Još jedno u nizu... pismo pred odlazak iz domovine

Da sam barem rođena kao Engleskinja, imala bi barem neki pošteni nogometni klub za koji mogu navijati, ili kao Nijemica pa da se sjećam kako je raditi za dojče markišen, ma da sam rođena i kao Bosanka pa da čuvam ovce na obližnjem brdu i kontam kako me se ne tiču previše političari i svi ti usiljeni likovi u odijelima, da sam barem u poziciji da znam da gore ne može...

Autor: Ivana Šimac | Datum objave: 27.05.2015
Još jedno u nizu... pismo pred odlazak iz domovine


 Ali ja sam rođena kao Hrvatica, državljanstvo mi već po rođenju nalaže ponos na to što jesam. I nisam ja neposnosna, niti sam komunjara, niti jugonostalgičar (niti to mogu biti jer Tita sam nešto kratko vidjela za života, kad je već bio pod zemljom), ali sam ogorčena jer mi se nekada čini da je gore biti Hrvat/Hrvatica nego biti u onom ofucalom „brodiću nade“ koji svaki dan kreće svoju ilegalnu rutu od Libije prema Europi.

Mislite da pretjerujem? Možda, ali svi ti muškarci, žene, djeca, koji su platili trgovcima ljudima puno više nego bi za života ikada zaradili da su ostali tamo gdje su bili, svi oni imaju jednu stvar koju ja kao Hrvatica nemam – nadu u bolju budućnost za vlastita života.

Briga me iskreno više i za Milanovića, i za Pusićku i za povratak otpisanih u politiku. briga me čiji je stari bio ustaša, a čiji partizan. Ne brinem se za hrvatsku povijest, ona je dio kulturnog naslijeđa, ali brate mili šta je sa budućnošću? Tko o tome u ovoj tvorevini koju nazivamo državom brine? Svi koji su dio prošlosti imaju neka veeeelika prava i zasluge, a šta je s nama koji smo se školovali da ovoj zemlji pružimo budućnost? Svi vi koji ovo čitate imate djecu ili ćete ih imati jednoga dana i vjerujem kako ste shvatili da ono što Milanović odgovora jednoj učiteljici „kroz šalu“, zapravo je žalosna hrvatska istina – ako išta želiš postići bavi se politikom ili budi mlatimudan koji će financirati one koji su dovoljno velike budale da se upuste u politiku i traži za svoje pare protuusluge, kao što je zapošljavanje tvoje uže i šire obitelji ili u ova modernija vremena npr. dobivanje love iz europskih fondova. 

Eto ti države, suverenosti i Vlasti – čak i kada imaju mogućnost dati nam novac koji i nije naš (ili kako oni to vide „njihov“), naravno na temelju dobrih i kvalitetnih projekata, oni si to međusobno dijele. „Dođi k nama! Budi naš i imat ćeš sve!“. Ja ne želim biti vaša, niti njihova. Dajte mi priliku da budem svoja, plaćam poreze i da vjerujem kako na taj način može poslovati uređena država. 

Kolektiv, molim vas, pogledajte u rječnik što to znači i kako funkcionira. Ne želim vam dati mito, ne želim da me ucjenjujete korupcijom i nekim meni nevažnim bojama. Smijte mi se i recite da sam zelena, naivna i kako ne razumijem kako funkcionira sustav. Samo, nije stvar nerazumijevanja, nego ne želim zapeti u procesu pretvorbe od čovjeka do gmaza i zato mi je žao što ću vjerojatno kao Hrvatica imati ništa ili vrlo malo od svoga državljanstva. Što ću kao Hrvatica postati dio sve veće brojke koja odlazi daleko i nada se kako će dobiti nečije „tuđe“ papire i postati zahvalna građanka nečije „tuđe“ zemlje.

Nadam se kako će kada nestanu ovi predstavnici nekih krivih vremena u kojima je zapela  naša mala državica koja na temeljima socijalizma, uz pomoć komunizma, pokušava živjeti kapitalizam, ona i doživjeti svoj procvat. To je neka nadrealna budućnost, o kojoj ja ne smijem niti razmišljati koliko je daleka. Što zbog političkih opcija, što zbog afera koje su nas opustošile, što zbog ljudi poput onog Požežanina koji ne nastoji promijeniti usiljene face u odijelima, nego čim se pruži prilika doći do ministra lobirati za dobar posao svoje kćeri, ne znajući da time piše redove ode ovoj crvljivoj hrvatskoj politici. 

Kada odem ja, kada odu svi oni koji to namjeravaju, svi ćemo pustiti tu i tamo suzu nakon napornog radnog dana koji smo proveli u tuđini, radeći za gazdu koji možda ne bi ni znao naći Hrvatsku na karti, ali neće to biti suza za državom, već za zemljom koja je očito prokleta lošim vođama. Bit će to suza za majkom, ocem, bratom i sestrom...prijateljima i onim osjećajem pripadnosti koji je istini za volju, naprasito oduzet. 

Zato vam hvala i plavi i crveni, hvala vam što ste sebi uskratili vladavinu, jer više nemate kime vladati. Izabirat će vas nekolicina podobnih, a sve što ste vidjeli kao potencijalnu prijetnju od strane razuma bit će daleko. 

U nekom krajnjem scenariju vidim kako sami sebi okrećete janje, slavite, negdje u dalmatinskoj zagori, pjevate ojkače i sjećate se vremena kada je Hrvatska bila više od države i ljudi – bila je ljubav. Samo, NE VAŠA.

Zadnje vijesti

Plenković dao punu potporu Špiceru i kandidatima u šest općina za drugi krug izbora

Duspara se uplašio Špicera: Gradonačelnik onemogućio struju za izborni skup HDZ-a

Esaa Club Night party

VIJESTI

Premijer i predsjednik HDZ-a u Slavonskom Brodu

Plenković dao punu potporu Špiceru i kandidatima u šest općina za drugi krug izbora

NAJČITANIJE DANAS

by Tomislav Siser

Ljeto je pred vratima, vaga pod krevetom – upišite Spartan treninge!

FOTO GALERIJA

Štandove klastera "Slavonska košarica" posjetili i ministri Cappeli i Tolušić

Vokić: Ljudi zovu i pišu, svi žele uživo doživjeti priču o mojim rodama

Prvo mjesto osvojio Danko Drobnjak

I ove godine će brodski maturanti pokazati zašto su najbolji!

Koncert Joleta i veliki vatromet povodom Dana grada