Čim više pitanja, tim manje odgovora

Prekovremeno razmišljanje dovodi do previše pitanje na koje ima sve manje odgovora. Možda su odgovori pitanje vremena i strpljenja koje nemamo i nećemo dočekati.

Autor: Ivica Janković | Datum objave: 25.09.2014
Čim više pitanja, tim manje odgovora


 Nestalo je sve. Nestala je nažalost i ona zadnja empatija prema ljudima koji kopaju po kontejnerima kao zadnja linija obrane ljudske solidarnosti. Nestalo je iskreno doživotno prijateljstvo, koje je svijet činilo ljepšim mjestom za život.

Nestala su čak i obiteljska okupljanja, druženja bez ikakvog posebnog razloga. Sad postoje okupljanja kultova, sekti, interesnih skupina, klanova. 

Ali evo da u ovom tekstu dam smisao naslova mogao bih to povezati s nedavnom izjavom nekakvog intelektualca na telki koji kaže „Ako misliš da novac ne može kupiti ljubav, očito je da nemaš dovoljno novca“.

Gledajući s toga aspekta očito je ljubav u „Starčevićima, Mažuranićima, Radićima, Marulićima“ Kojih kad pogledamo samo malo unazad naši rukovodeći ne političari već politikanti imaju očito napretek. Prisjetimo se samo kratko satova, prepariranih međeda, auta, jahti, raskošnih vila na obroncima itd. Pa kupuju našu „ljubav“ svake 4 godine na nekoliko dana. Kad čak i oni spomenuti u biznisu kontejneri ne kopaju po istima već se gotive po političkim skupovima gdje pečenka nije hladna već friška s ražnja, a miloteeee puče moj. Pred izbore svi smo jednaki među jednakima samo trebaš imati HR osobnu iskaznicu.

Što se tiče naslova i pitanja jedno ne mogu dokučiti, koliko god kopam po svojoj glavi koju u zadnje vrijeme samo ispunjava tipkovnica kompa. Kad je došao trenutak nestanka osmijeha s usana, mojih, mojih prijatelja, poznanika, sugrađana? Volio bih se više iskreno od srca smijati ali ne mogu, nemam zašto, nemam zbog čega, gledam ljude oko sebe pa zaključim da nemam niti zbog koga. Zamislimo se malo dublje i pokušajmo sami sebi dati odgovor zašto je nestao osmijeh s lica, nezamislivo je, predugačak je to spis. Zaista je previše pitanja a sve više „rukavica, političkih odgovora“ koji ne govore ama baš ništa i usmjereni su ama baš nikome.

Previše je to razmišljanja kojima će za rezultat doći opet previše pitanja za koje nema odgovora.

U svom tom razmišljanju narod izgubi svaku nadu, volju u bolje sutra i zatvara se u svoja 4 zida pa svak svoju muku muči živeći stihijski i tražeći lijek u samoći možda sve više lažnog virtualnog svijeta. Živeći kako drugi hoće i kako drugi misle da trebaju živjeti. 

Nebrojno puta sam napisao, poručio, da smo sami krojači svoje sudbine. Zadržimo ono najvrjednije, ponos i dostojanstvo koje svatko stječe svojim rođenjem izađimo vani uzdignute glave, potražimo svoje iskrene prijatelje, sjetimo se „vremena ponosa i slave“ skupimo snage i krenimo zajednički u bolje sutra. Mogućnosti, mogućnosti su brojne ali osmijehom do slobode misli i ideje će same navirati a s novim idejama u već spomenuto „Bolje sutra“.

Nisam imao za cilj ovim slovima bacati vas u „crnjake“ gasiti vam možda još malo preostale nade u ovim turobnim vremenima. Kao djeci ulica nam je bila drugi dom, koliko je smijeha bilo pitam vas, koliko je sretnih večeri bilo pitam vas, koliko je prave iskonske iskrenosti bilo pitam vas. Ulice su i dalje tu, nisu nestale, smijati se znamo nismo zaboravili. Izađimo skupimo glave kao nekada i zasigurno već će idući dan biti „bolje sutra“.

Zadnje vijesti

26. obljetnica osnutka 3. gradijske brigade 'kune'

Nogometaši Marsonije sutra gostuju u Koprivnici

Na autocesti se zapalio automobil s peteročlanom obitelji

NAJČITANIJE DANAS

Ljetni rock festival

M.O.R.T. se pridružuju Baretu i Majkama na rock festivalu u Starcima

FOTO GALERIJA

Kako isklesati tijelo do ljeta – zar je to moguće?

Radio Slavonija i Brođani za obitelj Fogadić prikupili 8 tisuća kuna

Izložba Ive Šebalja ‘Slikarstvo traži vrijeme’ nakon Opatije dolazi u Brod

Stotinu djece preuzelo obnovljeno igralište u Slavonskom Brodu

Brodsko-posavska županija ima privilegij da su u njoj sačuvane čak dvije prašume