Pjevačko društvo „Davor“ imalo zapažen nastup u Zagrebu

Umrli su Marko Marulić i Julije Klović, rođen je veliki mogul Šah Džahan, James Watt patentirao je svoj parni stroj, Röntgen otkrio posebnu vrstu elektromagnetskog zračenja, X-zrake, rođen je u Slavonskom Brodu mr. sc. Antun Pitlović, počelo Praško proljeće

Autor: Dunja Penić | Datum objave: 05.01.2015
Pjevačko društvo „Davor“ imalo zapažen nastup u Zagrebu


 Marko Marulić prvi je stvaratelj stare hrvatske književnosti čijom je pojavom naše pjesništvo izvedeno u krug europskih naroda. Marulić je i autor prvog djela hrvatske književnosti na narodnome jeziku, pod naslovom „Libar Marka Marula Splićanina, u kojem se uzdrži istorija svete udovice Judit, u versi harvacki složena“. To je djelo prvi put objavljeno u Veneciji 1521., a doživjelo je nekoliko izdanja. U predgovoru tom spjevu Marulić nam obrazlaže svoju zamisao da povijest svete udovice Judite - stumači našim jezikom, neka je budu razumit i oni, ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke. Marulićeva važnost za hrvatsku književnost jest, prije svega, u djelima na narodnome jeziku. Nama danas najbliže djelo Judita, dokaz je autorove stvarne povezanosti sa svojim narodom. To što je prvi osjetio potrebu da u poeziji progovori pučkim jezikom, bilo je, uz ostalo, i zato da narodu dade djelo koje će ga hrabriti u borbi protiv stranih utjecaja. Marulićevi radovi na materinskome jeziku potvrđuju zrelost hrvatske književne tradicije i njezinu mogućnost da se na narodnome jeziku stvore djela velike umjetničke vrijednosti. Zato ga danas s pravom smatramo ocem ili utemeljiteljem našeg pjesništva, a njegovo djelo najzrelijim književnim izrazom hrvatske kulturne baštine. Marko Marulić umro je na današnji dan 1524. godine u Splitu. 

Na današnji dan 1578., umro je Julije Klović jedan od najpoznatijih hrvatskih umjetnika u svijetu, po kojem se zove Galerija Klovićevi dvori u Zagrebu. Po struci bio je minijaturist i iluminator, i smatra se da je bio najbolji umjetnik svoje struke u cijelom svijetu za vrijeme visoke renesanse, zbog čega ga zovu i „Michelangelom minijature“. Rođen je u Grižanama u vinodolskom kraju. Učio je slikarstvo u Veneciji kod Rafaelova učenika Giulia Romana. Dolazio je u dodir s mnogim poznatim umjetnicima tog razdoblja pa tako i s Pieterom Bruegelom i Michelangelom. Slavni španjolski slikar grčkog porijekla El Greco naslikao je dva Klovićeva portreta. Smatrao ga je svojim uzorom i umjetnikom ravnim Tizianu, Raphaelu i Michelangelu. Klović je umro na današnji dan 1578. i pokopan je u crkvi sv. Petra u okovima u Rimu, nedaleko od slavne Michelangelove skulpture Mojsija.

Na današnji dan 1592. godine rođen je veliki mogul Šah Džahan. Veliki mogul je titula vladara Mogulskog Carstva u Indiji, a dolazi od riječi Mongol, jer je ta vladarska dinastija bila mongolskog porijekla. Šah Džahan je bio peti po redu veliki mogul i bio je muslimanske vjere. Za vrijeme njegovog vladanja Mogulsko je carstvo doživjelo procvat, obuhvaćajući veći dio Indije. Šah Džahan vjerojatno je ostao najpoznatiji po Taj Mahalu, veličanstvenoj grobnici koju je dao sagraditi sa svoju suprugu, caricu Mumtaz Mahal (ime joj znači „dragi kamen palače“). Ona je bila njegova treća i najdraža žena, a umrla je pri porodu njihovog 14-tog djeteta. Osim Taj Mahala sagradio je i raskošni novi glavni grad Šahdžahanabad (jezgra Delhija). Sahranjen je zajedno sa svojom suprugom u Taj Mahalu.

1726. godine stigao je u Osijek prosvjed koji su potpisala 34-orica tada najugledniji i najbogatijih brodskih građana i čiju je vjerodostojnost potvrdio svojim potpisom tadašnji zapovjednik brodske Tvrđave barun Johan Trenk. Radilo se o podršci Brođana franjevcima, koji su se suprotstavili zagrebačkom biskupu  i njegovoj nakani, da se u Brodu osnuje crkvena župa svećenika petrovaca. Prosvjed je uvažen i petrovci su preuzeli župne poslove od franjevaca tek 1754. godine, tj. 28 godina kasnije.

Na današnji dan 1762. godine rođena je Mozartova supruga Constanze Weber. Bila je jedna od četiri sestre u obitelji Weber - kćeri njemačkog muzičara imenom Fridolin Weber. Sve četiri sestre (po starosti: Josepha, Aloysia, Constanze i Sophie) primile su glazbeno obrazovanje, a dvije najstarije – Josepha i Aloysia – postale su ugledne sopranictice.
Mozart je upoznao obitelj Weber dok je boravio u njemačkom gradu Mannheimu tražeći zaposlenje. Wolfgangu je bila 21 godina i zbližio se sa cijelom obitelji Weber.
Zanimljivo je da se Mozart isprva nije zaljubio u Constanze (kojoj je bilo samo 15 godina), nego u njenu 17-godišnju sestru Aloysiju. Međutim, Aloysia ga je odbila, a zatim se ubrzo i udala za udovca Josepha Langea. Nekoliko godina kasnije i Mozart i Weberovi preselili su se u Beč, pa je on opet došao u kontakt s tom obitelji. Sad je Constanze već imala 19 godina i Mozart joj je počeo udvarati. I njezina i njegova obitelj nisu se slagale da oni budu zajedno, ali je Mozart bio uporan i na kraju su se njih dvoje ipak vjenčali. Iz Mozartovih pisama svojoj supruzi jasno se vidi da ju je nježno i osjećajno ljubio. Misteriozna stvar bilo je stalno otjecanje Wolfgangovih novaca. Jedna od novijih teorija pretpostavlja da je Constanze trošila mnogo novca na sebe, a naročito na svoju majku i sestre, što je dovodilo do toga da je jadni Mozart bio gotovo stalno u dugovima, unatoč zavidnoj zaradi. Neobjašnjeno je i Constanzino ponašanje prema Mozartu u doba njegove smrti. Naime, ona je u to vrijeme mnogo vremena provodila u toplicama pokraj Beča, trošeći novac i boraveći tamo s mladim Franzom Xaverom Süssmayrom. Jedna nova teorija nagađa da joj je taj mladić možda bio ljubavnik, no za to nema sigurnih dokaza. Mozart se u to doba gotovo ubijao od posla, želeći zaraditi što više za nju. Uglavnom, Constanze nakon Mozartove smrti nije mu čak ni platila pristojan sprovod, pa se ni danas ne zna gdje je Wolfgangov grob.

Godine 1765. izumio je parni stroj novog tipa koji je imao kondenzator i uređaj za isisavanje zraka i kondenziranje pare. Godine 1769. na današnji dan škotski izumitelj James Watt patentirao je svoj parni stroj koji je za osiguranje broja okretaja imao centrifugalni regulator, što je zapravo bilo poboljšanje stroja kojeg je izradio Thomas Newcomen. Newcomenovu stroju je primarna funkcija bila crpljenje vode iz poplavljivanih rudnika.1764.g. Sretan slučaj: Watta su zamolili da popravi umanjeni model Newcomenova stroja koji je služio u nastavi na Sveučilištu. Smatra se da je Thomas Newcomen oko 25 godina prije Wattova rođenja izumio prvi parni stroj, međutim, Wattovi strojevi imali su opsežniji učinak. Watt je zaslužan za znatno usavršavanje u radnom učinku stroja time što je kondenzirao paru u posebnoj zatvorenoj posudi. Da bi popravio parni stroj, Watt ga je trebao detaljno istražiti te je otkrio da je posve nedjelotvoran. Najveću slabost tog stroja uočio je u grijanju i hlađenju cilindra pri svakom udaru. Time se uzalud rasipala golema količina goriva, a i vremena potrebnog za ponovno zagrijavanje cilindra na temperaturu na kojoj se proizvodila para. Nakon toga Watt je počeo razmišljati o mogućim poboljšanjima Newcomenova stroja. Priča se da mu je rješenje palo na pamet jednog dana 1765. godine dok je šetao parkom Glassgow Green. Watt je shvatio da je ključ bolje djelotvornosti u tome da se para kondenzira u odvojenom spremniku i tako cilindru i klipu omogući da uvijek ostanu vrući. Nekoliko godina kasnije Watt se povezao sa Matthewom Boultonom i zajedno 1774. otvorili tvornicu „Boulton & Watt“ i krenuli u proizvodnju parnih strojeva. Prije Matthewa Boultona Wattov partner bio je John Roebuck s kojim je također prodavao parne strojeve no tvrtka je pala u stečaj. Jedinica snage dobila je, njemu u čast, oznaku watt (vat).

1858. godine Sava se zaledila.

Na današnji dan 1860. godine umro je sv. Ivan Nepomuk Neumann, jedini muški državljanin SAD-a koji je do sada proglašen svecem Katoličke crkve. Bio je svećenik i pripadnik katoličkog Reda redemptorista. Zapravo je rođen na području Češke, u gradu Prachatice nedaleko od Českih Budějovica. Njegovo ime Ivan Nepomuk dolazi, dakako, od imena slavnog češkog sveca sv. Ivana Nepomuka. U Sjedinjene Američke Države otputovao je kad su mu bile oko 24 godine. Zaređen je za svećenika u New Yorku. Godine 1852. sv. Ivan Nepomuk Neumann postao je biskupom grada Philadelphije. Bio je poznat po skromnosti. Primjerice, kad bi dobio novu odjeću, obično je nije uzimao sebi, nego bi je darovao svećeniku koji je u doba bio najsvježije zaređen. Navodno ja za čitavog svog boravka u SAD-u nosio samo jedan par čizama. Umro je sa svega 48 godina života u Philadelphiji. Svecem ga je proglasio papa Pavao VI. 1977. godine. Katolici u SAD-u slave ga na današnji dan, 5. siječnja, u spomen na dan njegove smrti tj. rođenja za Nebo.

Konrada Adenauera njemačka javnost po nedavnim anketama smatra najvećim Nijemcem u povijesti (ispred Luthera, Marxa, Bacha, Goethea, Gutenberga i Einsteina). On je rođen na današnji dan 1876. godine u gradu Kölnu. Rođen je kao katolik, a takvim je i ostao do smrti. Bio je osnivač i vođa Kršćansko-demokratske unije (CDU), kao koalicije katolika i protestanata, koja je i danas najsnažnija stranaka u Njemačkoj. Bio je prvi kancelar obnovljene Zapadne Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Uspostavio je dobre odnose Njemačke s Francuskom, što je postalo temelj europskih integracija, a također je dao doprinos uspostavi dobrih odnosa s Izraelom i židovskim narodom u cjelini. Njemačka je pod njegovim vodstvom obnovila svoju gospodarsku snagu i postala važan član NATO-a, kao saveznik SAD-a. Vodio je izrazito anti-komunističku politiku, pa je bio u prilično lošim odnosima s Istočnom Njemačkom i Istočnim blokom u cjelini. Dovršio je denacifikaciju Njemačke i uspješno reintegrirao bivše naciste u njemačko društvo. Ukratko, Njemačka kakvu danas poznajemo bila bi nezamisliva da nije bilo snažne osobe Konrada Adenauera.

1891. godine rodio se istaknuti tiskar i izdavač Vilim Buk – vrhunski dizajner plakata svog vremena, majstor oblikovanja revijskih i novinskih stranica, knjigoveža posebne osebujnosti. Na području Slavonije gotovo i nije imao premca . Vilim Buk podrijetlom je iz njemačke obitelji iz Rume. Otac mu je bio krznar. Izučivši zanat kod očevog prijatelja Wagnera, Vilim s 18 godina odlazi u Beč, gdje se sedam godina usavršava kod majstora tiskarskog zanata Gotliba Bistela i Eugena Keinza. U Prvom svjetskom ratu zarobljen je kao infanterijski podoficir. Poslije rata radi u osječkoj tiskari Ljudevita Seklera i dobiva za svoj rad brojna priznanja. Godine 1926. otvara u Brodu samostalnu tiskaru u prostoru današnjeg salona „Becić“, a 1937. godine prelazi u prostor bivše tiskare Plamen u Širokoj ulici. Umro je 1962. godine.

Prvi je put 1892. godine uspješno snimljeno svitanje.

Röntgen je 1895. otkrio posebnu vrstu elektromagnetskog zračenja, X-zrake (poslije nazvane rendgenske). Ustanovio je da djeluju na fotografsku ploču, prolaze kroz različite materijale i ioniziraju zrak kojim prolaze. Konstruirao je rendgenske cijevi s konkavnom katodom i platinskom antikatodom. Za to otkriće dobio je 1901. Nobelovu nagradu za fiziku te je tako postao prvi dobitnik ove nagrade. Pogrešno se vjeruje da je Röntgen x-zrake pronašao slučajno. Slučaj je bio samo utoliko što je zavjesu barijevog platinacijanida, koju je pripremio za jedan od narednih eksperimenata, osvijetlio prije nego što ju je upotrijebio. Naime, tijekom 1895. Röntgen je, poput brojnih fizičara, ispitivao efekte visokog napona na električno pražnjenje u razrijeđenim plinovima u vakuumskim cijevima. Krajem te godine već su se ispitivali efekti katodnih zraka van vakuumskih cijevi. U pripremi jednog od takvih eksperimenata testirao je aparaturu u mraku i primijetio je nekakvo svjetlucanje na stolu, metar od aparature, kad god bi uključio visoki napon. Pošto se u ponovljenim pokušajima zbivala ista stvar, upalio je šibicu i shvatio da svjetlucanje dolazi od barijevog platinocijanida, koji je tu bio odložen čekajući neki od sljedećih eksperimenata. Röntgen je umro 1923. od raka. Vjeruje se da rak nije bio posljedica njegova rada s ionizirajućom radijacijom, jer je u tim istraživanjima proveo samo kratko vrijeme, a bio je jedan od rijetkih pionira istraživanja radioaktivnosti koji je redovito koristio olovnu zaštitu.

Kolumbija je 1909. priznala neovisnost Paname.

Pred Medovskim zaljevom u Albaniji potonuo je 1916. talijanski brod „Brindisi“. Poginulo je 390 ljudi.

Divljenje i skepticizam bile su reakcije na projekt koji je na današnji dan 1918. godine započeo mladi inženjer Joseph B. Strauss: veličanstveni viseći most koji treba zamijeniti trajekte koji su povezivali San Francisco s gradovima okruga Marin, preko ulaza u zaljev. Tjesnac između San Francisca i Tihog oceana je 1846. g. kapetan John Fremont nazvao Golden Gate, vjerojatno zbog analogije s Golden Hornom u Istanbulu. Most Golden Gate (eng. Golden Gate Bridge) jedan je od najprepoznatljivijih simbola San Francisca i SAD-a. Most je izgrađen 1937. godine. Ukupna duljina mosta (uključujući prilaze) je 2737 m ili 1,7 milja. Udaljenost između dva tornja (glavni luk) je 1.280 metara (4.200 stopa), dok je visina od vode 67 metara (220 stopa). Dva tornja se uzdižu na visinu od 227 metara (746 stopa). Promjer glavnih nosećih kablova je 91 centimetar. Ima šest traka za motorna vozila te dvije staze za pješake i bicikliste. Dnevno mostom prođe preko sto tisuća vozila. Most Golden Gate je bio najveći viseći most na svijetu nakon izgradnje 1937. godine, te je odmah postao simbol San Francisca. Trenutno je to osmi najveći viseći most u svijetu, a drugi u SAD-u, nakon Verrazano-Narrows mosta u New Yorku.

U Berlinu je 1919. godine počeo ustanak predvođen komunističkom organizacijom „Savez Spartaka“ s Rose Luxemburg i Karlom Liebknechtom na čelu.

1919. godine osnovana je Njemačka radnička stranka, koje se kasnije preimenovala u zloglasnu Njemačku Nacionalsocijalističku radničku stranku.

1935. godine Hrvatsko pjevačko društvo „Davor“ iz Broda na Savi imalo je zapažen nastup u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu. Drugi nastup u Glazbenom zavodu Davor je imao 9. lipnja 1982., dakle tek nakon 47 godina.

Na osnovu sporazuma s nacističkom Njemačkom 1942. godine, Prvi korpus bugarske fašističke vojske je počeo okupaciju jugoistoka Srbije.

1949. godine umro je u Zagrebu agronom Ivan Rittig, rođen u Brodu na Savi 6. veljače 1876. godine. Studirao je agronomiju u Klosterneuburgu i Reutlingenu. Osnovao je voćarsku i vinogradarsku školu u Iloku, potom reorganizirao nastavu poljodjelstva u Petrinji i Zagrebu. Osnivač je Zavoda za voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu gdje je bio profesor voćarstva i vinogradarstva. Pisac je prvih udžbenika s tog područja: „Vinogradarstvo“, „Vinarstvo“ i „Voćarstvo“.

Na sastanku u Moskvi 1949., vlade SSSR-a, Bugarske, Čehoslovačke, Mađarske, Poljske i Rumunjske donijele su odluku o stvaranju Vijeća za uzajamnu ekonomsku pomoć radi organizacije i usklađivanja dugoročnog razvoja zemalja članica.

1954. godine rođen je u Slavonskom Brodu mr. sc. Antun Pitlović, kirurg specijalista ortopedije. Medicinski fakultet je završio u Zagrebu kao i specijalizaciju i magisterij. Od 1990. godine u Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ imenovan je za rukovoditelja Službe za ortopedske bolesti. Kao jedan od čelnih ljudi Hrvatske demokratske zajednice 1993. postao je vijećnik Skupštine Brodsko-posavske županije, a od travnja 1995. do svibnja 1997. godine bio je župan Brodsko-posavske županije. Na izborima u listopadu 1995. izabran je za zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog Sabora. Bio je dragovoljac Domovinskog rata aktivno uključen u pružanje sanitetske potpore Specijalnoj jedinici policije Policijske uprave brodsko-posavske. Učestvovao je u proboju prema Vukovaru u Marincima, bio na novogradiškom bojištu, a 1993/94. sudjelovao je u akciji Poskok 2 na Velebitu. Poginuo je u prometnoj nesreći 3. srpnja 2001. godine.

Praško proljeće bilo je razdoblje političke liberalizacije u Čehoslovačkoj koje je počelo 5. siječnja 1968., a trajalo do 21. kolovoza iste godine kada je Sovjetski Savez sa svojim saveznicima iz Varšavskog pakta okupirao zemlju. Od sredine šezdesetih Česi i Slovaci su počeli pokazivati sve veću odbojnost prema postojećem režimu. Ove promjene su se ispoljavale u raspoloženju reformističkih elemenata unutar same Komunističke partije koji su uspjeli izabrati Aleksandra Dubčeka za lidera stranke. Dubčekove reforme političkih procesa, koje je on nazivao „socijalizmom s ljudskim licem“ nisu predstavljale potpuno odbacivanje starog režima, kao što je bio slučaj u Mađarskoj 1956.godine. Dubčekove promjene imale su široku podršku društva, uključujući i radničku klasu. Međutim, sovjetske vođe su ove reforme promatrali kao prijetnju njihovoj hegemoniji nad zemljama Istočnog bloka kao i na ugrožavanje sigurnosti samog Sovjetskog Saveza. Čehoslovačka se nalazila u sredini obrambene linije Varšavskog pakta i njen mogući prelazak na stranu neprijatelja je bio neprihvatljiv u vrijeme Hladnog rata. S druge strane, značajna manjina u vladajućoj stranci, osobito na višim upravljačkim nivoima, opirala se popuštanju čvrste ruke i aktivno je kovala zavjeru sa vodstvom Sovjetskog Saveza da zbace reformiste. Ova grupa je sa strahom gledala kako su pozivi na višestranačke izbore i druge reforme odjekivali širom zemlje. noći između 20. i 21. kolovoza 1968. vojske Istočnog bloka iz pet zemalja Varšavskog pakta izvršile su napad na Čehoslovačku. Za vrijeme invazije između 5 000 i 7 000 sovjetskih tenkova okupiralo je ulice. Pratilo ih je 200 000 do 600 000 vojnika trupa Varšavskog pakta. Sovjeti su stalno ponavljali da su oni pozvani zauzeti zemlju, izjavljujući da su lojalni čehoslovački komunisti zatražili „bratsku pomoć protiv kontra-revolucije“. Pismo koje je pronađeno 1989. pokazuje da je poziv na invaziju zaista postojao. Više od 100 ljudi je poginulo. Aleksandar Dubček je pozvao narod da ne pruža otpor. On je uhićen i odveden u Moskvu, zajedno s još nekoliko suradnika.

Ruske su čete napustile Čečeniju 1997. godine.

Rođeni na današnji dan su: Rikard od Cornwalla i Poitoua, rimsko-njemački kralj (1209.), američki fiziolog, nobelovac Joseph Erlanger (1874.), Nina Vavra, hrvatska glumica (1879.), hrvatski književnik Juraj Jurjević (1910.), Robert Duvall, američki glumac (1931.), talijanski književnik Umberto Eco (1932.), Petar Kriste, hrvatski političar (1936.), Ivan Karlo I. španjolski kralj (1938.), japanski filmski redatelj  Havao Mijazaki (1941.), Mladen Đurđević, enigmatičar (1944.), američka filmska glumica Diane Keaton (1946.), Robert Orledge, britanski muzikolog (1948.), velški nogometaš i filmski glumac Vinnie Jones (1965.), Marilyn Manson, američki pjevač (1969.), hrvatski nogometaš Srđan Andrić (1980.), Janica Kostelić, hrvatska skijašica (1982.).

Zadnje vijesti

Tijekom akcije utvrđen 131 prekršaj prekoračenja brzine i 19 ostalih prekršaja

Nogometaši Marsonije sutra gostuju u Vukovaru

Prof. dr. Andrija Hebrang: pomirba s bivšim agresorom moguća je samo na temelju istine

SPORT

U Vukovar bez Mišića i Mađarevića

Nogometaši Marsonije sutra gostuju u Vukovaru

NAJČITANIJE DANAS

U sklopu Katarinskog sajma održana kreativna božićna radionica

Cilj je potaknuti kreativnost pri ukrašavanju vlastitoga doma

FOTO GALERIJA

Radionica za učenike "Šest pitanja koja život znače"

"Sjajni momci" 8. prosinca dolaze u Slavonski Brod

42 plesača Top dance na Kupu Hrvatske

Igrači, trener i uprava Marsonije zapalili svijeće u sjećanje na pad Vukovara

Veliki gaf "Ubojstva u Orijent Expressu", pogledajte kako izgledaju planine oko Slavonskog Broda