OBJAVA: 30.10.2014 08:02:25

AUTOR: Ratko Martinović

Engleska je Hrvatska u zrcalu - Treba li ponešto kopirati od bivšeg imperija?

Engleska je Hrvatska u zrcalu - Treba li ponešto kopirati od bivšeg imperija?
foto: Ratko Martinović

Igra slučaja, namjera, tvrdoglavost i 'ugodno s korisnim' odveli su me prošli vikend u prijestolnicu Velike Britanije, a splet odličnih okolnosti i na famozni 'Midsomer' countryside.

 Nisam neki ljubitelj Engleske, Commonwealtha ni njemačke kraljevske obitelji na tronu. Dapače, jedino što mi se sviđa su prekrasne seoske vrištine, navijači i velika posvećenost tradiciji, gotovo do ruba bizarnosti. Zato zapravo nisam znao što očekivati. Već prve večeri uvidio sam osnovne boljke orvelijanskog sustava.

Država straha bez kanti za smeće

Engleski Big Brother i 'Control Freak' sustav doveli su do situacije da u centru grada nemate kanti za smeće, pa gotovo groteskno izgleda kada skupina Japanaca s fotoaparatima oko vrata ima pune ruke smeća, te tako defiliraju Westminsterom. Razlog je očekivan - strah od terorizma. Zato na svakom kvadratnom metru imate kamere koje snimaju vaša lica, registracije i pokrete, da slučajno ne biste posegnuli za onim C4 ili Semtexom kojeg držite u ruksaku s kojim se slobodno šetate oko Buckinghamske palače!

Premisa da 'teroristi nisu samoubojice' stoji jedino u bajkama i zapravo se vidi puno perfidnija namjera zakonodavaca. Kako policajaca gotovo uopće nema, jasno je da uz ovako rigidan nadzor nisu niti potrebni. Teroristička prijetnja je tako vješto iskorištena da bi grad bio pod budnim okom Velikog Brata, a tko bolje poznaje 'False Flag' manipulaciju od 'oružja za masovno uništenje' spin doktora. A kako bolje progurati ukidanje privatnosti i uvođenje policijske države nego kada to sam narod priželjkuje, 'zbog veće sigurnosti'.

J*** državu gdje je najhrana McDonald's, a najkava Starbucks

Drugo što doslovno iritira je očajno loša hrana i kava. Dobro, 'English Breakfast' definitivno ima svoje čari i zapravo je jedino kvalitetno domaće jelo osim par slatkiša u slastičarni. Sve ostalo je korporatizirano, gumeno, bezukusno - od povrća, do mesa (osim janjetine) i začina. McDonald's ne mogu smisliti, ali je ostao kao jedna od posljednjih opcija, uz indijsku hranu. S tim da je i ova omiljena hrana mondene mladeži izgubila barem 50% okusa. Što je bolje od rajčice iz kemijskog plastenika ili kobasice koja podsjeća na integrirani dvopek.

Kava je još razinu lošija. Gledam u konobara kako stavlja duplo manji Nescafe 2u1 od standardnog i šutim, a sekundu kasnije mu zamalo izmičem šalicu kada vidim da na to ulijeva pola litre vruće vode? Rezultat je prozirno crna bljutava tekućina. Eksperiment s dvije takve minijaturne vrećice (ne, nema turske kave ili drugačijih opcija, osim korporativnih) i minimum vruće vode isto tako nije urodio boljim rezultatom pa je kava na kraju pitka jedino uz istu količinu mlijeka. Jer Englezi preziru kavu, a drhte na dobar crni Earl Gray s mlijekom u podnevnim satima. Žalim što to nisam probao jer ga i ja preferiram.

Pristojnost i uslužnost kao veliki uzor

Mislite si sad, sve je tako crno. No ne. Zamislite da dolazite službeniku na aerodromskom šalteru petnaest minuta do kraja smjene i kažete mu da ne znate u kojem je smjeru vaš terminal? Na Plesu bi pokazao prstom i čim nakon što biste krenuli, psovao vam mater pred kolegom. Ovdje čovjek zove zamjenika, nasmijan i srdačan odvede vas skroz do cilja i doda da vam se zahvaljuje na upitu jer će to olakšati razumijevanje zahtjeva potrošača?! A to je pravilo. Prolazeći kroz Stonehenge i Glastonbury, svaki prolaznik vas pozdravlja, želi pomoći i malo nedostaje da vam još i pivu plati.

A dogodilo nam se i to. Englez iz Leedsa prvi nam je zavrnuo turu bravuroznog engleskog piva. Koje se većinom pije toplo?! Osim sjevernjačkog (Guinness i Newcastle), crnog i lagera. Kad sam dobio toplu pivu, jedva sam je popio do kraja unatoč besprijekornom okusu. Dakle, čak je i ta poslovična škrtost pretjerana. Ako mislite da ne znate engleski, također ćete se vrlo brzo ohrabriti pod navalom od oko 90% stranaca u Londonu. Ti ljudi ne znaju niti guknuti. Cijene su iskreno poprilično paprene, no sreća je što pod obiljem ponuda, 'last minut' i 'happy hour' akcija uz snalažljivost možete proći gotovo badava. A prekrasna seoska idila je jeftinija i od brodskog smještaja barem za trostruko. Tako da uz avionsku kartu od 140€ u povratu možete vrlo dobro proći i vidjeti jednu ovako zanimljivu metropolu. Dok bi isto tako mogli naučiti i engleske manire, što bi bilo pravo osvježenje u sivilu krkanluka i primitive.

Pratite Brodportal i najnovije vijesti na FACEBOOKu i Twitteru

FOTO

NAJAVE DOGAĐANJA
NAJČITANIJI ČLANCI
DANAS
TJEDAN
MJESEC
NAJNOVIJE