Imala je najljepšu nošnju!

Godine 1932. u Brodu je održana smotra hrvatskih narodnih nošnji, kola i običaja, prva poslije rata (Prvog svjetskog), kako je pisao „Jutarnji list“. Bilo je to 19. lipnja.

Autor: bportal | Datum objave: 10.04.2016
Imala je najljepšu nošnju!


 „Već poslije 8 sati počele su stizati grupe seljaka i seljakinja iz bližih mjesta pješice pjevajući hrvatske narodne pjesme. Do 10 sati skupila se na trgu i u parku Klasije masa svijeta, među kojima su se isticale lijepe narodne nošnje, koje su bile iskićene hrvatskim emblemima i crveno-bijelim-plavim bojama. U 10 sati otpočelo je veliko narodno kolo, zapravo više kola, koja su izvodili seljaci iz različitih mjesta. Svako kolo bilo je mali pregled nardnih nošnji i društvenog života, veselja i pjesama odnosnog sela. Zastupane su bile nošnje gotovo iz svih sela između Vrpolja i Nove Kapele, a osobito su se isticale skupine iz Oriovca, Stupnika, Trnjana, Vrbe, Klakara, Podvinja, Sibinja, Brodskog Varoša i Broda te Svilaja. Osobito je bilo živahno kolo Oriovčana... Pred gimnazijom je koncertirala željezničarska glazba, dok su pojedinim kolima predvodili i svirali njihovi seoski tamburaški zborovi.

U 11 sati povukla se sva masa u veliki gradski parka Klasije, gdje je veselje nastavljeno. U parku je obavljen i izbor najljepših nošnji, te je nakon vijećanja jury nagradio 7 ženskih i 2 muške nošnje. Prvu nagradu dobila je snaša M. Vukovarac (lijepo izrađenu narukvicu) iz Svilaja, drugu M. Pitlović iz Klakara (zlatni dukat), a treću Nožinić V. iz Oriovca (isto zlatni dukat).

Sama svečanost potrajala je do 13 sati, a onda se masa pjevajući počela razilaziti. Tek moramo istaknuti, da odbor nije proveo gotovo nikakovu organizaciju i raspored same priredbe čime je ova mnogo izgubila.

Istovremene je upriličeno javno sabiranje na ulicama u korist poplavljenih, te je sabrana lijepa svota. Treba pohvaliti i svijesno seljaštvo, koje je u jednu ruku došlo da ukrasi svoj stari hrvatski običaj, a u drugu ruku, da pomogne akciju za svoju poplavljenu braću. Obzirom na humani cilj – priredba je učinila na građanstvo ugodan utisak. Ima nade da će se od sada taj običaj opet stalno održati.“

Pokušali samo, nakon pune 64 godine, pronaći još žive sudionike ove smotre, prvenstveno one nagrađene za najljepšu nošnju. I, tako propitujući, saznasmo da snaša M. Vukovarac iz Svilaja više nije živa. Drugonagrađene M. Pitlović iz Klakara nitko se u selu nije više mogao sjetiti, pa ni najstariji mještanin, dida Jakob Stanić, 1911. godište. Ali, zato nađosmo trećenagrađenu za najljepšu nošnju, a pomogao nam je u tome naš suradnik Mišo Čorak.

To je danas izuzetno vitalna 84-godišnja baka Kata Draženovića iz Oriovca, curski Nožinića, rodon iz Kujnika, u članku krivo nazvana V. Nožinić. Ona se smotre još i te kako živo sjeća, ta zlatni je dukat za nagradu dobila, a dukat je svakoj šokačkoj curi najdraža nagrada. Baka Kata je i fotografiju tog društva Oriovčana sačuvala, pa smo ih sve zapisali: Tona Domin, Anka Šarić, Mato Ilić, Kata Nožinić, Ivo Milinčević, Ivša Bačić, Nana Pršina, Angelina Krizmanović iz Stupnika, Karlo Živatović, Kata Terzić iz Radovanja. Bilo ih je još, ali se svi nisu uslikali.

Onda nam je baka Kata opisala svoju nošnju: „Bila sam u rubini sa šarenom svilom, sometnoj marami sa šarenom svilom i svilenom fertunu na grančice. Na glavi sam imala kiku i samo prigladita bila. Nisam se coknala, jer u mene je nisko čelo i cokne mi nisu pasirale.“

Oriovačni su pjevali bećarac. „Čeljade se ne more sveg sitit!“, priča nam baka Kata, ali sitila se:

Imam diku i kući veliku,

Diku volim, a kućom se olim!

Imala sam, a imam i sada, 

Bilo lice i dragana mlada.

Čekaj diko još godinu dana,

Još men nije iskitila mama!

Pjevali su i igrali „kolo na jalovo“ – „Titrala se lipa Mara“, pa „Tanac i „Kukunješće“. Nisu imali svoje svirače, nego su im svirali tamburaši iz Perkovaca. Počimale su pjevati Kata Terzića i Angelina Krizmanovića. Bili su jako razigrani, veseli, to se i u članku navodi, a Katin izbor (zapravo je ona trebala biti prva, ali već su i onda bile namještaljke) proslavili u gostionici „Lisac“ na ćošku Save. Njihove veselje bilo je tim veće jer je med njima bila još jedna nagrađena cura – Roza Ferić (udana Pandurić). Ona je svilemu maramu „voštiklu“ dobila.

Društvo je svoje nagrađene cure častilo, razvila se pjesma, a mnoštvo Brođana, šetača kraj Save, prilazilo im je i čestitalo. Vikali su: „Živio Oriovac!“ Doček na stanici u Orivcu bio je također za pmaćenje.

A, ostala je baki Kati još jedna uspomena koje se sada isto sjetila. U Brodu se u nju zagledao jedan momak iz Perkovaca. Josip se zvao. Dolazio je u Oriovac na vatrogasnu zabavu, ali ona se iste godine udala za Nikolu Draženovića s kojim je proživjela četrdeset i dvije godine.

Sada živi sama u prostranoj  starinskoj kući „fronta putu“, u Donjem kraju. Kuća uredno okrečena, velika zelena avlija uredno pokošena, a tako je i pred njenom kućom na putu. Dođu unuci iz Broda, pomognu, a do ovog proljeća sama je još i vinograd radila: plila, rezala, špricala...

Bilo joj je drago da smo je podsjetili na njeno cursko vrijeme.

Zadnje vijesti

Šahisti iz Ruščice na turniru u Međugorju

Slavonski vatrogasci ponovo odlaze u Dalmaciju gasiti požare

Nakon uspjeha na državnom natjecanju, Gradska glazba Nove Gradiške nastavlja s nastupima diljem Hrvatske

SPORT

Najuspješniji Mato Opačak

Šahisti iz Ruščice na turniru u Međugorju

FOTO GALERIJA

U Podvinju prava manufaktura: peče se pekmez za 18. podvinjsku Pekmezijadu

Obilježena 60. obljetnica KUD-a Ivan Meštrović i 45 godina Galerije

Na autocesti kod Bukovlja smrtno stradala osoba u prometnoj

Što kada klasične dijete više ne pale?

Putem vjere, ljubavi i poniznosti do uznesenja u nebo, poput Marijinog