Antonija je vedra djevojka kojoj zbog zdravstvenih tegoba utihne osmijeh, ali samo na kratko jer ona ne želi da joj narušeno zdravlje bude prepreka na putu pozitivnog mišljenja o ovozemaljskom životu. Njezin vedri duh i hrabrost odjeknuli su do policijskih službenika Postaje granične policije Stara Gradiška, koji su bili ujedinjeni u želji da budu dio Antonijinog Božića.
Policijski službenici su u službenoj prostoriji na graničnom prijelazu Stara Gradiška ostavili kuvertu nade u kojoj su ostavljali dobrotvorni prilog kako bi Antoniji olakšali financijski put kroz dugotrajno liječenje. Materija dođe i prođe, ali želja da policijska srca kucaju u ritmu Antonijinog ne prolazi, ona ostaje zauvijek jedna od definicija zajedništva i dobrote.
