Depresija - bolest ili izbor?

Depresija je jedna od vodećih svjetskih bolesti današnjice.

Autor: Ivan Čalić | Datum objave: 20.10.2017
Depresija - bolest ili izbor?


 Za depresiju liječnici prepisuju antidepresive uz preporuku psihoterapije. Prema Williamu Glasseru depresija nije bolest, već izbor i to se većini ljudi čini krajnje neprihvatljivo. Glasser poučava kako biramo ono što činimo i uvijek možemo odabrati bolje ili lošije izbore. Naši izbori su nekada svjesni, a nekada nesvjesni. Naše ponašanje uvijek ima za cilj ostvariti ono što želimo kako bismo zadovoljili svoje potrebe. Njima zapravo pokušavamo premostiti rascjep između onoga što želimo i onoga što istinski dobivamo.

Svako naše ponašanje se može opisati iz četiri komponente:

  1. Aktivna komponenta
  2. Misaona komponenta
  3. Osjećajna komponenta
  4. Fiziologija

Premda su sve četiri komponente prisutne kada odabiremo cjelokupno ponašanje, neposrednu kontrolu imamo samo nad našim aktivnostima i mislima. Biti depresivan je pasivno tj. depresivna osoba je uvjerena kako ju je „zgrabila bolest“, a zapravo je nesvjesno odabrala depresirati. Glasser koristi glagolski oblik „depresirati“ jer predstavlja odrednicu u aktivu i budući da su rezultat izbora, ukazuje čovjeku kako ima nade. S glagolima čovjek nije žrtva mentalne bolesti. On je ili korisnik blagodati vlastitih dobrih izbora ili žrtva istih. Nije bolestan u klasičnom smislu riječi.

Depresiranje Glasser gleda kao metodu preuzimanja kontrole. Kada izaberemo depresirati, za takav naš izbor ponašanja postoji razlog. Time ponovo stječemo kontrolu nad frustrirajućom situacijom. No, treba uzeti u obzir da je depresiranje izrazito bolno. Depresiranjem osoba dobiva na vremenu te stigne o svemu ponovo razmisliti i vidjeti što bi još djelotvornije mogla napraviti.

William Glasser navodi četiri razloga zbog kojih smo skloni odabrati patnju:

  1. Da bi zadržali ljutnju pod kontrolom 
  2. Da bismo privoljeli druge da nam pomognu
  3. Da bismo opravdali vlastitu nespremnost da učinimo nešto djelotvorno
  4. Da bismo stekli moćnu kontrolu 

Djeca do prve godine koriste ljutnju kao način kontroliranja okoline da bi dobili što trebaju. No, kako rastu, ljutnja prestaje biti djelotvorna, te okolini čak i smiješna. Zato su je djeca sklona zamijeniti depresiranjem kao vidom kontrole. To je jako ponašanje koje većina nastavlja koristiti do kraja života. No, želimo li preuzeti djelotvornu kontrolu nad svojim životom, važno je da naučimo da ta ponašanja, u početku kontrolirajuća, rijetko djeluju dugo. Treba naučiti djelotvornija, manje bolna zamjenska ponašanja, ali je to teško učiniti, sve dok ne shvatimo da ih sami izabiremo. 

Depresiranje je vjerojatno najmoćnije ponašanje za dobivanje pomoći koje imamo u svom sustavu ponašanja. I ne samo zato, već i za zadržavanje samopoštovanja, jer time ne izražavamo jasno da nam je ta pomoć potrebna. Takvo ponašanje izabire onaj koji pomoć jako treba, ali istodobno ne želi izgubiti moć moleći za pomoć. Kada uvidimo da je to izbor, manje smo spremni plaćati takvu cijenu, pa smo skloniji tražiti djelotvornija ponašanja koja ne nanose bole. 

Uobičajeno  je koristiti bol i patnju kao opravdanje za nedjelotvornost ili strah. Tako izbjegavamo doći „lice u lice“ s nekom zastrašujućom situacijom. 

Mnogi ljudi posjeduju umijeće kontroliranja okoline ili obitelji metodom «profesionalnog depresivca» kojem zbog njegove patnje svi «moraju» posvetiti vrijeme ili pažnju.  Mnoga iracionalna mentalna (fobije, paranoja, psihoze i sl.) i fiziološka ponašanja («psihosomatske bolesti») biramo sami kao vid kontrole nad nekim aspektom našeg života ili okoline. Npr. neka žena tvrdi da pati od agorafobije te ne napušta kuću osim ako je ne prati njezin muž. Nije li to način kontroliranja supruga? Ovo može postati dio samouništavajućeg napora za povratak kontrole nad životom. Iako nitko od nas ne želi biti lud ili bolestan, to može postati dio  očajničkog nastojanja povratka izgubljene kontrole. 

Zaključak:

Vrlo često shvaćamo kako postoje bolje stvari koje bismo mogli učiniti kad smo frustrirani, nego li kada depresiramo. Međutim, kada se tako osjećamo, vrlo je teško nešto započeti. Često to i zahtjeva mnogo rada. Tim našim vjerovanjem opravdavamo sebi i drugima kako mi ustvari nismo lijeni, kako uistinu nešto želimo početi, te kako ćemo s time početi kada se budemo osjećali bolje. Želimo li preuzeti djelotvornu kontrolu nad svojim životom, važno je naučiti da  kontrolirajuća ponašanja rijetko djeluju dulje vrijeme. Što je više osoba svjesnija zašto odabire depresiranje, to će više biti u stanju prihvatiti da je to izbor. Ovo je nov način gledanja na vlastito ponašanje, no osvijestivši da je patnja izbor, osoba može početi tragati za boljim izborima kojima bi ju zamijenila. 

Tekst priredila:

Adrijana Mijoković 
mag. psihologije
Služba za zaštitu mentalno zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije
 
Izvori:
1. Glasser, W. (2000). Teorija izbora. Zagreb: Alinea
2. Glasser, W. (2001). Realitetna terapija u primjeni. Zagreb: Alinea

MOŽDA VAS ZANIMA I OVO

Zadnje vijesti

Eksplozija plina u Vrpolju, ozlijeđena starica (83)

Prava zima stiže, jutarnji mraz, moguć i snijeg

Najuvjerljivija pobjeda malonogometaša Broda 035

SPORT

Sa 10:2 nadigrali Albonu Potpićan iz Labina

Najuvjerljivija pobjeda malonogometaša Broda 035

NAJČITANIJE DANAS

U sklopu Katarinskog sajma održana kreativna božićna radionica

Cilj je potaknuti kreativnost pri ukrašavanju vlastitoga doma

FOTO GALERIJA

Radionica za učenike "Šest pitanja koja život znače"

"Sjajni momci" 8. prosinca dolaze u Slavonski Brod

42 plesača Top dance na Kupu Hrvatske

Igrači, trener i uprava Marsonije zapalili svijeće u sjećanje na pad Vukovara

Veliki gaf "Ubojstva u Orijent Expressu", pogledajte kako izgledaju planine oko Slavonskog Broda