Pitala se Beyonce, pitam se i ja...

O ovoj sam temi pisala u nekoliko navrata dosada, ali čini mi se kako se teorija pretvara u vrlo uočljivu praksu...“šatordžije“ su out, žene predsjednik su in...

Autor: Ivana Šimac | Datum objave: 13.04.2015
Pitala se Beyonce, pitam se i ja...


 Iako se ne radi o Bog zna kakvom literarnom, a budimo iskreni niti glazbenom remek djelu, nakon što si je Beyonce, Ms. Carter ili Queen B (za sve one koji su odrasli na nešto kvalitnijoj glazbi radi se o jednoj osobi i svim njenim nadimcima), u jednoj pjesmi čak 15 puta postavila pitanje „“Tko vlada ovim svijetom?“ i u nastavku sama sebi jednako toliko puta odgovorila – djevojke (ja bih dodala i žene); isto me pitanje progonilo dok nisam uzela laptop u ruke. Sada je bolje, držim laptop i više me ne progoni toliko pitanje „Tko vlada svijetom?“, koliko pitanje „Da li je moguće da duše svih feministica napokon mogu mirno na drugi svijet?“.

Eto ti vraga odmah na početku. Ne mogu pobjeći od tog senzacionalizma, ispada da odmah u startu zauzimam strane i stavove, branim  tuđe ideologije; a ja zapravo samo razmišljam...na glas doduše. 

U nedjelju je Hillary Clinton, žena poznata po svom visokom pragu tolerancije prema preljubništvu, a naravno uz to i po svom političkom djelovanju, odlučila potvrditi spekulacije kako ulazi u utrku za predsjednika SAD-a. 

Koliko puta sam kroz život čula kako smo mi, nazovimo nas Balkanci, zatucani, staromodni, okrenuti patrijarhatu, bez naznake da bi i u ovo moderno vrijeme hrvatski alfa mužjaci mogli dozvoliti da im državu (i vojne snage) vodi žena. Kad ono, ja misla', što bi rekla Hloverka. Zapad je napredniji, liberalniji, tamo su žene direktorice i menadžerice, tamo žene smiju dojiti i dogovarati poslove – u isto vrijeme!

Samo eto dva paragrafa iznad kada napisah da se gospođa Clinton odlučila kandidirati za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, mogla sam napisati po hrv atski i zamijeniti imenicu predsjednik u predsjednica, a mogla sam poštivati američki vokabular koji poznaje samo jedinstven oblik riječi predsjednik . Takav kakav jest, u muškom rodu. 

Doduše, isti ti Ameri(kanci) koji su preteče „moderne zapadnjačke kulture“, kojoj teži svak tko kakti teži slobodi, jednakosti, ljudskim pravima bla bla...uopće, poznaju samo jedan rod – muški. Tako dodaci –ica ili –inja, nama poznati već u nižim razredima osnovne škole, za jednog su Amerikanca čista jezična apstrakcija. Oni za prepoznavanje ženskog od muškog vršitelja posla, još uvijek pomalo ziheraški koriste fizionomiju tijela – primjerice Adamovu jabučicu kod muškaraca i nalakirane i mainikarne nokte kod žena. Jer tako to rade napredne kulture.

Što se to onda događa u vremenima kada Obama daje ruku Castru, kada Bandić malo je malo nije kriv, kada Šešelj pali zastave usred grada koji pokušava biti dio europske zajednice; kada Hrvatsku vodi žena, a SAD nakon crnca možda dobije i ženu predsjednika?!?

Žena predsjednik, zvuči kao cirkuska atrakcija...nešto poput Žene s bradom.

Možda baš tu leži trik. Žena predsjednik ili ponavljam kod nas znano kao predsjednica, dokaz je kako zaista jesmo pomodni. Toliko pomodni da svake sezone trebamo neku novu zanimaciju. Bile to „mačkaste naočale“, bili to bubasti auti koji su zamijenili stojadine i BMW kockicu, bili to ogromni mobiteli/laptopi/televizori/vibratori koji su zamijenili minijaturne mobitele/privjeske za ključeve; pa do toga da smo naglo odlučili kako bismo nakon svih tih stoljeća, u kojima je Odiseja žena čekala kući da se vrati s plovidbe, u kojima je i Vucu čekala njegova ženska odabranica za parenje i kuhanje nakon svake gaže na kojoj je šlatao maloljetnice, priliku mogli dati i ženama, da se prime ozbiljnijih stvari.

Ne kažem ja time da je pomodnost započela prva izabrana žena predsjednica, niti da je naša Kolinda pomodna, već da je lakše dobiti mandat ako se izabereš kandidirati u vrijeme kada je pomodno izabrati drugačije. E sada vi procijenite dragi moji čitatelji, je li rodno ispravno, pa i moralno to što konstatiram da je biti žena „drugačije“, baš kao i biti gay osoba, baš kao i biti crncem. Ili da se bolje izrazim u svom retoričkom upitu; je li uredu da u 2015. godini smijemo zamisliti kako istupanje žena na čelne pozicije u svim, ne samo političkom sektoru, ujedno znači da se uvažava društvena precepcija rodnog izjednačavanja, a možda se samo i ovoga puta radi  o prolaznoj pomodnosti koja će nas brzo proći?

A onda nazad na početak...jer moda se, tako barem kažu, uvijek vraća.

Zadnje vijesti

Od 1924. do 1934. u Brodu deset gradonačelnika

Petra i Jan Mikulić osvojili svjetski kup u Savate boksu

Čak 660(!) prekršaja, stradao motociklist, 31 vozač bio je pijan

VIJESTI

Policija na brodskoposavskim cestama ovoga tjedna

Čak 660(!) prekršaja, stradao motociklist, 31 vozač bio je pijan

FOTO GALERIJA

Križić: Doprinos ovog dijela Hrvatske u Domovinskom ratu je neizmjeran

Drugo mjesto na turniru u Zagrebu

Predsjednik Zajednice branitelja HDZ-a Tomislav Gregurić

Braći Birač prva mjesta u Daruvaru

Afričke narukvice prijateljstva za pomoć misijama