Krčma bez krčmara, Đuro bez Brođana

Razmišljala sam dosta prije nego sam počela pisati ovu kolumnu, prvenstveno zato što je tema prožvakana tisuću puta, a tu je i nešto manje važan razlog meni, jer otvaram "Pandorinu kutiju". Čim se spomene Đuro Đaković i privatizacije početkom devedesetih, većina Brođana ili odmahne rukom kako bi izbjegli temu ili progutaju knedlu jer su odigrali svoju ulogu u cijeloj priči.

Autor: Ivana Šimac | Datum objave: 02.04.2013




Krenimo onda priču, jer usprkos crnoj sudbini kraja, priča ima svoj bajni početak. Povijesne činjenice koje krase 'biografiju' ovoga poduzeća, postidjele bi mnoge europske firme. Doduše nisu ni imali konkurenciju na jugoistoku Europe sve do sredine prošloga stoljeća, pa je Đuro Đaković od 1921., kada je osnovan, do danas ostao prepoznatljiv svjetski brand. Ne kažem da su za njega znali na Beverly Hillsu, ali da Kim Il Sung ili Muammar el-Gaddafi nisu čuli za Đuru, ne vjerujem. 

Politički ortaci bivše Jugoslavije, kojih hvala Bogu nije nedostajalo, tako su naručivali mostove, vagone, tramvaje ali i oružje i tenkove. Oni naručivali, a 18 tisuća ljudi donosilo je kući svaki mjesec redovita primanja. Red, rad i disciplina bile su smjernice koje su zapadnjaci naslijedili tek kasnije, a mi smo se prebrzo od njih umorili. Radilo se na 'Ruskom programu', cjevovodima za nuklearne elektrane u Černobilu, napravilo se 'Krško' u Sloveniji, prvi zavareni most u Europi… Bilo je samo pitanje vremena kada će se naći izrodi koji će 'htjeti malo više'.

Preskočimo li detalje poput onih da se Slavonski Brod mahom razvio u grad od više tisuća ljudi zbog Đure Đakovića, kao i da jedan tako malen grad imao pogon koji je obrazovao cijeli niz profesora, doktora znanosti i stručnjaka, koji danas rade na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu i FSB-u u Zagrebu, ali i izvan Hrvatske u raznim institutima i tvrtkama, dolazimo do dijela priče gdje je medo pojeo zeca, i baš mu je, kako se čini; 'dobro sjeo'. 

Ovo nije dio za one osjetljive

Nekada između 16-18 tisuća ljudi radili su za državu, a država je njima davala 'društvene stanove', bezbrižan obiteljski život, pa i školovanje djece. Đurina menza u najbolje vrijeme je posluživala sedam tisuća obroka dnevno. 22 velike firme djelovale su zajedno, pa je Brod dobio i svoj WTC, tzv. 'Milovićku', koja je ako ništa, barem poslužila za dobar tv i radio signal. Sve je izgledalo idilično dok HDZ nije donio zakon o privatizaciji, pa su oni najbliže trezoru počeli grabiti. Tu sada treba primijetiti jedan važan društveni aspekt koji se zove „meni dva, tebi jedan, narodu ništa“. Šurovalo se, poslovalo, sve na crnjaka i sve ispod stola, a onda se zacrnilo nebo i trebalo je stati iza takvoga ponašanja.

Stečajevi su se nastavili, a cifra otpuštenih premašila je deset tisuća ljudi od '91. do '96. Otpustiti toliko ljudi ne bi mogao ni sam Donald Trump, tako da pustite obijest, ali trebalo je to znati i moći. Trebalo je još više moći dobiti 'blagoslov' sindikata koji, kao i danas, s onima na vrhu piškili u istu čašu. 

Brz i jednostavan način do dolaska firmi, ili barem osiguranih, udobnih i fino pozicioniranih fotelja. I tata bi sine, sigurno vam prolazi kroz glavu. Zašto ne bi uzeo ako može, ne moraš biti pretjerano bistar da shvatiš kako čitavo hrvatsko gospodarstvo funkcionira po principu 'ruka ruku mije', pa ajde da i moja ruka dograbi malo zlatne prašine. Zašto ne? Evo neka se javi tko uzeo ne bi. Zar ne vi brodski profiteri? Pa ionako niste vi doveli do stečaja, vi ste samo ukrali šarafe iz broda koji tone.

Rusi, Francuzi, Nijemci i Šveđani, stvarno smo postali Europa. Multietičnosti, zanemarimo li već udomaćene Bosance, nigdje više nego danas u Đuri Đakoviću. Čak nam je i uprava morala doći skroz iz prijestolnice, kada je Čačić odlučio da zagrepčani mogu voditi Đuru bolje nego Brođani.

Hvala vam svi vi sposobni pojedinci koji ste potjerali ljude po terenima, koji ste svoju sebičnost stavili ispred kolektiva, a bili ste dio istoga, koji ste doveli jednoga giganta ne na početak, nego ga srozali duboko u crvenu zonu i naposljetku hvala vam što ste firme prodali strancima, jer u suprotnome ljudi bi i danas bili gladni.

Krčma bez krčmara, Đuro bez Brođana

MOŽDA VAS ZANIMA I OVO

Zadnje vijesti

Pismo nadbiskupa Hranića o slavlju Velikoga tjedna i vazmenog trodnevlja

Virtualna akcija #GrančicaMira Mladeži HDZ-a Brodsko-posavske županije

Dvije novooboljele osobe od bolesti Covid-19, još jedan zdravstveni djelatnik pozitivan

FOTO GALERIJA

Potresi u Zagrebu: Velike štete, ima ozlijeđenih

Županijska smotra LiDraNo 2020. i ove godine okupila mlade kreativce

Od kola do sevdalinki Nedžada i Hanke i slavonskog "štiha" Kiće Slabinca

Obilježena 28. obljetnica osnutka 101. bosanskobrodske brigade HVO-a

Važna pobjeda Marsonije u Županji