Ivica Olić i Mandžukić obilježili su svaki po jedno desetljeće hrvatskog nogometa. S obzirom na Uefino pravilo solidarnosti vezano uz transfere, obojica svojim ekipama i savezu svakim novim ugovorom pune blagajne.
Mandža - kralj Uefine 'solidarnosti' i zlatna koka saveza
Mandžukić je tako svojim učestalim i prilično lukrativnim prelascima Bayern-Atletico-Juventus kroz tri sezone HNS-u osigurao sasvim solidnu rentu od 3.1 milijuna kuna (4 rate, madridski transfer) do 3.9 milijuna (3 rate, torinski transfer). To je u svom zbroju pozamašnih 7 milijuna kuna. 1% love sudeći po medijskim natpisima dobiva i NK Zagreb koji se samo od posljednje transakcije nada iznosu od 180.000 eura ili 1.3 milijuna kuna. Doznajemo i da se Emilio Herrero iz Atletica javio u HNS radi podataka vezanih uz Marsoniju, nekada aktualni MNK Argus i Livadu-Željezničar, što implicira da bi navedene momčadi mogle uskočiti u ovaj fond solidarnosti. Naravno, nije on jedini takav pozitivni primjer. FC Groningen punio je kasu Robbenovim prelascima, Santos pak 'brsti' sve veće europske gigante, a najfrapantniji primjer definitivno je stanoviti Wallsend Boys Club.
Oni su doduše propustili naplatiti odgajanje Alana Shearera ili Michaela Carricka ali su se uspjeli pronaći u transferu golmana Frasera Forstera iz Celtica u Southampton prošlog ljeta. I njihov vlasnik Steve Dale svojevremeno je za britanske medije posvjedočio ključnu istinu i suštinski problem - originalni klubovi transfer zvijezda imaju velike poteškoće pri dokazivanju i naplati ovih fondova, prvenstveno namijenjenih upravo za njih. Sve funkcionira na principu prijave koju ne mora nužno podnijeti autentični i izvorni nogometašev klub, no isti ima svega 18 mjeseci žalbe što mnogi u ona pionirska doba ovog pravila nisu iskoristili. Kasnije su doduše opovrgnuli tuđa prava na kolač, no svoja ipak ostvarili nisu. A to vješto koriste savezi.
HNS prvo zbrinjava buduće talente, a zatim i brodske ljubitelje nogometa?
S obzirom na problematične pravne relacije i momčadi sljedbenice, neki klubovi su imali više, a neki manje sreće. A novac originalne Marse tako je ostao u HNS-u. Što naravno ne znači da će sredstva tamo i ostati. Mandža i Ola na razne načine neposredno pomažu klubove u kojima su igrački stasali, a HNS bi tako mogao financirati izgradnju umjetnog travnjaka na trenutnoj lokaciji Stadiona kraj Save, uz modernizaciju škole nogometa. A isto tako i potpomagati posve novi stadion od 10.000 mjesta o kojem se prilikom svakih značajnijih izbora govori. Razvoj mlađih uzrasta bi s oba projekta dobio na snazi i na taj način bi se opravdao i Uefin fond solidarnosti, kao i osnovni postulati koje gaji.
Neposredno nakon rata potaknut legendarnim Marsinim sezonama u prvoj HNL odlučio sam se kao klinac ganjati loptu na ovom kultnom travnjaku. I imao sam sreću ili privilegiju gledati Mandžukića tijekom treninga, pa čak nastojati obraniti njegove šuteve s golmanske pozicije. Tada vrlo hitri desni bočni za razliku od ostale klinčarije svaki puta je ostajao na još jednom vlastitom trkačkom treningu, a nama golmanima pucao je nakon što su dječaci pili sok iz jednog povelikog njedra i trčali kući. Marsonia je poznata kao rasadnik upornih, tvrdoglavih i srčanih igrača, pa bi tako najveća 'poetska pravda' bilo to da Mandžukić postane glavni i odgovorni za neke nove i suvremene trenažne poligone koji će biti projektirani na ovom zdanju. Tko zna, možda baš Mandža osim svojim uzorom pomogne tim klincima i kao trener, da se jednog dana vinu u slične nogometne visine. I to na stadionu koji će nositi njegovo ime... HNS, na vama je red!
