francuskim investitorima koji su tu sagradili pogon za impregnaciju drveta. Zarađeni novac Benčevići su uložili u gradnju modernog hotela (1932.). Posao s hotelom je dobro krenuo, bila je već ugrađena u Hricakova stolarija, ali je došla ekonomska kriza, koja je Benčeviće pogodila, te je posao s hotelom stao (1937.). Taj, danas Hotel „Park“, bit će završen tek mnogo godina kasnije.
 
O Benčevićima razgovarali smo sa sinovima Antom, Viktorom i Marinkom. Pregledali smo brojne fotografije.
Stasiti Ante bio je i izuzetno šarmantan i privlačan muškarac, ugodan u društvu, dobar plesač, pa stoga ne čudi što ga je krasio epitet „lijepi Ante“. U Brodu su sigurno mnoge udavače na njega bacile oko, ali on se nije žurio. Oženio se 1926. godine s gđicom Henriettom Brachfeld, kćerkom diretora i osnivača osječka tvornice šećera. Znatno mlađa Henrietta-Etta, nježna mila djevojka, pohađala je djevojačaku školu u Lozani u Švicarskoj, govorila više jezika, svirala klavir. U Brodu, uključila se aktivno u rad Gospojinskog društva. Ante je igrao tenis, pjevao u „Davoru“, bio stravstvani lovac i filatelist. Za načelnikovanja dr. Henrika Duffeka, ugledni brodski trgovac Ante Benčević, postat će 1932. godine podnačelnik grada.
 
Uspon ove najugeldnije i najbogatije brodske porodice prekinuo je II. svjetski rat. Godine 1945. porodica Ante Benčevića nije se više vratila u svoj stan, u palači na „Benčevićevom ćošku“. Iz Donje Bebrine, gdje su se kod Vačkovćevi sklonili od bombardiranja. vratili su se na opljačkanu pustaru. Ante je 68 dana zatvoren „na ribnjaku“, zatim suđen na 3 godine, ali je nakon 3 mjeseca pušten i određen mu je kućni pritvor. Benčevićima je ostavljan dio pustare, da bi im i to bilo oduzreto 1960. uz minimalnu naknadu, te su tu sagrađeni pogodni „Slavonije“.
 
Pet Antinih sinova: Krsto, Viktor, Josip, Ante, Marinko i kći Stanka, iskusili su s roditeljima sve nedaće i sve metode s kojima je komunistički sistem nastojao zatrti građanski sloj Broda. 
Zadnje vijesti

Pokrenuto potpisivanje peticije za povratak prava za stručno osposobljavanje

Treba li nam napokon zakon o podrijetlu imovine?

Tri zlata, srebra i bronce za Taekwondo klub Škorpion Gornja Vrba

SPORT

3. Lekenik open 2017.

Tri zlata, srebra i bronce za Taekwondo klub Škorpion Gornja Vrba

FOTO GALERIJA

Kako isklesati tijelo do ljeta – zar je to moguće?

Radio Slavonija i Brođani za obitelj Fogadić prikupili 8 tisuća kuna

Izložba Ive Šebalja ‘Slikarstvo traži vrijeme’ nakon Opatije dolazi u Brod

Stotinu djece preuzelo obnovljeno igralište u Slavonskom Brodu

Brodsko-posavska županija ima privilegij da su u njoj sačuvane čak dvije prašume