Jedno zašto i tisuću zato

Dugo me mučilo jedno pitanje, kratkoročno ipak naspram količine vremena koju narod troši neprestano se pitajući „zašto nam je u državi ovako“. Ne bih danas ulazio u političke, posebice geopolitičke razloge zbog kojih se ratovi i pljačke kroz zakone i društvena uređenja provode u nas i svijetu.

Autor: Danijel Ambrozić | Datum objave: 26.08.2017


Dugo me mučilo jedno pitanje, kratkoročno ipak naspram količine vremena koju narod troši neprestano se pitajući „zašto nam je u državi ovako“. Ne bih danas ulazio u političke, posebice geopolitičke razloge zbog kojih se ratovi i pljačke kroz zakone i društvena uređenja provode u nas i svijetu.

Ne bih također dublje ulazio ni u psihologiju kontrole masa i namjerno programirana društvena kretanja - ta rupa je jako duboka i većini nedostižna jer ne vole da im se razbija mjehur od sapunice u kojem žive ili im se ne da razmišljati pored životnih obveza. Danas ljudi ignoriraju stvarnost oko sebe zbog vlastitog izbora, a ne zbog nemogućnosti i to je jasno vidljivo te jako teško pojedincu za priznati si. Pitanje „zašto nam je ovako“ u birtijama i na ostalim narodnim, prijateljskim i rodbinskim okupljanjima ima mnogo odgovora kojima uglavnom nisam zadovoljan. Budimo površni u temi te za početak analize domaćeg i svjetskog stanja i sranja nabrojimo neke elemente ponašanja „našeg čovjeka“ koji od vladajućih očekuje obzir, pomoć i kvalitetno vodstvo države i naroda. Krenimo nasumičnim redom.

1. Hrvat želi dobro Hrvatima. Osim kada njegov susjed bolje uredi dvorište, kuću, ogradu… Onda ga mrze po selu i gradu, a kad ga sretnu smiješe se kao političari na TV-u i glume da je sve među njima dobro. Znam osobno neke primjere, recimo kada prijatelj posadi neku kulturu i odluči napraviti posao da bi bio svoj gazda i da mu neka 100 puta manje inteligentna sirovina od čovjeka ne bi visjela nad glavom. Mještani mu posjekli sve – zašto bi on imao, a oni ne.

2. Hrvat očekuje da se o njemu brine sistem ili pak „mali čovjek“ do njega. Vozi bjesomučno rukujući mobitelom, parkira na invalidska mjesta, divlja vozilom jer ga boli briga ako on pogine i ne uzima u obzir da tim vozilom može pobiti druge. Pruža pomoć i „jedno“ je s ostalima sve dok ima poplave ili požara. Ostatak postojanja valjda nije namijenjen za život u empatiji, Kristu ili čemu već…

3. Hrvat ne voli tuđe utrke u kojima sudjeluju političari koji se natječu u igri „tko će prije pokrasti“. Pa se utrkuje s drugima sebi sličnima dok čekaju na šalterima. Uvijek netko ide preko reda na šalteru, uvijek netko „hoće samo nešto pitati“. Uvijek se ide bočno i brzinski, gazeći ostale, kada treba doći do ulaznice, piva na šanku ili novog modela mobitela.

4. Hrvat voli da ga se ne ometa. Potom uzvikuje „oooo, moj rođo“ na mjestu najprometnijem ljudima, mlatara rukama i viče „lipi moj“ kao da je onaj s druge strane linije gluh pa gleda njegove kretnje. Nameće se te okreće uokolo ne bi li vidio da li ostali obraćaju na njega pažnju. Doveze se autom na plažu, secira janje, ne odgaja djecu koja za to vrijeme smetaju ostalima, odvrne turbo-folk CD ili radio stanicu da se ne može čuti ni glazba iz obližnjeg savskog kafića.

5. Hrvat voli čisto. Ostavi janjeće kosti na poprištu izletničkog orgijanja. Ostavi vrećice, maramice, limenke, opuške i bezbrižno ode. Neka drugi pati. Sutradan se vrati tu i govori djeci da ne trpaju u usta opuške koje je neki „majmun“ tu ostavio.

6. Hrvat ne voli da mu se dira dom za kojeg je uvijek spreman. U pravom domu žena mu sve radi i servira gotovo, a crnce i određene strance ne voli te ponekad i javno kaže da svijetu ne treba neki Afganistan, Afrika, Tunguzija (nije izmišljena zemlja kojom odrasli plaše malu djecu, zaista postoji), Irak. Što ta bagra ima živjeti? U Njemačkoj se ponaša kao da je njegova. Čupa kosu kad mu dođu Britanci na more te se ponašaju kao doma.

7. Hrvat se bori za parkove da mu se djeca imaju gdje igrati. Djeca mu sa susjedovom djecom potrgaju sve ljuljačke i vrtuljke, kante za smeće. Dobro, kanta za smeće mu ne treba jer sam ionako 1000 puta gledao kako bacaju komad papira od hamburgera – pored kante do koje se došeta. Hoće uređenu površinu. Izbjegava svako raskršće staza te gdje god može prolazi poprijeko te kreira nove utabane staze na uništenoj travnatoj površini.

8. Šta on ima jesti tuđa govna? Odvede psa van, a pas sere po travi više nego ovaj kada priča o nogometu. Ne kupi govna, govnar jedan.

9. Brine se za budućnost djece. Glasa za imbecile i inteligentne psihopate pa šizi kad mi dijete kasnije nema mogućnost za zaposlenje u domovini. Podržava domaću vojsku koja u svjetskom paktu ubija nevinu djecu širom svijeta granatirajući ih poradi „globalnog napretka“. Ne uči ih ničemu pa se čudi kad mu se dijete ubije u prijenosu uživo mobitelom na društvenoj mreži. Umire od smijeha na fotografijama na kojima je tijekom slikanja na obiteljskom druženju stavljao svojoj bebi cigaretu u usta i pivo u ruke.

10. Hrvat želi pošteno zaraditi. Tijekom svakog poslovanja samo namigne i kaže: „lako ćemo mi, rođo moj, ovako ćemo – gleđi sad…“ Obrne nešto novaca, fali mu pa uzima od plaća zaposlenika. Ako si nije šef, gleda da odmori malo i zezne, „isfušari“ gdje god i kad god stigne.

11. Neće da mu se djeca ubijaju drogom. Proguta 80 hektolitara piva, rakije i vina tijekom svih utakmica, krizmi, krstitki i roštilja te radnih vremena. Šalje malog stalno po pivo i cigare. Kaže mu „ako te samo jednom uhvatim kako pušiš…“

12. Hrvat hoće da ga se uvažava kao ravnopravnog člana društva. U kladionici i birtiji sve žene oslovljava s „ti“ i „mala“, pogotovo kad hoće „da mala naplati“. 

13. Hrvat ne želi da ga se pljačka. Opetovano glasa za pljačkaše.

Dovoljno je za sada nabrojati ovih 13 nesretnih točaka (tko bi sada išao do 1000) jer količina apsurda i licemjerja je tolika da bih tekstom premašio broj stranica izdanja Biblije s krupnim fontom. Sve što se događa odraz je ponašanja „našeg čovjeka“. Mnogo toga je nametnuto kroz metode programiranja ponašanja mase, ali kako se Hrvat voli praviti pametan, mogao je i to shvatiti. A što ako uistinu nismo posebna zemlja u odnosu na ostale? Ljudi griješe, to je poznato, a hrvatski ponos najjači je na svijetu. Mi smo uvijek u pravu, pogotovo od kada smo nametnutim ratom napadnuti te nakon 3. mjesta na Svjetskom prvenstvu u nogometu. To nam daje pravo da se busamo u prsa i živimo na način da uništavamo vlastiti i život ljudi oko nas. Vjerujte mi, Majka Zemlja ne bi ni primijetila da se vlastitom glupošću istrijebimo. Ona ne zna za ljude i nacije. Ona je visoko razvijen organizam. Da je Zemlja kojim slučajem ljudsko biće, čak i njenoj inteligenciji Hrvat bi se rugao jer bi se po tko zna koji puta osjećao ugroženim od nekoga tko ima svijest. 

Zadnje vijesti

Remi Marsonije i Oriolika u županijskom derbiju

129 novih pozitivnih osoba u Brodsko-posavskoj županiji

Stanje u Đuri Đakoviću stabilno unatoč koronavirusu

FOTO GALERIJA

Đuro Đaković Montaža započela s montažom mostova na rijeci Savi i Kupi

Održana završna konferencija projekta "KUL centar"

Započeli radovi na izgradnji parkirališta u Ulici Josipa Jurja Strossmayera

Nakon dvjesto dana izolacije - pjesma i molitva u dvorištu Doma za starije

Konstituiran Senat Sveučilišta u Slavonskom Brodu