Rezime ludila

Lijep pozdrav, normalni ljudi! Započnimo čitanje ovog članka tim pozdravom - ne znam kome. Da li ovime pozdravljam većinu, manjinu, samog sebe ili sve osim sebe? Možda je samo riječ o percepciji od jednog pojedinca do drugog, možda je stvar u tome što je pojam „normalnog“ vrlo relativan, kako to ljudi vole reći. Ali jedno je za mene sigurno - da su ti ljudi u pravu onoliko koliko je u pravu onaj tko tvrdi da su banane ljubičaste boje ili da Sunce nije zvijezda.

Autor: Danijel Ambrozić | Datum objave: 26.04.2013


Buuuuhuhuuuuu, ali nisi u pravu, moraš stvoriti neki kompromis, bla, bla...!“ Djeco draga i neuki moji maleni, oprostite na ovolikoj dozi prepotencije, ali na ovom svijetu danas nije teško ispasti prepotentan (čim progovoriš jednu pametnu - odmah se za tuđi pojam praviš pametnim), a taj isti svijet zaslužuje sve manje kompromisa. Dogovarati se i izravnavati s kompletnim budalama i bolesnim ego-tripovima? Ne, hvala, toga je bilo dosta. A i dovoljno smo kompromitirali sve oko sebe, pogledajte gdje i kako danas živimo.

Između ostaloga, ovih godina sam popratio i nadopunjavanje DSM-a koji se ovih dana ponovo aktualizirao. DSM je dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje kojeg izdaje Američka psihijatrijska udruga. To je štos papira kojeg se svako malo nadopunjava prirodnim elementima ljudskog ponašanja od tog trenutka svrstanih među poremećaje psihe čovjeka. Na taj priručnik pozivaju se klinike i istraživači, farmaceuti, osiguravajuća društva itd. Taj i njemu slični priručnici sudit će vašoj djeci u budućnosti, ukoliko se ona eventualno odmetnu od programiranog odgoja danas. I ukoliko makar i slučajno nekada kažu nešto pametno, ali iz svoje, a ne tuđe glave.

Nastavit ću bahatluk pa ću nadalje potvrditi da sam osobno jedna takva glava i da se često i sve češće osjećam usamljenim, osim u trenucima kada steknem pogrešan dojam jer se spojim samo s određenim krugom sve pametnijih ljudi pa počnem smatrati kako se događa nešto pozitivno globalno.

Godinama sam skupa sa sebi sličnima bio u košu luđaka u kojeg su nas namjerno trpale proračunato zle osobe ili nevine zaglupljene, ali podjednako za društvo opasne. Bilo je to vrijeme nagle ekspanzije raznih teorija zavjera od kojih sam se postupno udaljio iz svoje perspektive, no ne i iz tuđe - perspektive onih koji su popratili neke moje objave, kreirane ili citirane i proslijeđene, istina - nekad bez dovoljne provjere. Iz perspektive većine, to je sve ista stvar - sve su to teorije zavjera koje treba ismijavati, a te ljude proganjati po internetskim profilima i svim ostalim virtualnim lokacijama, čak i onim adresama koje sa zloglasnim teorijama nemaju veze. Kad se sve zbroji, imaš čovjeka koji razmišlja vlastitom glavom i trudi se ne nametati, već samo na svom profilu izlaže mišljenja. Pri tome svemu skupi neke pijavice upitne inteligencije, čak neke glupane poštivane kao pametne u ovom bolesnom društvu, koji se odjednom osjete napadnutima pa mi čak i ispod objave recepta za kolač s jabukama krenu pričati o mojim psihičkim stanjima koja navodno odaju bolesnu osobu koja živi u prividu. Ili krenu srati po tematici „chemtrail“-ova, pozivajući se na svoje akademske titule i razum, a da usput nisu čuli za službenost i priznatost tog globalnog projekta.

Također, pri svemu tome u stanju su koristiti elemente psihopatskog uhođenja i čekanja s rukom na mišu da mu omražena osoba nešto objavi, makar i recept za kolač, samo da bi mogli skrenuti s teme i vratiti se na staru temu - psihopatsko ustanovljavanje mog duševnog zdravlja jer sam o nekom društvenom ili političkom događaju dao mišljenje različito od opće javnosti. I što je od svega najbolesnije i meni osobno najteže shvatljivo (šalim se, potpuno mi je jasno zašto) - često se pozivaju na znanost i povijest koju su učili u školama!!! Na današnju znanost i poimanje povijesti, zamislite! Koliko lud moraš biti da bi bezuvjetno vjerovao obrazovnom sustavu?! I kada kažem da se znanost prostituira kao amsterdamska kurva i igra prema lovi, a ne činjenicama, da je povijest većinom lažirana i neistražena dovoljno, onda ispadnem glupi kršćanin, jer internetski „napadač“ nema uvid u moje bezboštvo.

Zašto sva ova ispovijed privatnog karaktera? Nije toliko zbog mene samog, već što znam da negdje ovdje postoji još „nekolicina“ osoba (ako se referiramo na globalno stanje svijesti), koje se moraju sve češće braniti od zlikovaca s diplomama koji su lijepo položili ispite za biti korporativnim robotom, a pri tome izgubili svaku vezu s pameću i stvarnošću. A postoje i razne vrste inteligencije, da se razumijemo - nešto cijenjeno kao pametno može drugome predstavljati horor.

Stoga ću ovu rečenicu izdvojiti u poseban odlomak teksta, zbog njene iznimne važnosti - danas imamo vrlo opasnu i paradoksalnu pojavu u svijetu - veliki broj ljudi smatra se skepticima relevantnim za sve, a nemaju ni „K“ od kritičkog mišljenja.

Postoje ljudi s diplomama koji su ostali ljudi, a postoje, nažalost u većini, oni kojima diploma znači upravo to što i treba značiti, zbog čega je izmišljena - imam diplomu i nemam sebe, korporativni sam poslušnik i robot koji izgovara programirano i tuđe, a smatram se skeptikom. Znanstvenikom. Mjerodavnim. Mo'š mislit. Kako možeš biti mjerodavan ako si popušio sve u školi, s TV-a i kroz civiliziranu kulturu? Sve to ne znači apsolutno pozitivnu stvar jer da znači, živjeli bismo u prelijepom „utopističkom“ društvu.

I onda takvi ljudi, između ostalog, pišu priručnike za psihijatriju. U koje danas pod poremećaje trpaju:

- tugu za bližnjim,

- stavove kontra vladajućeg sustava,

- sve oblike razmišljanja van programa,

- ponašanje djece koja nisu nasjela na bolesne igrice odraslih i indoktrinaciju u školi, već vode „svoju odjeb-politiku“ - pa su im prišili ADHD i sl.

Dodajmo svemu proizvoljno pomicanje graničnih vrijednosti nekih elemenata u organizmu ljudi, od strane medicinske struke spregnute s farmaceutskom, a sve u svrhu profita od lijekova. Pomaknu granicu, pozovu se na korumpirano istraživanje ili na istraživanje koje nije niti postojalo, i odjednom je hrpa ljudi u košu s bolesnima. Pa hrle po lijekove. Ali nisu oni bolesni - bolesni su oni koji lijekove izbjegavaju i priklanjaju se „alternativi“.

Mentalni bolesnici ovog svijeta prirodi su dali naziv - alternativa. Priroda sam ja, priroda si ti, priroda je biljka i životinja, kamen ili voda. Priroda je vatra. I zemlja. I zrak. I to je alternativa? Alternativa - čemu???!!! Shvaćate? Ili ja nisam normalan zbog ovog što kažem? Aha, normalno je relativno... Mislim da je relativan stupanj inteligencije ljudi koji to izjave. Ono što smo zapravo mi sami - to zovemo nekakvom alternativom? Alternativa smo sebi samima?

Dragi moji, smatram da je prošlo vrijeme kada se s pravom moglo reći - svatko ima svoje mišljenje, sve je relativno. Većina ima tuđe mišljenje, a glupost je apsolutna. Znate što se događa kada se takav stav prihvati? Znate što onda postane normalno i općeprihvaćeno u društvu? Pazite sad:

- krštenje djece,

- odgajanje po principu „što misliti, a ne kako razmišljati“,

- postoji tableta za sve,

- križ s krvavim napaćenim čovjekom na svakom uglu,

- postojanje božje volje uz odsustvo osobne odgovornosti,

- vjerovanje da izbori nešto mijenjaju,

- vjerovanje da su političari krivi za stanje u državi i svijetu, a ne mi,

- vjerovanje da ćeš dobiti upalu mozga ako i ljeti izađeš van mokre kose (a ti isti ljudi izađu mokre kose ljeti u Makarskoj na plažu i stalno su na otvorenom i potpuno zdravi, osim u glavi),

- rat je neizbježan,

- siromaštvo je neizbježno,

- glad je neizbježna,

- svijet je prenapučen,

- novac mora postojati,

- sve su žene lijepe (Jole, Jole, jesi ikada čuo za Margaret Tačer ili onu staru mater od Raymonda iz one TV serije?),

- hrvatska estrada se bavi muzikom itd...

I tako, ljudi pravilno odgojeni u društvu (u prijevodu - sjene ljudi, neki bivši ljudi i sl.) govore ti što je normalno, a što nije. Svrstavaju te u kategorije luđaka ako upotrijebiš vlastiti mozak i srce. Zovu te, ohohohooo, čekajte malo da se priberem kako bih mogao nastaviti pisati... Samo još malo... Uh, valjda mi je sada bolje, toliko sam šokiran besmislom takvog prozivanja drugih.... Evo, dobro je... Dakle - zovu te teoretičarem zavjere! Ajme, ludila... Rekao bih da im je percepcija amputirana u potpunosti, što se dakako dobro vidi u njihovom svakodnevnom robotskom ponašanju. Zapravo bi ih nazvao hibridima robotike i lutkarstva. Čuli ste za lutke na koncu, je li? Vidite, njihovi gospodari su i skovali taj naziv za osobu koja vidi što se oko nje događa i osobu koja još donekle uspijeva ostati pribranom u ovom općem ludilu u kojem svi, da stvar bude gora, uživaju što su glupi kao noć. Jer ako nisi glup kao noć, privlačiš pozornost i poglede. Ali nisu to pogledi divljenja.

U tim pogledima si “sotonjara“, luđak, promišljeni zlikovac u crvenoj, crnoj, lijevoj ili desnoj košulji, s tobom nešto nije u redu... Ili si buntovnik bez razloga. Bez razloga?! Halo, stani malo - bez razloga???!!! Vjerujte mi, imam dovoljno razloga za smatrati vas „teoretičarima slučajnih događaja“, kako vas je već jednom javno nazvao jedan čovjek koji razmišlja i preispituje čak nevjerojatne mogućnosti čovjeka u ovom realitetu pa prema tome Hrvatskoj - smeta... Ali neću reći njegovo ime, da ne kompromitiram sav ovaj članak i čitavu kolumnu. Pozoveš se na normalnog i pribranog čovjeka pa možeš postati luđak zbog toga.

A tu kolumnu pišem od 2008. Pratim mnogo toga. Zaključujem. I u tijeku sam, manje ili više...! I nisam duhovno umro kao neki prosječan Hrvat. I nisam se prepustio naredbama ili savjetima da zašutim. Ne. Imam što reći! I onda mi dođe netko tko je samo pročitao komad mog mišljenja ili vidio jedan naslov članka kojeg podijelih pa me stane uhoditi. A jedina podloga za to mu je nedostatak iskustva, amputirana percepcija svijeta oko sebe, te kvalitetan obrazovni odgoj kroz školu. Netko je rekao jednom - biti potpuno prilagođen društvu nije mjerilo zdravlja. Dodao bih još i to da biti čak i djelomično prilagođen nije više neki novi hit u domeni zdravlja...

A teorije zavjera, heh... Sve bi mi bilo jasno da sam se bavio temama poput - „Michael Jackson viđen u čajnoj kuhinji studentskog doma na Savi u Zagrebu“. A bavio sam se samo otvaranjem svojih osjetila i onime što smatrate glupim teorijama. Ali jedno je glupa teorija, a druga je stvar slijedeća:

1. na poziciji si,

2. nemaš empatije, zao si ili barem prilično pokvaren, nezreo čovjek,

3. ali si zato vrlo zreo i promišljen planer i taktičar, biznismen (postoje vrlo sposobni, a okrutni ljudi u poslovnom svijetu, zar ne? Barem Hrvati bi to trebali znati)

4. imaš pod sobom korporacije, banke, vojsku, farmaciju, izvore vode i hrane, škole i fakultete

5. i imaš priliku da na tome zaradiš i bogatiš se bezgranično, hraniš svoju neutaživu pohlepu.

Što ćeš slijedeće učiniti?

1. Okupit ćeš ljude i sazvati sastanak ili više njih,

2. napravit ćete dugoročan plan na kojem će svi od prisutnih profitirati, a taj plan može uključivati rat ili slamanje burze planski, činjenje štete zdravlju ljudi i sl.

3. odlučit ćete da to nećete nikome u javnosti reći,

4. ako netko sazna, za to ćete imati spremnu lažnu svrhu ili uzroke, a tijekom čitavog procesa putem medija trenirati narod da misle što ti želiš. Jer Hrvatu je TV svetinja, nije li? Hajde, nemojte lagati sada...

5. ako netko shvati što si učinio, ovisno od sustava vladanja, učinit ćeš nešto s njime:

- zatvoriti ga,

- čak možda ubiti,

- onesposobiti na neke druge načine,

- ili ga jednostavno nazvati teoretičarom zavjere. Poslije toga ga nitko neće shvatiti ozbiljno, makar on signalizirao da vam netko neprimjetno drži cijev pištolja na potiljku, spreman da vas ubije. Čak i tada ćete mu se smijati i omalovažavati ga.

Prihvaćali vi to ili ne, definiciju teoretičara zavjere u modernom svijetu treba zacementirati, a uvesti pojam „nadzornika prakse“. On bi otprilike bio ona crna ovca koja govori bijelima - „Hej, nemojte ići kroz ta vrata, danas tamo nisu škare za šišanje, već krvav nož.“

Zaključit ću kako „žestoki skeptici“ i „razumni ljudi“ često pripisuju čak i onim staloženijim „vikačima“ da su frustrirani te da izbjegavaju stvarnost. A sam pri tome nikada ne čupam kosu i ne crvenim se u licu i ne unosim se drugom u lice, čak niti u svoj monitor, spreman sam mijenjati mišljenje ako mi netko nešto pokaže i dokaže. Kad smo kod pokazivanja, obrnuto to često ne vrijedi. Prognoziraš ili proslijediš nešto, smiju ti se, grizu zubima da ti dokažu da se u svijetu ništa bitno ne događa ili da je sve transparentno, potom se dogodi najgore, a oni i dalje tvrde da se ništa ne događa i nastavljaju s podrugljivim smijehom. Draži su mi oni koji započnu sa - šutnjom. To je OK. Ne trebam zasluge. Nažalost, vidio sam mnogo više frustriranih reakcija kada ljudima kažeš ono što im se ne sviđa ili dovedeš neki zajednički općeprihvaćeni element društva, kulture i ponašanja u pitanje... Često to budu vrlo žestoke reakcije koje, ako me se pita, otkrivaju veliku paniku zbog opasnosti od rušenja svjetonazora. Ali i to je normalno.

Kao što je normalno da se rade i planovi, je li? Poslovni planovi. A znamo kakav je poslovni svijet - prožet korupcijom, beskompromisan i okrutan, materijalistički, a duhovan samo kada treba blesavu tehniku transcendentalne meditacije uvesti u poslovni svijet radi poboljšanja produktivnosti robota. O tim planovima se rijetko zna sve, a ono što se ne zna ispliva ponekad kao korupcija, a korupciju otkrivaju uglavnom oni koji na željenu poziciju žele doći. I kada na TV-u kažu da je netko radio nešto i to skrivao, svi požele da ga se javno kazni, čime priznaju tajni plan kontra čovjeka ili grupe ljudi koji zbog toga ispaštaju. A očigledno ispašta i čitava današnja civilizacija. Međutim, ako na vrijeme nekoga na nešto upozori jedan običan građanin, onda je on blesavi teoretičar. Ponavljam, gurnimo ovdje na stranu one koji nagađaju ili tvrde da su Jima Morrisona iz „Doors“-a ubili srbočetnici. Ovdje govorimo o ozbiljnim i realnim stvarima i poslovnim planovima, ali i o različitoj percepciji kojom analiziramo osobu koja nešto iznosi. A rezultat je isti. Samo konačni „tup!“ i potom teški jecaj i jauk od otriježnjenja, onda kada je već kasno, u onom trenutku kada se od muke baci u zaborav sve na što te netko nekada upozorio, jer imaš prokleti ponos. Taj netko nije se bojao razmišljati u trenu kada si mu se zbog korištenja vlastitog „ja“ rugao. Taj netko tada je pokušao donijeti sud, a ne ga prepisati iz novina ili dnevnika ili s grupnog ispijanja kave na trgu s ljudima koji jednako nemaju pojma o tome što se oko njih događa, osim ako je riječ o tuđim privatnim životima.

Netko je jednom rekao da se veliki umovi bave idejama, srednji događajima, a mali - ljudima. Prema tome, dao bih se svrstati oko sredine pa prema desno - prema manjima. A često mi kroz život pričali kako sam pametan i rijedak dečko. Da li da zbog toga kažem „hvala“ ili da si dopustim da me obuzme opći užas kada shvatim što su zapravo rekli?

MOŽDA VAS ZANIMA I OVO

Zadnje vijesti

Copernicus: Pomoć alergičarima kako počinje sezona peludi

"Ograničite slavlja svete Krizme i Prve pričesti na najužu obitelj i kumove!"

21 nova pozitivna osoba u Brodsko-posavskoj županiji

FOTO GALERIJA

Slavonski salaši, rančevi i imanja za savršeno proljetno putovanje

Obilježena 29. obljetnica 103. brigade HVO Derventa

Nadograđuje se "Zlatni cekin" jedina ustanova za rehabilitaciju djece s teškoćama u regiji

Otvorena izložba povodom 100 godina metaloprerađivačke industrije u Slavonskom Brodu

Užasne scene kod Okučana: "Dio ljudi je ispao iz kamiona, ostale su prignječile teške role papira"