Pop domoljublje i fejs aktivizam - Lijepo je biti Che Guevara, ali samo do streljanja

Neviđen Facebook aktivizam kvaziintelektualne elite nagnao me je na pisanje ove kolumne - naime, Vukovar je danas postao simbol skupljanja lajkova i falš domoljublja, i to od osoba kojima je inače vrhunac ove društvene mreže objavljivanje Balaševićevih pjesama i epizoda 'Seks i grad'.

Autor: Ratko Martinović | Datum objave: 19.11.2013


Aktivisti, ajmo svaki dan aktivno u obranu domovine

Da se odmah razumijemo, apsolutno nisam protiv takvih stvari - samo da iste zažive u stvarnosti. Kako i u naslovu kažem, lako je biti Che Guevara, furati lažni 'I don't give a fuck' status i biti u izlizanim Timberlandicama (od 1.500 kn, koje je kupio tata). I da, full je lako nositi i palestinku, a da niste Palestinci. Vukovar je definitivno grad simbol, ali se ovakva ljubav prema domovini može prakticirati svakodnevno.

Zapitajmo se - koliko bi ovih fejs Vukovaraca stalo u živi zid prilikom svakodnevnih deložacija nesretnih obitelji iz njihovih domova? Koliko bi ih stalo protiv političkog lobija na Markovom trgu? Koliko bi potpisalo referendum za poništavanje pretvorbe i privatizacije? Niti slučajno se neću zapitati koliko bi ih tijekom najgorih ratnih stradanja išlo braniti svoje domove... Jer za ideale ionako ginu budale.

Pamet u glavu

Da zaokružim, lako je biti Che Guevara sve dok vas ne izrešetaju iz poluautomatske puške. Lako je biti James Dean sve do 'Malog kopileta'. No, zanimljivo, Gandhi ipak nije lako biti, ni prije ubojstva od strane nadobudnog Pakistanca (Indijca). Neke stvari je lako kupiti novcem, ali pamet možete samo glumiti da je imate - kad tad izviri činjenica da su licemjerje, snobizam i američki san zapravo samo mentalni inputi, plasirani iz centara moći. Glumiti ono što niste da biste se svidjeli osobama koje glume ono što nisu - to nije aktivizam.

Strašno bih volio da netko istinski pusti suzu za poginule u ratu i da netko zaista zna što su ti ljudi proživjeli. Ja sam tijekom rata spavao na daskama u šupi i opet sam kao dijete tog kobnog 18. studenog bio duboko potresen - mislio sam da smo mi sljedeći na redu. Žrtva Vukovara je pomogla da međunarodna zajednica uvidi što se događa u nekoj tamo Hrvatskoj - no nekada mislim da je ta žrtva bila prevelika.

Tko danas upravlja nama - intelektualci ili ratni profiteri?

Zašto? Pa pogledajmo i sami - danas našim gradovima upravljaju oni koji su tijekom rata vozili kamione pokradenih obiteljskih snova i uspomene iz napuštenih domova, nebitno koje nacije. Našim gradovima danas upravljaju oni koji su se igrali šaha sa svjetskim centrima moći dok su stvarni ljudi ginuli. Našim gradovima upravljaju oni kojima je rat poslužio kao dobra prilika, koji su prije njega mogli samo šibicariti... A pravi pobjednici čame po srpskim zatvorima ili u predsuicidalnom stanju - nije džabe Coelho rekao da pobjednik uvijek ostaje sam.

Ljudi, otrijeznite se! Ako smo već toliki domoljubi i aktivisti, onda trebamo to i pokazati. Politika, kriminal, dijeljenje stanovnika na 'ove' i 'one' njihova je igra... Domoljublje nije cool niti moda - to je stil života. Grad heroj žrtvovao je svoje ulice - koliko od nas bi zbilja bilo spremno napustiti konformizam radi žrtvovanja sebe za bolje sutra? Nitko... Zato, lijepo je biti Che Guevara, ali samo do streljanja - i manite se pop domoljublja i fejs aktivizma, napravite nešto!

Zadnje vijesti

Pas ugrizao poštara

Zašto je vlak iskočio iz tračnica?

Popis punktova za cijepljenje do kraja tjedna

NAJČITANIJE DANAS

FOTO GALERIJA

Neponovljiva 4 Tenora na božićnom koncertu SBTV-a oduševila i do suza nasmijala publiku

FOTO GALERIJA

Deset godina Zavoda za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije kroz fotografije

Novi autobusni kolodvor pušten u rad

Dodjelom godišnjih volonterskih nagrada obilježen Međunarodni dan osoba s invaliditetom

Advent u Brodsko-posavskoj županiji nikad atraktivniji

Jedinstveni koncert hrvatskog ansambla LADO i ansambla 'Stanisława Hadyne ŚLĄSK' iz Poljske