Danko Relić - brodski doktor u borbi za bolje sutra

Neko novo normalno. Pojam koji je štur, ali kao takav možda najbolje opisuje stanje i okolnosti u kojima se nalazimo. Nije se promijenio svijet, promijenili smo se mi. To i jest bit svega. Svijet se morao promijeniti, da bismo mi promijenili stav.

Autor: Brodportal | Datum objave: 27.07.2020
Danko Relić - brodski doktor u borbi za bolje sutra


 Ipak, za neke ovo stanje svijesti, u kojemu je društvo važnije od pojedinca, nije nikakva nova stvar i nikakvo novo normalno. Dio je to njihove konstante, djelovanja koje se ne oslanja na trenutak, nego na postojanje. Raditi u cilju kolektivnog jačanja društva i kvalitete življenja, utoliko je kompleksno jer nisamo svi podjednako voljni učestvovati. Za većinu nas, stvari su jednostavno izmakle kontroli i svaki trud, unaprijed sabotiramo mišlju kako je rad za javni prosperitet, uzaludan. Besciljan. Kao da smo izgubili vjeru jednih u druge i kao da mi „kao“ u rečenici uopće ne treba. Na početku i na kraju ove dobro poznate priče o ljudima i ljudskosti, upravo nekolicina pojedinaca uspijeva pokrenuti promjene u društvu. To su oni koji nisu pokleknuli pred društvenom denuncijacijom i željom za izolacijom od javne odgovornosti. Pojedinci koji pokreću, naša su snaga, i možda baš zbog toga ima taj trenutak ponosa koji osjetite kada netko koga poznajete, s kime ste dijelili školske klupe ili igrališta, mlade i bezbrižne dane, postane jedan od tih „konjanika na vjetrenjače“. Klasično dramaturški, preuveličavam s ovim „konjanicima“. Takvi su pojedinci radije - primjer. Jednostavan, jedinstven i motivirajuć primjer, da bi svatko od nas mogao pomoći u borbi za zajedničko, bolje sutra.

Danko Relić, tridesttrogodišnji Brođanin koji je svoj put, nakon pohađanja srednje klasične gimnazije fra Marijan Lanosović, nastavio isti na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, danas je ne samo doktor medicine već i dugogodišnji borac za prava. Bila su to prvotno, za vrijeme fakultetskih dana, prava studenata, koja je zastupao kao predsjednik Studentskog zbora, a zatim se pojam „predsjednika“ nadovezao na niz funkcija koje je preuzeo. Predsjednik Hrvatskog društva mladih liječnika hrvatskog liječničkog zbora, predstojnik Centra za planiranje zanimanja u biomedicini i zdravstvu Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koordinator Vijeća mladih pri Uredu bivše predsjednice, a od nedavno u svoj profesionalni rezime dodao je novu funkciju – onu predsjednika Savjeta za razvoj civilnog društva Republike Hrvatske, za mandatno razdoblje 2020.-2023. Ako su nazivi funkcija odraz težine posla koji stoji iza njih, a vjerojatno jesu, onda je samo za zamisliti se kako je Danko sve to postigao do svojih ranih tridesetih. Odgovor je kao i obično, mješavina discipline, vjere u ono što radiš i odlučnosti da isto postigneš. Poveznica njega i civilnoga društva ista je kao i kod svakoga od nas, ipak on je odlučio djelovati kroz sferu prosperiteta, stoga vjerujem da je red da ponešto i naučimo o sustavu kojemu kao pojedinci pripadamo i da to upravo čujemo od ovoga čovjeka. Naučimo iz priče jednoga „konjanika na vjetrenjače“, koji je iste davno pokorio. A mislili ste da su nepokorive.

"Civilno društvo predstavlja skup građana koji se udružuju dobrovoljno radi zagovaranja svojih zajedničkih interesa, a organizacije civilnog društva su organizacijske strukture čiji članovi imaju ciljeve i odgovornosti od općeg interesa te koji djeluju kao posrednici između javnih vlasti i građana (npr. udruge, zaklade, fundacije, ustanove itd.). Savjet za razvoj civilnog društva kao što mu samo ime govori predstavlja savjetodavno tijelo Vlade RH koje djeluje na razvoju suradnje Vlade i organizacija civilnog društva u Hrvatskoj", objašnjava mi Danko prije svega osnove ovoga intervjua i odmah postaje jasno koliko je važna ova funkcija, a koju je preuzeo prije nepuna dva mjeseca.

Dakle, ako ste se pitali osluškuju li oni na vlasti išta što narod govori, išta što narod misli ili razmišlja, istina je da zapravo postoji čitav Savjet ljudi kojima je posao boriti se za priritetna načela koja bi mogla osigurati poboljšanje kvaliteta življenja u vlastitoj nam državi. Oni slušaju, analiziraju i kreću prema Vlasti sa mišljenjem što bi nam trebalo u ovome trenutku, od čega hrvatsko društvo trenutno najviše pati i izlaže smjernice koje bi to mogle promijeniti. Ako negdje trebamo mlade, moralne ljude od povjerenja, ne pada mi na pamet bolje mjesto za to, od Savjeta za razvoj civilnog društva, a to potvrđuje i daljnja definicija posla kroz intervju s Dankom.

Neke od zadaća Savjeta su kontinuirano praćenje i analiza javnih politika koje se odnose/utječu na razvoj civilnog društva te međusektorsku suradnju; sudjelovanje u davanju mišljenja Vladi RH o nacrtima propisa kojima se utječe na razvoj civilnog društva; suradnja u planiranju prioriteta nacionalnih programa dodjele financijskih potpora projektima i programima organizacija civilnog društva iz državnog proračuna kao i iz fondova Europske unije. Trenutačno Savjet ima 37 članova (predstavnike tijela javne vlasti, predstavnike udruga i drugih organizacija civilnog društva, zaklada, sindikata, udruga poslodavaca, nacionalnih udruga lokalne i regionalne samouprave)". drage volje objašnjava Danko, iako ovo zasigurno zvuči kao nešto u što smo svi već trebali biti upućeni. Čudno koliko malo znamo o sustavu koji toliko volimo komentirati.

Dankova priča unutar Savjeta započela je obnašanjem funkcije člana Savjeta, a za koju ga je kandidirala Udruge narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ u kojoj aktivno djeluje već jedanaestu godinu. Priznanje je značajno s obzirom na to da pravo glasa nemaju pojedinci, nego organizacije civilnog društva koje djeluju u predmetnom području. Sve je to potvrda kako ga struka prepoznaje kao afirmirano ime iza promocije važnih pitanja vezanih uz zaštitu zdravlja i unapređenje kvalitete življenja.

"Nakon izbora za člana Savjeta, odluka o kandidaturi za predsjednika je došla u kontekstu cjelokupne situacije vezane za koronavirus (i potresa u Zagrebu) u kojoj se trenutačno nalazimo. Nakon dugo vremena je važnost struke i javnog zdravstva kao takvog došla do izražaja s jedne strane, a s druge strane su upravo organizacije civilnog društva pokazale i sada kao i nebrojeno puta prije spremnost, angažman i odvažnost te su bile i još uvijek jesu važan kotač u prevladavanju svih izazova s kojima se susrećemo. Drago mi je da su članovi Savjeta prepoznali program i smjer koji sam predstavio te mi dali podršku i povjerenje izborom za predsjednika."

I baš kao što bi bilo kojega mandatara pitali o njegovim planovima za razdoblje vlasti, red je da to saznamo i od Danka. Kakve su mu namjere i ambicije djelovanja kroz Savjet u nadolazeće tri godine?

"Apsolutni prioritet je dovršetak i implementacija Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva – s tim se jako kasni. Moramo obratiti pažnju i na pravovremeno planiranje prioriteta nacionalnih i europskih programa i fondova dodjele financijskih potpora i programa organizacijama civilnog društva. Važno je poticanje komunikacije i suradnje na svim razinama (unutar samog Savjeta između predstavnika tijela državne uprave i predstavnika organizacija civilnog društva te međusektorska suradnja; suradnja između Savjeta, Ureda za udruge te Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva;  te međunarodna suradnja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom i ostalim mjerodavnim institucijama). Nadalje, neophodno je osigurati vidljivost i prepoznatljivost aktivnosti Savjeta prema Vladi, javnosti, ali najvažnije prema civilnom društvu – a kako se čini već je počeo s djelovanjem, jer ovim tekstom zasigurno približava ulogu Savjeta onima zbog kojih Savjet i postoji – članova civilnoga društva."

Iako je kao mali htio biti pilot, kroz školovanje se odlučio za medicinu, trenutno djelovanje bi mnogi opisali kao političko. Sigurna sam da među vama koji čitate postoji nekakvo pitanje, da ne kažem skepsa zašto bi jedan doktor medicine izlazio iz ordinacija, operacijskih sala i ulazio u hlače jednoga političara. Jer ovo zaista jest političko djelovanje i zagovaranje ciljeva kako vlastite struke tako i ciljeva društva u cjelini, kroz lobiranje i javnu raspravu. Je li Danko odabrao jednu drugačiju stranu medicine ili je tek prilagodio znanje i kredibilitet djelujući u više smjerova?

"Ne bih to nazvao drugačijom stranom medicine – možda prije onom stranom medicine koju ljudi često ne percipiraju kao medicinu, a vjerujte da su liječnici populacija koja gotovo stalno propituje, potiče na rasprave, donošenje odluka i rješenja u svojim radnim okruženjima -  možda je to jedan od razloga zašto je dosta liječnika u politici. Ne postoji trenutak kada sam donio takvu odluku, jednostavno sam od srednjoškolskih, pa studentskih i evo sada radnih liječničkih dana ukazivao na probleme s kojima sam se u svom okruženju susretao. Medicina nudi toliko toga različitoga da praktički s tim studijem na određeni način odgađate odluku o tome s čim ćete se konkretno baviti na barem šest godina koliko studij traje. Složit ćemo se da su poslovi specijalista kirurga, psihijatra, liječnika obiteljske medicine, internista, specijalista sudske medicine ili javnog zdravstva prilično različiti, a sve njih obavljaju liječnici. Ali od sebe ne možete pobjeći…vjerojatno se taj “pravnik“ iz djetinjstva kod mene ostvaruje kroz različite aktivnosti slične ovima u Savjetu. Ne znam samo gdje se pilot vremenom izgubio. ????"

Ulazeći sve dublje u priču ovoga doktora, aktivista, oca i supruga, postaje očigledno da bi čak i pilotska dozvola bila potpuno dosežna stvar u nadolazećih par godina. Barem ako njegova „borba“ ne oduzme previše snage, obzirom stanje unutar medicinskog sektora, baš kao i većine drugih poslovnih sektora, nije baš obećavajuće. Puno je tu problema, puno je tu propusta i nemara nagomilanoga godinama. Medicinski fakultet obrazuje, ali medicinske ustanove nisu u naboljem stanju, često nespremne na krizne situacije što je pokazala i ova Corona kriza. Da me ne bi krivo shvatili, izvukli smo se, izvlačimo se, grcamo iznad površine i čini se da se dobro nosimo u odnosu na ostale zemlje, ali razlog tomu nije država, vlast koja je ulagala u medicinu, već ljudstvo koje iznosi taj posao na svojim leđima iako često nema idealne uvjete za to. Ljudstvo koje je nerijetko ili čak i prečesto potplaćeno.

"Ne bih volio da me se krivo protumači, ali kada uzmemo u obzir zahtjevan i dug obrazovni proces koji prolazimo, odgovornost i angažman koji imamo te usporedimo to s nekim drugim zanimanjima u Hrvatskoj ili s liječnicima u zemljama na koje se često ugledamo opet dolazimo do istog zaključka. Sustav u kojem liječnici i ostali zdravstveni djelatnici isključivo dodatnim prekovremenim radom ostvaruju donekle zadovoljavajuće prihode treba mijenjati. Najveće blago našeg zdravstvenog sustava su ljudi koje više od ičega trebamo čuvati i u koje trebamo ulagati. Da nije stručnog, educiranog, odgovornog, ambicioznog i požrtvovnog zdravstvenog osoblja ne bi bili najbolji na svijetu u transplantacijskoj medicini, ne bi odgovorili na epidemiju na jedan od najboljih načina u svijetu, a teško da bi naši ljudi kad (nažalost) odu izvan Hrvatske bili dobrodošli i ostvarivali vrhunske rezultate gdjegod se pojave. Kao veliku manjkavost bih naveo organizaciju tj. ne-organizaciju sustava kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini – konkretno odgovara Danko o tematici koja nas se svih tiče. Posebno kada pomislimo što bio bilo kad bi bilo. Ipak, postoji nada, postoji način promišljanja koji dozvoljava čak i izvanrednim slučajevima da ostanu ovdje i bore se.

Mogu govoriti u svoje ime – zadržala me vjera u to da se stvari u Hrvatskoj mogu mijenjati na bolje samo treba raditi te biti uporan i strpljiv (što je realno često užasno teško i frustrirajuće). Ne mogu zanemariti niti želju i potrebu za pomaganjem onima kojima je pomoć potrebna u svojoj domovini, a ne nekoj drugoj državi. Mislim da bih se osjećao prilično loše da sam otišao, a da nisam dao ozbiljnu priliku Hrvatskoj."

Ozbiljna prilika je najbolji termin za opisati stanje svijesti nas koji smo ostali. Borba je dio svakodnevice, frustracije su način života jer trulost sustava nikako da ozdravi. Nema tu uzročno-posljedične veze, prilično je sve jednostarano. Ako želiš, ako voliš, ako razumiješ zašto si dao ozbiljnu priliku ne zemlji, nego sustavu, onda si u tome sam. Ti i nekolicina „aktivista“ čiji stav zaista jest najsvjetlija točka budućnosti hrvatskoga civilnoga društva. Ono čemu se možemo nadati. Da ne bi intervju završili pukom ideologijom za boljim sutra, činjenica je kako je Hrvatska centralizirana zemlja, što će reći da se pozitivniji dio ideologije odnosi tek na glavni grad, dok su jedinice lokalne samouprave priča za sebe. Tužnija, teža priča koja iziskuje puno više strpljenja i volje. Možda baš zbog toga ostanak u Hrvatskoj znači ostanak u Zagrebu. Slavonski Brod, kao grad koji je „iznjedrio“ vrsne pojedince na različitim područjima, može se nadati naporima i ulaganjima istih kroz njihovo djelovanje iz metropole, što na kraju potvrđuje i sam Danko, koji o povratku u rodnu nam ravnicu još ne razmišlja.

"Slavonski Brod je velik – najveći grad za nas koji smo tamo rođeni. Uz Brod me vežu najljepše uspomene iz djetinjstva i mladosti koju sam tu proveo. Grad u kojem sam odrastao će uvijek biti „moj“ i obožavam se vratiti te vrijeme provoditi s roditeljima, rodbinom i prijateljima u Brodu.  Iskreno o povratku ne razmišljam toliko, koliko o tome kako sada iz ove pozicije mogu doprinijeti svom rodnom gradu. Moram reći da u Zagrebu ima jako puno Brođana te iako smo otišli većini je Brod uvijek negdje u mislima i vjerujem kako postoje načini da i mi koji više tu ne živimo damo doprinos gradu iz kojeg smo potekli i koji nas je u dobroj mjeri formirao kao osobe. Ima nas dosta, ima volje, želje i znanja…vjerujem da ćemo nešto na tom tragu u skorijoj budućnosti i realizirati, ali o tome kada za to dođe vrijeme. "

Dok pojedinci stasaju u „konjanike na vjetrenjače“, a mali gradovi koji su u našim očima veliki postaju uspomene iz djetinjstva, civilno se društvo suočava sa velikim izazovima. Nepoznati virus, potresi i poplave, promijenili su shvaćanja modernoga života. Luksuz je u srži promijenio definiciju, i vratio nas na početke, na tvorničke postavke ili se to barem dogodilo onima sretnijima od nas. Stoga, dobro je znati kako unutar priče postoje oni koji znaju u kojemu smjeru usmjeriti jedra i čekati na vjetar da nas povede u bolje sutra.

 

Zadnje vijesti

HTZ kreirao novu online brošuru za promociju kontinentalnog turizma

Prouzročio prometnu nesreću s 2,09 promila alkohola u organizmu

I brodsko-posavska policija u akciji “Dani sigurnosti u prometu”

VIJESTI

Puna inspiracije – skrivena blaga hrvatske unutrašnjosti

HTZ kreirao novu online brošuru za promociju kontinentalnog turizma

FOTO GALERIJA

Obilježen Europski tjedan mobilnosti

Obilježen Dan hrvatskih branitelja Brodsko-posavske županije

Udahni, okusi, doživi vinograde Brodskog Stupnika!

TraMEnac time - gastronomsko putovanje na Ranču Ramarin

Započela izgradnja Inovacijskog inkubatora InnoBROD