Kada narastem želim biti...mama

Nisam nikada imala previše istaknut majčinski instinkt. Nisam. Da buuu, strašno, uskraćena žena... Ali ovdje se ne radi o meni, or is it? Stvarno se ne radi, jer ću se dotaknuti teme iz ženskoga svijeta. Jesam vam rekla da se ne radi o meni, jer tko me poznaj, poznaje i moju averziju prema ženskim temama. Ja ne volim pretjerano pričati o ženskim stvarima, or do I? Stvarno ne volim, ali vratimo se na temu. Dakle, tema su moje pozne godine s jedne strane i baby boom koji me okružuje, s druge strane. Sam baby boom oko mene je sasvim normalna pojava, obzirom sam ja ta koja je u poznim godinama, a bez booma i bez baby.

Autor: Ivana Šimac | Datum objave: 11.04.2016
Kada narastem želim biti...mama


I tako, oko mene puno malih, novih bića, koja rastu i pretvaraju se u ljude. Stvarno kužim poantu, i sve je to lijepo, barem dok ne otvorim jednu od onih facebook stranica naslova „Bebe i mamice – mamice i bebe“ ili „Kako biti supermama tigrica lavica najzaštitničkije nastrojena mama na svijetu“...Prilično sam sigurna da ova druga stranica ne postoji, ali shvatili ste poantu. Naravno da niste, jer sam još daleko od nje.  Baš sam neka propošna danas, oprostite, požurit ću se s iznošenjem misaonih radnji.

Dakle, kako sam rekla na početku, majčinski instinkt mi nije dan prirodnim putem. Ono da mi neki mali majčinski instinkt imena Grga sjedi između srca, rebara i leđne moždine i tamo raste sa mnom, ne. Ali putem sam (čitaj:kroz život svoj prožet neopisivim iskustvom(ironija)) shvatila zašto netko želi postati roditelj. Čak sam počela uviđati i lijepe strane toga da zbog nekog malog bića imate podočnjake do poda, da ste kronično umorni i da razmišljate hoćete li ili ne kupiti karte za Boru Boru na last minutu (jer je punica na hodočašću pa nema tko čuvati klince). Tek sam počela izgledati zainteresirano na svim tim kavama na kojima se unazad nekog vremena počelo pričati o pelenama i svim onim drugim stvarima koje djeca koriste. Tek sam se pomirila s činjenicom da se na tim istim kavama više ne gledaju fejsbuci zgodnih frajera već fotografije i video uratci nekakvih čudnih grimasa i izlučevina za koje, pretpostavila sam, i služe pelene i sve te druge stvari koje djeca koriste. I baš u tome trenutku kada sam pomislila kako moja baka neće umrijeti napoprečke jer ipak postoji mogućnost da do 30.-te osjetim potrebu za majčinstvom, sve je palo u vodu. Zašto? Pa zbog svih tih uber nabrijanih mama a.k.a Stepfordskih supruga koje kao da su na Turbo Limachu '94., kada Cmrk još nije ni šamarao toliko, pa mi je samim time više nejasno zašto same sebi nameću Bandićev tempo?! Halo, nije ni Bandić superman, a toliko smo dugo bili uvjereni da je, pa zašto bi onda uloga majke automatski trebala značiti da su sve druge društvene uloge poništene. To su natjecanja, prepucavanja, zadrške i nadjačavanja. Ako je jedna kupila nova kolica za drugo dijete, iako prvo dijete ima tek dvije i pol godine, druga ih kupuje dvoja. Neka ova druga kolica budu za samo po misi, ali neće mene Radojka nadjačati. Ako si kupila nove papuče za vrtić, to su odmah statusi na faceu kako neke rastrošne mame kvare njihovu djecu zbog čega i ona postaju rastrošna kada dođu kući. Nema tu više borbe za svoju poziciju unutar samoga kruga djece, tu je došlo do borbe između supermama tigrica lavica najzaštitničkije nastrojenih mama na svijetu.

Sjećam se da smo mi kao klinci malo toga pričali kod kuće. Ono što smo mi radili po cijele dane (gradili kućice, ostavljali tajne poruke pod vratima...) nije bilo nešto što smo htjeli ispričati starcima kada dođemo kući. To je bila naša tajna. Ako si ju znao čuvati, onda nisi mamina cvilidreta i zaslužuješ biti dio ekipe. Ali danas toga nema...Kao da su te iste supermame tigrice lavice odlučile same voditi svoje bitke. I koliko god puta pomislili kako je svijet podijeljen na muški i ženski, ja ovdje ne vidim muškarce kao problem. Oni se izvuku eventualno spavanjem u drugoj sobi jer moraju donijeti kruh na stol, a to mogu samo i isključivo ako su dobro naspavani. Muškarci će eventualno otići igrati nogomet par puta tjedno kako bi se izvukli od toga silnoga plača i galame, ali jedna supermama drugoj supermami nameće da ima nemoguć dnevni tempo, nemoguć životni raspored, a sve to samo  kako bi mogla parirati drugim supermama 21. stoljeća. To je borba između nas, žena, a kao trebale bismo jedna drugoj čuvati leđa. Pih, kako bi rekao jedan moj dobar znanac.

Čudna jedna priča, ali vrlo izvjesna. Susret  supermama na jednoj proljetnoj špici izgleda ovako. Supermama br. 1 je u svom istančano organiziranom rasporedu uspjela izdvojiti sat i pol za kavu sa svojim super prijateljicama. Supermami broj 1 se punica vratila s hodočašća i ona joj čuva dijete/djecu. Međutim baš kada je supermama broj 1 zapalila svoju cigaretu, kada je u miru počela slušati sve posljednje gradske tračeve, e tada u priču ulazi supermama broj 2. Njoj je punica tek otišla u toplice, liječi neku reumu. Supermama broj 2 nema taj luksuz da na kavu ide sama, barem ne dok se punica ne izliječi. Supermama broj 2 uočava supermamu broj 1. Ne može si pomoći, u očima se vidi ljubomora i ono što će izaći iz njezinih usta za koji trenutak zapravo je dokaz borbe vlastite osobnosti, više nego borbe za titulu supermame godine. „O, Radojka, bok bok! Uživaš ha, a gdje su djeca?“ Djeca su MI (MI=meni i isključivo meni, jer sam ih sama i napravila) nažalost ostala s punicom, ili nedaj Bože s mužem, jer muževi ne znaju što raditi s djecom. Nismo ih naučili. Radije smo sebi odredile gotovo nemoguće kriterije i svakodnevne zadatke, nego ravnopravno podijelili roditeljske uloge. Dupli pih!

E moje žene! Džaba napora jedne Betty Friedan ili Sanje Sarnavke, kada mi se sve više čini kako je izvorni oblik one narodne „čovjek je čovjeku vuk“, zapravo „žena je ženi vučica“. Vjerojatno je to napisao neki muž, ali je uhvaćen na djelu prije nego li se narodna izreka izgubila u narodu, pa mu je žena rekla – mijenjaj ili ide jajce po jajce. Nije ženu zasmetalo to što je to istina, nego što će onda svaki puta kada sretne Radojku, Radojka znati da je sve fejk. I pitanja, i zabrinutost i želja za informiranjem o tuđoj djeci...Iako Radojka zna da je Asfaltina fejk svaki puta kada ju pozdravi ispred vrtića onim neiskrenim osmjehom, a u drugoj ruci namjerno maše svojom novom Chanelovom torbicom, jer to supermame rade nakon što odvezu djecu u vrtić, obave shopping, skuhaju ručak, kupe seksej donje rublje i haltere za muža koji se vraća tek oko 23 sata, odrade trening i osobno naprave vježbenice na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku za svoje dijete koje je prošli tjedan prohodalo. Zaista je krajnje vrijeme da se prihvati knjige.

Čudno je da me na kraju postupci i ponašanja današnjih majki odvraćaju od majčinstva. Samo na neki način naravno, jer to je odviše privatna odluka da bi se trebalo povoditi za trendovima i društvenim nametanjima. Možda su nas upravo trendovi i društvena nametanja doveli do toga da danas imamo društvo puno (možda i prepuno) majki koje su očito još uvijek djeca, čim se ne mogu odreći „igrica“ i nametanja iz osnovne škole. Majke koje same sebe veličaju epitetima i izmišljenim titulama, umjesto da odgoj i bivanje roditeljem shvate kao nešto suštinski, istinski, pa i pomalo nagonski. 

Mislim da je majčinstvo vrhovni cilj u životu. Kao takav cilj ne može biti postignut ukoliko sve druge stvari u životu nisu barem napola sjele na svoje mjesto. Što to znači? To znači da se majkom ne postaje, majkom se biva. Onoga trenutka kada se kao žena osjetiš potpuno ostvarenom, bez imalo kompleksa i interesa za vanjski svijet kao osuđivača i osmatrača svoga odgoja, kada shvatiš koliko je važno prvo sebe dovesti do razine ljudskosti da bi to isto mogao prenijeti na novo biće koje će također postati čovjek, tada si tek možda spremna za ovakvu ulogu. Barem ja to tako vidim kada se u istoj ulozi zamišljam... Ufff, ovo je čudno zvučalo  

Zadnje vijesti

Postavljena pametna klupa na šetnici ispred Gimnazije

Metro Big Band večeras u Slavonskom Brodu

Vokić: Ljudi zovu i pišu, svi žele uživo doživjeti priču o mojim rodama

NAJČITANIJE DANAS

Najavljen Marsonikon 6

Prćić i Obradović počasni gosti, dvije velike promocije brodskih pisaca

FOTO GALERIJA

Vokić: Ljudi zovu i pišu, svi žele uživo doživjeti priču o mojim rodama

Prvo mjesto osvojio Danko Drobnjak

I ove godine će brodski maturanti pokazati zašto su najbolji!

Koncert Joleta i veliki vatromet povodom Dana grada

Najveći hitovi Zabranjenog pušenja za kraj još jedne brodske Motorijade