Pogled preko ramena

Htio ja ili ne, ali kako stoje stvari s vremenom, za koji dan ću nabaciti 34-tu kvrgu na leđa. Proljetos je bilo sa pogledom iznad obrva, a sada preko ramena jedina je poveznica što je bio isti dan, slična nedjelja.

Autor: Ivica Janković | Datum objave: 21.12.2014
Pogled preko ramena


Trideset i četiri kvrge, polako ali sigurno bližim se polovici životnog vijeka prosječnog čovjeka, mada primjerice poznajem i neke kojima je to bila tek trećina, na njihovu sreću ili žalost ja to ne znam. Prepuštam njima na znanje i poimanje, preživljavanje 1., 2. Svjetskog rata pa ovoga od nedavno, nije im lako nikako vjerujem bilo.

U normalnom svijetu bi rekli zlatne godine, osobe zrele, u punom naponu psihofizičke aktivnosti, prave godine za stvarati, probijati se kroz gomilu životnih prepreka sa lakoćom doslovno, godine za čuda činiti.

Da li sam ja privremeno posustao u svojim naumima u nedostatku snage, potrošenosti? Ili jednostavno u našoj okolini obzirom na cjelokupnu situaciju što si do sada napravio, napravio si ostalo ti je samo živjeti sa time što jesi. Živjeti kao što rekoh u nekima od predhodnih članaka je veliki uspjeh u našem društvu okovanom balkanskom ekonomskom krizom. Mada ipak moram naglasak staviti na Balkan jer neki odavno zaboraviše ekonomsku krizu a neki i nečuše za istu pa se sa toga aspekta tješim i utapam u masi drugih istomišljenika. Možda budućih ekonomskih emigranata, ne izostavimo i buduće političke jer još uvijek ne naučiše bježati nego samo lagani trk do Remetinca znajući da su za koji dan vanka i nikome ništa, primjera je bezbroj. Bitno da su milijunćići uredno složeni glavu na glavu. Čiji milijuni? Očito puštanjem iz Remetinca postadoše od narodnog nabrzaka privatno dobro.

Meni možda treba puno više da napišem ova slova nego tebi da ovo pročitaš moj dragi čitaoče. U prosjeku ti dođe par rečenica jedna pljuga pa Ti računaj. Stoga molim da sve uzmete sa dozom rezerve da ne kažem sarkazma. Napisati nešto, svoje utiske, razmišljanja, zadovoljstva, nezadovoljstva ili se jednostavno zadovoljiti crnom mrljom na bijelom papiru svakome od vas na dušu i razmišljanje.

Krenem sa crnjakom ali uvijek nekako na jedvite jade završim sa nekakvim optimizmom pa i u svemu ovome ima jedna svijetla točka, nepisano pravilo. Možda će se i mnogi drugi prepoznati u njemu a to je da uvijek kad je „frka“ I pet do dvanaest mene opali neka luda sreća i kad vidiš jedino moguće i to loše riješenje ukaže se još jedno i to savršeno, e to je taj trenutak koji svi mi u pravilu doživimo. Trenutak kad ćeš postati ili pukovnik ili pokojnik u protivnom opet imate ono jedino loše riješenje u ovom slučaju nadam se ne politički emigrant ali ekonomski da. Uzmemo li u obzir da internet revolucija čini čuda koliko smo emigranti ili ne to je diskutabilno ako si online tu si, ako si se odjavio tek si onda otišao ili možda tek živnuo.

Što želim reći? Trideset četvrta kvrga na leđima, što sam napravio, sve i ništa, želim dalje, više, bolje! Gaziti preko leševa, ne nikako. Kleknuti pa reći pucaj u srce, može i to ali ne zaboravite, vaši, naši, moji u globalu vladajuća eminentna gospodo političari, doktori, inženjeri na onu ludu sreću koja dolazi pet do dvanaest. A ta sreća kaže da se više olako ne izlazi iz ćorke i da se lova mora vratiti ili biraš kamenolom i zavezan mobitel oko zapešća pa kad se sjetiš imaš pravo na jedan poziv sa odgovorom na pitanje „Gdje“ Ta sreća kaže da će uskoro narodu biti bolje. Neće više biti niti caru carevo već narodu narodno, tko je radio taj je i zaradio tko je krao taj je i neslavno završio.

Možda mi i nije nekakav primarni cilj ovome tekstu dati nekakav smisao, bez obzira na kritičare lektore i slične. Bitno je ukazati na jednu jednostavnu stvar da uvijek ama baš uvijek nakon kiše dolazi sunce čak i u Londonu ta izreka nalazi svoj tračak svijetla. Prema tome to je ono sigurno i od pamtivijeka samo je na vama dragi moji da budete spremni i nikad odlučniji kad se razdani da progledate i ukažete čiji su prsti u pekmezu i tko lovi u mutnom, jer u protivnom uvijek dođe na isto sa istima, uvijek kao prdac u gaćama nađu izlaz i nikome ništa. I opet u protivnome vi snosite odgovornost za budućnost svoju ili budućih naraštaja. Da vas spominje unučad kao generaciju bez muda, generaciju bez dovoljno odlučnosti, generaciju kako voda nosi, to sigurno ne želite.

Želite li živjeti u društvu, kulturno uzdignutijem, moralnijem, socijalno raspoloženijem, napravite si ga sami, neće nitko za vas ako ne, barem ne ispustite onaj trenutak i sreću kad je pet do dvanaest.

Ponekad i sam sebe upitam jesam li ćorav ili gluh, jesam li statist bez cilja i vizije. I koliko god se puta okrenem i pogledam 30 i nešto godina unazad shvatim da nisam bio i ustrajan sam da neću biti. Vodit ću tu vječnu bitku protiv vjetrenjača ma kakav god ishod bio. Ali znajte idućih pet do podne kome opanci kome obojci ko bi gori neka ga sad malo doli.

Ako neće nitko drugi sretna mi 34-ta kvrga a ostalima Nova Godina.

Zadnje vijesti

Tijekom akcije utvrđen 131 prekršaj prekoračenja brzine i 19 ostalih prekršaja

Nogometaši Marsonije sutra gostuju u Vukovaru

Prof. dr. Andrija Hebrang: pomirba s bivšim agresorom moguća je samo na temelju istine

SPORT

U Vukovar bez Mišića i Mađarevića

Nogometaši Marsonije sutra gostuju u Vukovaru

NAJČITANIJE DANAS

U sklopu Katarinskog sajma održana kreativna božićna radionica

Cilj je potaknuti kreativnost pri ukrašavanju vlastitoga doma

FOTO GALERIJA

Radionica za učenike "Šest pitanja koja život znače"

"Sjajni momci" 8. prosinca dolaze u Slavonski Brod

42 plesača Top dance na Kupu Hrvatske

Igrači, trener i uprava Marsonije zapalili svijeće u sjećanje na pad Vukovara

Veliki gaf "Ubojstva u Orijent Expressu", pogledajte kako izgledaju planine oko Slavonskog Broda