Miroslav Buljan u prosincu će napuniti 65 godina, dok je rođen 50 metara od Stadiona uza Savu. Od 1970. godine s 15 godina uključio se u mlađe kategorije ondašnjeg BSK-a kod legendarnog trenera Mate Utvića kod kojeg je proveo tri godine.
Nakon BSK-a Miroslav Buljan prešao je u juniore zagrebačkog Dinama s obzirom da je upisao studij. Kad je završio juniorski dio odlazi u seniore Lokomotive i onda se po završetku Prometnog fakulteta vraća u BSK. Za njega je u ono vrijeme boravak u juniorima Dinama bilo veliki iskustvo u svakom smislu.
Vrativši se iz Zagreba, Miroslav Buljan je jednu sezonu igrao u BSK-u, da bi otišao u Polet iz Bosanskog Broda koji se u to vrijeme zvao Premium, dok je u međuvremenu bio u Orioliku iz Oriovca. Zbog ozljede ahilove tetive s 28. godina prestaje aktivno igrati nogomet i ostaje u Poletu raditi kao trener s mlađim uzrastima. Ostat će upamćen da je iz okolnih mjesta u juniore Poleta doveo braću Mujčin, Karića, Mašića i ostale koji su kasnije napravile lijepe nogometne karijere.
Uz vođenje Poleta radio je još u Hajduku iz Sijekovca i slavonskobrodskom Željezničaru, da bi trenerski posao dodatno naučio kao pomoćni trener u prvoligaškoj Marsoniji. Kao prvi suradnik radio je uz Dragutina Krizmanića i Ivu Šuška, dok je kroz godina 5 puta preuzimao Marsoniju u raznim ligama. Pamti se da je u prvoligaškoj konkurenciji kao trener Marsonije kroz povijest ostvario najviše gostujućih pobjeda, dok ima i najviše odrađenih utakmica.
Uz Marsoniju Buljan je vodio: Slaven Belupo iz Koprivnice, BiH premijerligaša Široki Brijeg, MV Croatiju, Slogu iz Nove Gradiške, Belišće, Graničar iz Županje, Koprivnicu, Karlovac, Ogulin, Primorac iz Biograda, Posavac iz Ruščice te 3 kluba u inozemstvu i to Croatiju Toronto, King Faisal iz Gane i Kruoju iz Litve. Sa svima njima bilo je više ili manje uspjeha kao u svakom trenerskom poslu.
Jedna od njegovih najvećih trenerskih pobjeda je ona domaća s 2:1 protiv splitskog Hajduka u proljeće 1997. godine. Tada je omaleni napadač Neno Katulić s 2 gola srušio Splićane, dok je kroz svoju trenersku karijeru Buljan vodio nekoliko kvalitetnih napadača.
Uz sve klubove u kojima je radio Miroslav Buljan bio je trener kadeta Marsonije koji su 93 i 94 godište i koji su kasnije velika većina otišli u prvoligaške sredine. Okušao se i u ženskom nogometu te je jedan period vodio slavonskobrodsku Viktoriju. Posljednji klub bila mu je Šokadije iz Babine Grede koja mu je bila dobar test pogotovo nakon što je riješio zdravstvene probleme.
Kroz svoj trenerski opus između ostalih radio je s Ivicom Olićem, Marijom Mandžukićem, Borisom Živkovićem i Danijelom Cesarecom. Vrlo je studiozan te vodi svoje bilješke o taktičkoj, fizičkoj i psihičkoj pripremi uoči svake utakmice. Kako i sam kaže, pun je energije i motiva za preuzimanjem novog kluba jer nalazi se u najboljim trenerskim godinama.
