Dok ovo pišem, sjedi pored mene moje dijete i pita "Zašto plačeš?“

Pitanje asistenata u nastavi djeci s poteškoćama u razvoj ni nakon mjeseci natezanja između lokalne i državne vlasti još nije riješeno, a roditelji gube nadu u bolje sutra za svoju djecu.

Autor: Ivan Čalić | Datum objave: 08.11.2014


 Nakon što smo jučer objavili da postoji mogućnost da će Grad financirati asistente u nastavi, u komentarima na Facebooku javila nam se majka djeteta koje treba asistenta u nastavi.

Iako je jučer Ministarstvo predložilo kompromisno riješenje, tužno je da nakon što se mjesecima znalo za ovaj problem, malo toga je stvarno napravljeno. Djeca u Slavonskom Brodu su ostala izvan svih popisa, a obitelj Stoić pala je u birokatsku rupu.

Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:

Čiji smo mi?

Dok ovo pišem, sjedi pored mene moje dijete i pita

„Zašto plačeš?“

„Pišem pismo.“

„To ti je neko tužno pismo“

....

Pokušat ćemo na tren zatomiti ljutnju, bol, bijes, tugu, suze kako bi napisali našu priču.

Roditelji smo djeteta s cerebralnom paralizom koji je ove godine krenuo u 8. razred osnovne škole. Znamo da je ovih dana puno pričano o djeci s potrebama i njihovim asistentima i da je javnost dovoljno osviještena borbom roditelja sa školskim sustavom i nebrigom oko njihovog školovanja. Naša priča je nastavak na svu tugu koju su doživjeli roditelji iz Slavonskog Broda ovih dana. Kratko rečeno, nakon što je država prepustila djecu grada Slavonskog Broda nepoznatoj sudbini njihovog školovanja, oglasila se Gradska Uprava i obznanila volju da sudjeluje u financiranju asistenata i o tome odmah izvijestila javnost. Na tu vijest smo konačno počeli vjerovati u sustav i jednakost, ali nas je današnja vijest do kraja slomila. 

Mi stanujemo izvan Slavonskog Broda, a idemo u gradsku školu. Izabrali smo ovu školu zbog stručnih osoba koje su mogle pružiti najbolje obrazovanje našem djetetu a i iz razloga što je škola u našem selu stara zgrada s 19 stepenica. Nismo mogli ni zamisliti kakvu diskriminaciju ćemo doživjeti danas stoga što nismo građani ovog grada već živimo 13 km zapadnije. Obaviješteni smo da naše dijete, uz sve svoje poteškoće , nije dovoljno dobar građanin da bi grad Slavonski Brod za njega platio dio troškova asistenta. Diskriminacija kakvu nismo mogli ni zamisliti. 

Istina, županija Brodsko-posavska je za asistente u ne-gradskim školama dobila sredstva iz Europskih fondova. Mi nismo bili dio tog natječaja, jer ne idemo u našu općinsku školu, koja je usput dobila sredstva za asistenta za dijete koje ide u općinsku školu. Kriterij je tada bio škola u koju dijete ide.

Za gradske djelitelje sredstava kriterij je prebivalište djeteta i tu smo mi ostali bez sredstava. Stoga se pitamo ČIJI SMO MI? Nema li naše dijete isto pravo kao i ostali iz njegove grupe u školi? Vjerojatno mu kao manje vrijednom građaninu nije niti mjesto u gradskoj školi? Ne bi li dostupnost obrazovanja trebala biti jednaka za svu djecu, pogotovo našem djetetu i sličnima nama?

PRESTRAŠNO.....

Inače , mi smo roditelji koji su među prvima u gradu uveli asistenta u školovanje djece s posebnim potrebama. Već prije sedam, osam godina smo napisali pismo svim vijećnicima tadašnje gradske skupštine i tražili mogućnost financiranja asistenta. Na sastanku s odgovornima rečeno nam je „Mogli bi mi financirati Vaše dijete, ali sljedeće godine će se javiti novih desetero ili pedesetero djece, a za to nemamo novaca?“ Kao da kažete nekome nećemo asfaltirati Vašu ulicu jer bi to onda mogla tražiti i neka druga ulica.

PRESTRAŠNO....

Naše dijete ne može samostalno boraviti u školi, motorika mu je značajno umanjena, ne može niti kolica voziti sam. Ima problema s govorom, malo mrmlja ali je sve razrede do sada završio s vrlo dobrim i odličnim uspjehom. Uspio je pratiti gotovo sve predmete, jedino nam matematika zadaje probleme. Za ovo treba zahvaliti nastavnicima škole Antun Mihanović, ali puno više asistentima koji su bili uz naše dijete. Da nije bilo njih ne bismo mogli niti pratiti nastavu niti se skalamobilati od razreda do razreda. Kroz cijelo školovanje , asistente smo plaćali sami ,osim šest mjeseci prošle godine kada je to financirano EU programom „Mladi za mlade“. Bilo je jednom prilika koristiti model „stažiranja“ za plaćanje asistenta, ali smo se odlučili zadržati asistenta koji je proveo određeno vrijeme za našim djetetom, jer nije učinkovito za dijete asistenta svako malo. Zaključak svega je da smo i naše dijete i mi najmanje frustracija doživjeli kada smo sami financirali asistenta i kada se od prvog dana školske godine znalo tko će što raditi.

Isto smo spremni napraviti i ove nastavne godine. Ne smiju postojati zapreke školovanju našeg djeteta, kolikogod to koštalo. Srećom, osmi smo razred.

Što reći na kraju? 

Problem uključivanja djece s posebnim potrebama u redovito školovanje je riješeno kao i većina stvari u našoj državi. NIKAKO. Niti su Zakon o školstvu , niti Pravilnici koji bi ga pratili doneseni, niti ima naznake da će to biti uskoro. A najviše pate baš oni kojima to najviše treba. Dokada će naša djeca biti predmet natječaja, prebacivanja između Ministarstva i lokalnih zajednica. Da je nekom od ministara dijete s posebnim potrebama, već bi to bilo sve riješeno. Trebamo li referendumom tražiti od Ministarstva da usliši želje svih roditelja i sve riješi sustavno Zakonom? Trebamo li se o diskriminaciji žaliti Europi?

Da, trebali bismo sve ovo, ali nas previše boli i razmišljati o tome. Nekidan je odrasli muškarac zbog boli jedva uspio završiti rečenicu o pingponganju naše djece. Ne želimo usmjeravati našu tugu i bol na bilo koju osobu, niti pojedince osuđivati zbog stanja. Voljeli bismo da netko pročita ovo i razumije probleme djece s posebnim potrebama i da pokrene uspavanu administraciju kojoj je lijepo i toplo u njihovim foteljama. Nove Zakone i Pravilnike trebali bi pisati roditelji i nastavnici, a ne oni koji za probleme „čuju“ iz medija.

Zbog ovoga pisma ne želimo medijsku pompu, niti nam je to bila namjera objavom ovoga. Želimo da naše dijete bez trzavica završi osmi razred, a onda nastavljamo našu bitku za dostojanstvo i jednakost dalje.

Sandra i Marko Stoić, roditelji Mateja, učenika 8b razreda OŠ Antun Mihanović, Slavonski Brod

Zadnje vijesti

152 novooboljele osobe od Covid-19 u proteklih 24 sata, 2 osobe preminule

Nadbiskup Tomo Vukšić predvodio misno slavlje 179. obljetnice rođenja Sluge Božjega Josipa Stadlera

Juniori i kadeti Broda vrlo dobri u prvom dijelu sezone

NAJČITANIJE DANAS

PRIPREME ZA KAPTOLAČKI FESTIVAL

Pristižu nove pjesme za Zlatni glas Zlatne doline 2022.

FOTO GALERIJA

Nadbiskup Tomo Vukšić predvodio misno slavlje 179. obljetnice rođenja Sluge Božjega Josipa Stadlera

Održana Konferencija o budućnosti Europe na temu mladih i održive poljoprivrede

Nastavljaju se radovi na izgradnji parkirališta u Naselju Slavonija I

Otvorena izložba „Kronika hrvatske gluposti“ Nika Titanika

Advent iz davnina među najljepšim u Hrvatskoj