Povijesna revizija i mitomanija: Popravoslavljeni Hrvati i pokatoličeni Srbi

Presuda ratnom zločincu i alternativcu koji je propagirao urinoterapiju - Radovanu Karadžiću a.k.a. Doktoru Dabiću - otvorila je uvijek aktualno pitanje. Tko je započeo rat i koji je narod došao iz svemira (vasione).

Autor: Ratko Martinović | Datum objave: 28.03.2016
Povijesna revizija i mitomanija: Popravoslavljeni Hrvati i pokatoličeni Srbi


 Stavio sam iz pošalice na Facebook sliku s 'Di su pare' i naslovom 'Ono kad se zoveš Rado Van, a dobiješ 40 godina unutra' te sam nehotice otvorio vječite rasprave i pustio kosture iz ormara.

Oružani rat prestao, verbalni rat počeo

Nekako se sve rasprave između hrvatskih i srpskih nacionalista svode na to da su svi Srbi zapravo Hrvati ili obrnuto, te je podrijetlo jednog od naroda nevezano za podneblje u kojem živi, a vrlo često seže i u svemirska prostranstva. Vade se dokumenti (Srbi prikazuju ugarske ili austrijske papire o 'milijunima Srba' iako znaju da je riječ o manipulaciji štokavskim Hrvatima i nepriznavanju dok Hrvati uzimaju tursku dokumentaciju iz pašaluka kao dokaz o 'nepostojanju Srba'), broje se krvna zrnca (iako je stanovništvo kroz stoljeća ispremiješano), ukazuje na drevnu literaturu (od Biblije do Bhagavadgite), relativizira pojmove (i Kosovo i SAO Krajina su 'sveta srpska zemlja', Vojvodina 'hrvatska')... A na kraju se dođe do toga da se pitamo famozno pitanje - Tko je započeo rat?

Jedni sve tumače velikosrpskom agresijom, drugi belosvetskom zaverom, treći dogovorom iza zatvorenih vrata između velike trojke, a četvrti namjerno brkaju pojmove agresor - žrtva. 'NATO-ovo bombardovanje daleko je strašnije od tog vašeg domovinskog rata' započinje okršaj, a nastavlja ga relativizacija Srebrenice, Ahmića, Vukovara... Kako mi je jedan Amerikanac rekao - Bio je rat, jedni su napali i izgubili, niste ih potjerali do Drine - u čemu je problem? Ameri to vrlo lako interpretiraju - rat im je kao utakmica, ako pobjede slave, ako izgube ne kmeče - vrlo jednostavno. Protjerivanje iz SAO krajine uspoređuje s prodajom Bosanske Posavine i zaključuje - pobjeda je pobjeda, poraz je poraz. 'Političare ne trebate slaviti kao heroje - dok ste vi ginuli i branili svoje, oni su se bogatili. Baš kao i američki koji ne mogu ni u zatvor zbog ratnih zločina'.

Relativizacija i banalizacija stvorili ignoranciju

Pokolj koji je uslijedio nakon Prvog svjetskog rata i prisilni ulazak u Orjuninu državu (zbog straha od razbijanja granica nakon poraza) podcrtao je sve što se dogodilo u Drugom svjetskom ratu, Jugoslaviji i Domovinskom ratu. Uništavanje Hrvatske pravoslavne crkve, Aleksandrov projekt doseljavanja i raseljavanja stanovništva, autonomne pokrajine... Sve to je kulminiralo u ovo što vidimo danas. Mitomanija je postala osnova svih rasprava i prepirki, a povijesna revizija seže u nezapamćene granice - u Jasenovcu je tako po jednima ubijeno 600 ljudi (ne u tisućama), po drugima 700.000 (praktički 2.000 dnevno, 84 po satu), nekima je Srebrenica genocid, a drugima zanemariva naspram ubijenih Srba u okolici, nekima je Vukovar osvojen, a nekima vraćen u srpske granice (iako nikada u Srbiji nije bio) itd. I sada dođe klasični argument - umjesto da pričamo o ekonomiji, mi pričamo o ratu. Prošlost je za prošlost! No, to definitivno nije istina - čim se o nečemu priča, znači da nije zaboravljena ili bespotrebna tema.

Sve ove svađe su mi kao kada te neka cura otkanta i onda za njom žališ godinama - prvo je vrijeđaš, pa je kumiš da ti se vrati nazad, pa omalovažavaš njenog novog lika, pa je preboliš... Sada čekamo trenutak da se shvati da je ona ionako stvar prošlosti i nikada nam nije ni trebala. Hrvatska je stoljećima težila samostalnoj državi, Srbija je pak željela kraljevinu i širenje granica - nijedni nismo dobili što smo htjeli. Mi smo postali europska provincija bez ikakve samostalnosti, a Srbi su izgubili i Kosovo, Vojvodina im curi iz ruku... Kažu - previše želje djeluje kontraproduktivno. Karadžić, Mladić i Šešelj više nisu nasmijani kao tijekom napada, nove naraštaje boli briga za Jugoslaviju, Veliku Hrvatsku i Veliku Srbiju. I na kraju dana - više nije IN slaviti poraze ili proklinjati pobjede, pa je nebitno jesmo li svi iz Irana, Atlantide ili Siriusa. Ostaje nam jedino da se sprdamo s tajkunima, zločincima, kriminalcima i povijesti jer je ionako sve jedan veliki bal. Pomalo i maskenbal.

Zadnje vijesti

Od 1924. do 1934. u Brodu deset gradonačelnika

Petra i Jan Mikulić osvojili svjetski kup u Savate boksu

Čak 660(!) prekršaja, stradao motociklist, 31 vozač bio je pijan

VIJESTI

Policija na brodskoposavskim cestama ovoga tjedna

Čak 660(!) prekršaja, stradao motociklist, 31 vozač bio je pijan

FOTO GALERIJA

Križić: Doprinos ovog dijela Hrvatske u Domovinskom ratu je neizmjeran

Drugo mjesto na turniru u Zagrebu

Predsjednik Zajednice branitelja HDZ-a Tomislav Gregurić

Braći Birač prva mjesta u Daruvaru

Afričke narukvice prijateljstva za pomoć misijama