OBJAVA: 20.10.2014 13:15:45

AUTOR: Ivana Šimac

PAD GRADONAČELNIKA SVIH GRADONAČELNIKA! Kome će se sada okrenuti ulizice?

PAD GRADONAČELNIKA SVIH GRADONAČELNIKA! Kome će se sada okrenuti ulizice?
foto: Facebook

Ono što vam ja mogu iskreno reći, kao osoba koja je Bandića viđala minimalno tri puta tjedno (vjerojatno češće nego vlastita žena), kao jedna od novinarki zagrebačkog lokalnog medija, jest da je bilo prilično naivno od svih onih ljudi koji su ga kao lešinari opsjedali ne bi li dobili dio kolača, vjerovati kako će trajati zauvijek.

Pobogu pa čak je i Bill Clinton pod pritiskom javnosti morao priznati da je volio da mu Monika tu i tamo 'klekne ispod stola'. Hoću reći ako je jedan predsjednik SAD-a, koji je jelte kameleon sa Saturna i koji u mračnim podrumima obavlja rituale zbog kojih svijet masovno jede pohanu piletinu koja nas deblja i zaglupljuje, morao priznati da je njegovo spolovilo bilo i u ustima neke druge, a ne samo zakonite žene, onda će i Bandić morati priznati da mu se ruka često omakla na tuđe pare. Kada kažem 'tuđe pare', onda mislim na novac svih nas (AKA poreznih obveznika), a kada kažem priznati, mislim napokon reći jednu istinitu rečenicu.

Karizmatik, demagog i nadasve vrstan manipulator. Nisam završila psihologiju, ali kao što rekoh, da ne biste mislili kako svoj stav o (potencijalno bivšem, ali nikada zaboravljenom) gradonačelniku Zagreba donosim iz fotelje, pratila sam ga na stotim rođendanima Manda i Ankica po staračkim domovima. Pratila sam ga po vodocrpilištima gdje je pio vodu ne bi li dokazao kako je zagrebačka voda najbolja voda na svijetu. Na kraju krajeva pratila sam ga i na Gradskim skupštinama na kojima je svaki treći put kada bi stao iza govornice počeo sa „Ja neću dugo, svega dvije tri rečenice“, i onda otegao po pola sata monologa, sve kako bi  zadnjim atomom snage dokazao svima kako je upravo on u pravu. Ja, ja i samo ja. To je Miki, „nije savršen, ali je ipak najbolji“, kako se često opisivao. Koliko god dozvoljavao svojim pročelnicima gradskih ureda da mu tu i tamo upute kritiku, na kraju je uvijek bilo po njegovom. Koliko god struka znala reći ' čekaj i razmisli', on bi punom parom gazio prema naprijed, neka se samo dela i troši, nema se vremena za dubioze. Možda vremena sada nađe, jer vjerujem kako je noć s 19. na 20. listopada prva noć kada je mogao i odspavati, doduše u Heinzlovoj, na nekom (pretpostavljam) tvrdom madracu, ali džaba svilenih posteljina kada 20 godina imate neprospavane noći. Uostalom da sada ne odugovlačim s njegovim insomnijama koje je isticao kao dobru stvar, „jer on ne spava nego dela“, znamo da ne spavaju samo oni koji imaju problema sa savješću, ali dobro, možda je čovjeku smetala prejaka mjesečina u penthausu na četvrtom katu Bužanove broj četiri.

Moja politička ideologija (koja nema naziva, ali znam da je stvarna jer imam stavove i argumente koji ju potvrđuju) se često znala i poklapati s njegovom, jer volio je rad, koji realno i apsolutno ne društvo, nego pojedinca, može u svakom politički nametnutom sustavu izvući iz krize; i volio je disciplinu. Ova disciplina u njegovim je redovima bila vojnička, jer nitko iz Ureda za informiranje, protokola ili uopće iz Gradske uprave nije radio „ko' bez glave“. Točno se znalo kada, gdje i kako će se davati izjave, gdje će šef sjediti i koliko će se na nekom terenu ostati. S druge strane svatko tko ga tako često viđa kao mi koji ga medijski pratimo, naravno ukoliko ga služi zdrav razum i socijalna inteligencija, mogao je povezati točkice u jedan lik – lik egoista. I tu se razilazim s njegovim načinom interpretiranja političkih ovlasti i moći.

Ivo Sanader, Željko Kerum, Zdravko Mamić, pa ajmo tu staviti i Josipa Radeljaka, naravno s naglaskom na Ivu jer on je ipak vrh svih iluzionističkih vrhova (kakav Copperfield, da vidiš kako kod Ive pare nestaju). Likovi su to kakavih nema u svijetu, a tu im se sigurno i bez pogovora može pridružiti Milan Bandić. Veliki paradoks za ovako malu državu, koji će i meni i onima koji vole verbalno seruckati začepiti gubicu jest činjenica da su svi ti ljudi uspješni i da zapravo vode uspješne poslove. Samo eto opet ću se nasmijati (ne iz obijesti ili zato što volim tuđu nesreću, nego jer volim vidjeti pravdu na djelu) jest kada pomislim da su sada svi nabrojani u većinskom omjeru pali pred pravdom; ili ajmo reći da nekoga u dugačkom lancu plaćenika nisu uspjeli podmititi (ili je preskup ili je dobro odgojen). Baš lijepo da još postoje ljudi koji su spremni imati moć i malu plaću, pomislih i danas.

Da ne bi sada ispalo da je meni Miki mrzak, nije, zapravo zna on biti dosta simpatičan. Znao nam je često i uljepšati dan svojim gestama, ispadima i starogradskim uzrečicama. Iskreno mi je žao što nije znao stati...Kako li se samo priča ponavlja...Kako biti politički uspješan, a ne TOLIKO pohlepan?! To valjda ni Aristotel ne bi znao.

Za kraj ću samo reći, ima i 'Brod' svojih Bandića. Imaju ga valjda i 'Gundinci', ali vraćam se na početak priče, nije problem u tim silnim načelnicima i gradonačelnicima, problem je u ljudima koji su izgubili točnu percepciju – nisu oni Bogovi, niti su oni tamo da bi meni ili tebi DALI posao za koji kulen ili koji tisućicu „evra“, smjestili dijete u vrtić ili osigurali zagrobno mjesto preko 'štele'. Oni su tu da bi nam omogućili da si sasvim regularno to možemo sami priuštiti.

Nikako da shvatimo, mi njih zaokružujemo, oni trebaju nas, mi smo taj postotak pored njihova imena na svakim izborima. Zato se ljudi Božji malo više posvetite sebi, a manje lažnim osmjesima pred silnim Bandićima.

P.S. Nekako mislim da će se usprkos svemu, Miki opet izvući na temelju svoje seljačke mudrosti...Uostalom bilo bi dobro da možemo vjerovati kako će doći netko bolji, ali svi kvalitetni su već napustili zemlju...Mayday,mayday....

Pratite Brodportal i najnovije vijesti na FACEBOOKu i Twitteru

FOTO

NAJAVE DOGAĐANJA
NAJČITANIJI ČLANCI
DANAS
TJEDAN
MJESEC
NAJNOVIJE