Lutz: Pisanje je umjetnost emocije i izričaja te materinjeg jezika kojega moramo stalno učiti i istraživati njegove granice

Brodski fizičar i SF pisac koji je vrlo uspješno ušao u svijet književnosti s dva popularna naslova priprema treći, koji će premijerno biti promoviran na brodskoj SF konvenciji Marsonikon koja u subotu 17. lipnja dolazi u Tvrđavu Brod.

Autor: Ivan Čalić | Datum objave: 31.05.2017




 Novi roman 'Samo igraj' svoju premijernu promociju doživljava na šestom Marsonikonu. Po čemu je taj roman drugačiji od 'Zovite ju Zemlja' i suradnje sa Sundaćem zvane 'Drum'?

'Zemlja' je klasična posveta SF klasicima i moja težnja da se naklonim svima onima zbog kojih volim ovaj žanr, naravno s osobnim pečatom. 'Drum', s druge strane, je literarni eksperiment s pet narativnih tehnika i sa svim mogućim žanrovima - taj roman je nešto što sam želio napisati. Sa 'Samo igraj!' sam pustio kočnicu i oslobodio prste. Ovo je na dijelovima čisti hard SF sa znanstvenim činjenicama i evolucijom nekoliko grana znanosti, no, postoji dio tzv. weird SF-a kojega izrazito volim pa sam sve to kombinirao s nekim osobnim promišljanjima i ponovno dobio roman kakav volim čitati. Lagan je, miriši na pulp, no ponekad vješto izmiče definicijama i žanrovskim okvirima. Zadovoljan sam rečenim i napisanim. 

Aco Petrović napisao vam je predgovor, košarka se nekako provlači kroz čitavu radnju. Zašto baš košarka?

Košarka je moja ljubav od najmlađih dana. Iako nisam visok, nisam ni bog zna kakav igrač, volim je i igram je svim srcem. Niti jedan sport ne može pobuditi u meni ono što budi košarka. Matematički je, vjerojatno (ako ne uzmemo u obzir ragbi) najkompleksniji sport na planeti. Ali opet, imao sam privilegiju živjeti među divovima. Govorim o Draženu i Toniju, a Krešu Ćosića sam pratio preko snimaka jer da nije bilo Kreše, ne bi bilo ni ove dvojice. Roman sam posvetio njima: Toniju, Draženu i Kreši jer oni su ti koji su mi davali sve što mi je trebalo kada mi je trebalo i učili o tome što je najvažnije u životu - uživati u onome što radiš, raditi na sebi, baciti ego duboko u ponor i uvijek se takmičiti s najjačima. Isključivo  s najjačima i nikada se ne prestati boriti. Izbornik Petrović je napisao dio predgovora za roman, i to mi je najveća satisfakcija i nagrada za vrijeme koje sam uložio pišući ga. 

Slavonski Brod je kao sredina idealan okvir za pisanje romana, no možda iznenađujuće upravo u našem gradu niče jedna nova generacija žanrovskih pisaca. Odakle taj svojevrsni pokret i koliki je potencijal bazena?

Ne znam. Ako želiš biti dobar pisac povlačiš se u sebe, u mir svoje sobe i noćne lampe. Mi ne volimo buku i kaos. Tako da je zaista čudo što smo se Gordan, Ratko i ja našli na istom mjestu u isto vrijeme i što smo našli Leona da nas nekako skrpa zajedno i izvuče iz tih naših soba. Potencijali su uvijek točno onoliki koliki želiš da budu. Sve se može kada se hoće, ali potreban je rad, učenje, čitanje i konstantan napredak u književnom izričaju, a za to je potrebno vrijeme. Trenutno, npr. ne čitam žanrovsku književnost jer mi fali Dostojevski, Andrić, Pynchon... pa ponavljam gradivo i tražim uvijek nešto novo. Pisac mora raditi na sebi, inače nije pisac već tesar, a pisanje je umjetnost emocije i izričaja te materinjeg jezika kojega moramo stalno učiti i istraživati njegove granice. 

Jedan ste od pokretača 'Marsonica' koji je nedavno doživio deseto izdanje. Kakav bi bio rezime dosadašnjih brojeva? Konkuriraju li priče za žanrovske nagrade, gdje su danas autori iz zbirke?

Marsonic je vrlo kvalitetna zbirka, ali nikada nije konkurirala za ni jednu hrvatsku žanrovsku nagradu, iako su neki nagrađeni autori napisali vjerojatno svoje najbolje kratke komade upravo u 'Marsonicu'. Mi se na to ne obaziremo jer nagrade su uvijek politika, važno je isporučiti nešto kvalitetno i vrijedno budućnosti. Zašto nismo u konkurenciji za nagrade u pričama ili naslovnicama morate pitati one koji dodjeljuju nagrade, iako, da kažem i to postoje puno važnije stvari od nagrada, a to je publika koja te čita i daje povratne informacije, a toga, barem za sada, imamo više nego dovoljno.  

Svake godine ista pitanja, no svaki puta kada pomislimo da smo na dnu što se tiče knjige - pojavi se novo dno. Koliko je moguće jednom žanrovskom autoru živjeti u takvom okruženju? Vi ste knjigu preveli i na engleski, ima li u tom pogledu kakve šire perspektive s obzirom da čak i ovdje uredno rasprodajete naklade?

Dug je to proces. Mukotrpan i traži strpljenje. Na sceni sam tek četiri godine i ne mislim prestati. Stvarati lažna mišljenje neću i ne mogu, naši autori prodaju po 50 - 100 primjeraka knjige no to se prezentira kao nešto spektakularno, a nije - žalosno je. Nitko kao da ne razumije da se publika mora stvarati - stvarno stvarati - a ne lupetati o nekim uspjesima, a čita te 50 ljudi, ako i toliko. To mi se malo i gadi na našoj sceni, pa se sve više okrećem samo sebi i svom radu, a uspjeh će doći ako bude kvalitete. Ne brinem oko toga. Uživam dok stvaram, a što sam stariji to mi je proces stvaranja važniji i draži od promocija i post-produkcije knjige. 

U izdavaštvu se pak odvijaju vrlo intenzivne stvari, a mnogi kompletni sektor prognoziraju crnim 'Agrokor' prognozama. Koliko je cijela situacija zapravo alarmantna, a koliko možda i dobra za neki novi početak?

Ja sam fizičar i pisac, nisam ekonomist i nemam smisla za zaraditi novce. Pojma nemam što će biti, ali i ova 'prekrasna' situacija koja je postojala do jučer je bila sve samo ne prekrasna. Naš, Hrvatski SF, je spao na jedno slovo i, koliko vidim, samo izdavačka kuća Hangar 7 ima hrabrosti tiskati domaće autore. Osobno bih ukinuo potpore Ministarstva i napravio od svih izdavača firme koje se bore na tržištu za publiku i pisce a ne, kao što je sada slučaj, na koje će se natječaje prijaviti i od koga dobiti potpore za izdavanje. Kuknjava je gdje god okrenemo, a hoće li biti bolje? Vjerojatno neće.

Mnogi predviđaju neki prednastavak ili nastavak vašeg romana prvijenca. Ima li za tako što rezona i ako da, kada bi se to moglo dogoditi?

Za nastavak 'Zovite ju Zemlja' sam dobio, pa neću pretjerati, ali nekoliko stotina upita. I da, pisat ću ga jer već sam ga počeo pisati. Sve u svoje vrijeme. 

Marsonikon je pred vratima. Koja su vam očekivanja i ambicije, kako za ovu godinu tako i za one buduće?

Marsonikon je uvijek pun duha i dobre atmosfere. Naša tvrđava je bogom dano mjesto za ovakve stvari. U budućnosti bih sve to malo pomaknuo naprijed, ali mi postojimo dok nas podržava Grad Slavonski Brod i dok nam je glavni sponzor. Ako to prestane, vjerojatno neće više biti ni Marsonikona. Nadamo se da će se konačno uključiti i Županija Brodsko posavska pa i Ministarstvo kulture, ako uspijemo u toj nakani, imamo velike šanse napraviti nešto iznimno i kvalitetno za naš grad.

 

Zadnje vijesti

Brodski policajci razotkrili dobro organiziranu mrežu dilera

Još pet oosba pozitivno na COVID19 u Brodsko posavskoj županiji

Višemilijunski projekt županije za djecu i mlade

NAJČITANIJE DANAS

VIDEO

Francuz Romain biciklom iz Marseillea preko Slavonskog Broda do Japana

FOTO GALERIJA

Profesori i učenici Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića misom zahvalnicom zaključili još jednu školsku godinu

Na domaćem terenu Olimpiku sva tri naslova prvaka Hrvatske

Budite dio "Mreže suradnje"

Pavić: EU fondovi i na ovaj način jasno pokazuju da pomažu Republici Hrvatskoj

Potpisan Sporazum o dogradnji i rekonstrukciji Muzeja Brodskog Posavlja