OBJAVA: 17.05.2013 22:01:30AUTOR: Kristina Bobovečki

Demokratizacija seksualnosti

Demokratizacija seksualnosti

Prije nego li sam doselila u Rijeku, naravno, radi obrazovanja na riječkom Sveučilištu, često sam znala čuti kako je Rijeka iznimno liberalan grad, gotovo najliberalniji u Hrvatskoj. Ja sam jedna od onih ljudi koji ne vjeruju slijepo pričama drugih niti mogu razviti interes za recepciju takvih priča, a dok se sama ne uvjerim. Oduvijek sam bila pristalica metode iskustva na vlastitoj koži tako da sam tomu dosljedna u svim aspektima života. Naime, smatram da Rijeka nije liberalan grad. Mislim isto tako da uopće nema smisla niti jedan grad, odnsosno mjesto u Hrvatskoj proglasiti liberalnim. Hrvatska je odveć tradicionalna i kozervativna zemlja, prilično klerikalno uređena, a i društvo je prilično moralno licemjerno. Hrvati su odveć pak Hrvatine. Uglavnom, meni osobno normalno je da su ljudi različiti, štoviše, više raznolikosti kod ljudi, manje istih ljudi, tj. ljudskih replika. Pitanja seksualne orijentacije ili pak vjerskog odabira ne bi trebala biti predmet lažnog moraliziranja.

Ljubav kao apstraktni pojam u pravilu se poima kao emocionalni odnos između muškarca i žene. Kakav klišej. Postoji pregršt oblika ljubavi, a navest ću samo neke u svrhu osviješćivanja. To su, primjerice, prijateljska ljubav, majčina ljubav, ljubav prema životinjama, prema umjetnosti, modi, filmovima. Isto tako postoji i ljubav prema istom spolu. Nije to nikakva anomalija. To je jednostavno ljubav čovjeka prema drugom čovjeku, bilo da se radi o emocionalnoj vezi između dva muškarca ili pak između dvije žene. No, moram napomenuti koliko sam razočarana sadašnjim stanjem koje vlada u društvu jer je ono ograničeno, tradicionalno (što je vrlo paradoksalno jer živimo u jednom postmodernističkom vremenu), bezkompromisno, licemjerno i veoma heteronormativno.

Upravo mi je smiješno kada, primjerice, dva alfa-mužjaka razgovaraju na temu gay osoba i onda svoje sitne mozgove toliko valjda napregnu kako bi izrekli što više pejorativnih izraza i mišljenja na tu temu. Zaboga, da li je ikoga briga za vaša maloumna mišljenja? Oni su za vas gospoda Pederi. Vrijeme je da, napokon, intima postane pitanje slobodnog odabira, no i međusobnog prihvaćanja. Ljubav ne poznaje spol. Ljubav jest bespolne fizionomije kao pojava. Gay parovi, u prosjeku, čak i bolje funkcioniraju od straight parova jer grade svoju vezu na temelju velikog povjerenja i zanimljivo je to da je kod njih, uglavnom, sve fifty-fifty. Uglavnom, oba partnera rade i imaju svatko ponaosob vlastite prihode. Tamo nema patrijarhalnog uređenja, nema mjesta mačističkim izjavama kao što je ona poznata – muškarac je gazda u kući, žena bi trebala biti za sudoperom. Piši propalo, stari moj. Tamo nema rodne podjele uloga.

Činjenica je da gay parovi uživaju popunu slobodu. Oni seks konzumiraju ne iz prokreativnih razloga, nego iz čistog užitka. Tamo seks ne predstavlja prokreaciju, tj. reprodukciju, već seks radi seksa, radi golog užitka. Ta tko je drugi nego gay populacija anticipirala prva analni seks za kojim su strejteri jednostavno poludili, a da ne govorim o utjecaju gay populacije na modu i njegu tijela. Skladno istesana tijela, uske majice, uske traperice, depilacija tijela – sve su to elementi gay kulture koju je strejt kultura preuzela. Ja osobno volim  gej muškarce i toga se ne sramim. Gej muškarci jednostavno imaju stila. Imaju ukusa za modu, glazbu, film, književnost, hranu, putovanja i, naravno, tipove  (haha). Estetika strejt muškaraca prečesto podrazumijeva pivo, nogomet i fotelju. Jadnoooo. Ponekad strejteri imaju preloš ukus. Možemo se zato zapitati nije li možda loš ukus pomanjkanje bilo kakvog ukusa? Gej momci pokrivaju razna područja preko mode, kulture tijela, glazbe, umjetnosti – sve čine bolje od strejtera! S nestrpljenjem čekam stilske i psihološke inovacije koje će gej muškarci unijeti u roditeljstvo. Sigurna sam da će i djecu odgajati s više stila od heteroseksualaca.

Činjenica je da živimo u zlatno doba ,,globalne queerizacije“. Hrvatska jednostavno samo treba dati priliku takvom tipu ljudi bez suvišnog uplitanja vjere i politike. U društvu koje gramzivo ide naprijed putovima kapitalizma i globalizacije svaka je ljubav poželjna jer je ljubav postala rijetkost. Prečesto se ljubav u današnje vrijeme vezuje uz novac. To je, naprosto, konceptualna metafora postala. Trebali bismo zato podupirati ljubav kakva god bila u čitavom spektru duginih boja bilo da je ona heteroseksualna, homoseksualna iliti biseksualna.

Pratite Brodportal i najnovije vijesti na FACEBOOKu i Twitteru

FOTO

NAJAVE DOGAĐANJA
NAJČITANIJI ČLANCI
DANAS
TJEDAN
MJESEC
NAJNOVIJE