Fiffi jazz-band

101 brodska priča od Zvonimira Toldija napisana i u knjigu dana

Autor: Dunja Kokanović | Datum objave: 14.02.2016
Fiffi jazz-band


Nedjeljno popodne u jesenjim i zimskim mjesecima, čajanka u „sokolani“ kraj gimnazijske zgrade na Jelačićevom trgu i svira „Fiffi Jazz-band“. A, to se nije smjelo propustiti, nedjelja se nije mogla dočekati. Istina, svirali su samo od 16 do 20 sati, jer poslije 20 sati gimnazijalci u to vrijeme nisu smijeli biti u gradu, na Korzu, u kinu,...

Zgodni, veseli dečki iz VI. razreda gimnazije okupljeni u bendu zvučnog imena „Fiffi Jazz-band“, nazvanom po nadimku jednog od njih, danima su vježbali repertoar, filmske šlagere, kojih su note mogli kupiti u knjižarama, ili su ih slušali s „Edison-Bell“ gramofonskih ploča. Dečki su bili nerazdvojni drugari, vječno na Savi, kupalištu, veslanju, bavili su se raznim sportovima i dakako sviranjem. I sve te aktivnosti nisu se odrazile na njihov uspjeh u školi, dapače, bili su i dobri đaci.

Iz dobro stojećih obitelji, već od osnovne škkole svi su podučavani glazbi. Zlatko Stjepanić-Fifi, visoko – „krakati“ sječak, sin ljekarnika iz apoteke „K' anđelu“ – kraj „male crkve“, svirao je klavir, a u bendu harmoniku i nogom davao takt s bubnjevima. Učio je klavir kod Brođanima svima znane gospođe Stopić, supruge zborovođe „Davora“ i profesora glazbe na brodskoj gimanziji. Sin gradskog veterinara, Dražen Prokopec-Pepa, nazvan tako od profesora u školi jer je bio nabijen i  bucmast, svirao je saksofon i bio dobar plivač. Najmanji među njima, crnoputi, rudlave kose „latino tip“, Zvonko Krušac-Zvrko, sin sodara iz Starčevićeve ulice, svirao je klavir. Bio je okretan, vragoljast, galamdžija, brz na jeziku, ali i hitar kao lijevo krilo „Viktorije“. I četvrti član „Fiffi Jazz-banda“, sin gradskog senatora, također iz Starčevićee ulice, nogometaš „Viktorije“, igrač tenisa, ping-ponga, Velimir Ručević-Pat, svirao je violinu. Nadimak je dobio prema junaku filmova, Patu – visokom partneru Patašona. Filmovi o njihovim vragolijama bili su početkom tridesetih godina jako popularni.

S gospodinom Ručevićem-Patom, jedinim živim članom benda i razgovaramo. U drugom razredu bio je drugi po veličini, mršav, vitak, kaže. No, kasnije su ga drugi visinom pretekli, ali špicnamet Pat je ostao.

Od trećeg razreda osnovne školi violini ga je podučavao profesor Šimek, profesor glazbe na gimnaziji, koji je proavatno davao satove. Kako je imao puno učenika, nije mogao da im se pojedinačno posveti, pa je i uspjeh bio slab. Velimira je otac stoga dao kod Luke Stankovića, umirovljenika na željeznici, ali vrsnog učitelja violine. Njegovi učenici bili su sinovi mesara Markovca, Vojo Biga, Etica Sić, Micika Ulrich, Zdenko Šporer, Ankica Meglić,...

A „Fiffi Jazz-band“? Valcer, tango, fox-trot, swing, step, slowfox, lambet,... bili su na repertoaru. U dvorani sokolane vladao je red, jer je bio dežurni profesor koji je nadzirao što se tu zbiva. Nije tu bilo polutame, svjetlosnih efekata današnjih diskača, pretjerane buke, cigaretnog dima,... Partner je s naklonom pozivao partnericu na igru i onda ju držao na odstojanju, baš kao što su u školi plesa učili. I gospodin Ručević išao je u VI. razred u školu plesa, koji je za gimnazijalce držao „tancšulmajstor“ Hrs iz Zagreba. Učilo se tu ne samo plesu, nego i otmjenom vladanju. Na, slobodne – „barske kretnje“ u plesu, nije s niti pomišljalo, jer to bi već sablazan izazvalo, ali malog produciranja u brzim, modernim ritmovima je bilo.

Svirao je „Fiffi Jazz-band“ i u Kasinu na javnim produkcijama gimnazije, kako se to tada reklo za završne školske priredbe na koncu godine.

Godine 1940. dečki iz benda su maturirali i otišli na studije u Zagreb: Stjepanić na farmaciju, Prokopec na kemiju, Krušac na veterinu i Ručević na arhitekturu. Zasvirali su samo jednom na nekoj studentskoj zabavi, a onda ih je rat razdvojio.

Poslije rata, gospodin Ručević je svirao „tarabane“ u Centralu, ali ii na prigodnim akademijama. U programu ozbiljne glazbe partner mu je bio sudac, gospodin Emanuel Glücksmann. Stanovali su vis-a-vis u Starčevićevoj ulici i satima na violini i klaviru uvježbavali.

Ali, violinu gospodin Ručević niti danas ne ispušta iz ruku. Iz njegovog stana u Horvatovoj ulici kb. 21 svakodnevno dopiru zvuci Vivaldija, Čajkovskog, Schuberta,... Tjera ga i nećak Vladimir Čeliković, jedno zlatno dijete, sada gimazijalac i sav zanesen svirkom na klaviru. Njihov suet za sada nastupa samo na „porodičnim produkcijama“.

I tu, klasičnu glazbu, danas jedino priznaje gospodin Ručević, a „Fiffi Jazz-band“ tek mladenačkim ludostima i nestašlucima, nevrijedno pažnje. Nama se nije učinilo tako i zabilježili smo sve ovo o „Fiffi Jazz-bandu“.

Samo, uz klasičnu glazbu gospodin Ručević ima još jednu strast, koju ne možemo a da ne spomenemo. Izradio je brojne akvarele „strog Broda“ i pejzaže. Brođani to trebaju vidjeti.   

Zadnje vijesti

Pokrenuto pitanje osnivanja Akademije

U Gornjoj Bebrini otkrivena spomen ploča legendarnom Šimi Đamiću

Smotra pjevačkih skupina ‘Alaj pjevam i pjevati znadem’ 30. travnja

NAJČITANIJE DANAS

Ljetni rock festival

M.O.R.T. se pridružuju Baretu i Majkama na rock festivalu u Starcima

FOTO GALERIJA

Kako isklesati tijelo do ljeta – zar je to moguće?

Radio Slavonija i Brođani za obitelj Fogadić prikupili 8 tisuća kuna

Izložba Ive Šebalja ‘Slikarstvo traži vrijeme’ nakon Opatije dolazi u Brod

Stotinu djece preuzelo obnovljeno igralište u Slavonskom Brodu

Brodsko-posavska županija ima privilegij da su u njoj sačuvane čak dvije prašume