Stjepan Babić, jezikoslovac, rođen je u Oriovcu, 29. studenog 1925. godine. U Oriovcu je završio Osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u Slavonskom Brodu, Osijeku i Zagrebu, gdje je i maturirao 1947. godine. Pošto je dvije godine bio činovnik, 1949. upisao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu VIII. grupu predmeta: Narodni jezik i književnost (A), Ruski jezik i književnost (B), Njemački jezik (C). Godine 1955. diplomirao je i odmah postao asistent na istome fakultetu, na katedri za hrvatski jezik i književnost. Disertaciju Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku obranio je 1962. na istom fakultetu i 1963. postaje docent, 1970. izvanredni, a 1975. redoviti profesor što ostaje do umirovljenja 1991. Od 1977. bio je član suradnik HAZU, od 1986. izvanredni, a od 1991. redoviti član.
Akademik Stjepan Babić dobio je niz nagrada i odličja za svoj dugogodišnji rad na području jezikoslovlja.
Stjepan Babić bio je potpredsjednik Matice hrvatske od 1989. do 1992., a zastupnikom u Županijskom domu Hrvatskog sabora od 1993. do 1997. godine.
Godine 2005., 8. travnja, na svojoj 41. sjednici, Gradsko vijeće Grada Slavonskog Broda donijelo je odluku da Stjepanu Babiću dodjeli javno priznanje Povelju počasnog građanina Slavonskog Broda "za sustavan i nemjerljiv polustoljetni doprinos očuvanju samobitnosti i čistoće hrvatskoga jezika, utvrđivanje pravopisnih normi, njegovanje jezične kulture i razvoj lingvističke znanosti, sveukupni doprinos hrvatskoj kulturi i znanosti, za ljubav prema zavičaju i domovini Hrvatskoj iskazujući poštovanje i zahvalnost svojih građana".
