Četvrti (hrvatski) Reich

Možda sam se potajno nadala kako će me nakon reda politike, prostituiranja i nezaposlenosti, zaobići jedna od top četiri hrvatske tematike – nogomet. Ali eto, neki vjerni Torcidaši, ili možda samo Antihnsovci, pobrinuli su se da i ovoga tjedna imamo „mesa“ za naglabanja po kavama.

Autor: Ivana Šimac | Datum objave: 15.06.2015
Četvrti (hrvatski) Reich


 Vjerujem da je nakon silnih godina provedenih u grobnici udaljenoj gotovo 2 200 kilometara od Zagreba, a čak 2 630 kilometara od rodnog Konjica u Bosni i Hercegovini, Ante Pavelić napokon bio miran i spokojan. Nakon više od 50 godina smrti vjerojatno najvećeg fašističkog diktatora na ovim prostorima, njegova ideologija se napokon primila za neke pojedince. I to di ćeš bolje nego na granici Bijele i Crvene Hrvatske, prostoru gdje „rastu“ samo naši, oriđiđi. Plave krvi, bijela lica, s genima kamenim, rađaju se dica od onih koji su '45. pobjegli. Tako nekako reče Thompson, a valjda on zna bolje obzirom da je u direktnoj duhovnoj komunikaciji s Poglavnikom. Sada mi prođe kroz glavu, možda da predložim Ranku Ostojiću da opet pozovu Thompsona na informativni razgovor zbog svastike na Poljudu. Da nije on spalio travnjak. Mislim, ima motiva, ima volje, relativno je mlad i okretan. Možda mu je nešto malo pomogla bivša žena obzirom da on kao Vlaj možda i nema direktan pristup Poljudskom travnjaku, ali naravno – Danijela i Grašo kao VIP predstavnici dalmatinske metropole - imaju. Kabum, kako sve sjedne na svoje mjesto kada malo bolje razmisliš.

Dok su tako Vlaji u suradnji s oriđiđi Dalmatincima smišljali kako da pravocrtno, paralelno i jednakokutno iscrtaju svastiku na najljepšem hrvatskom travnjaku (neš' ti konkurencije), onoga tko se pripremao za ložu, morile su druge brige. Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza vjerojatno se pitao zašto ranije nije otišao u sportsku mirovinu, obzirom da otkada se na to odlučio niže veće uspjehe (čitaj plaću) nego na terenima '90-ih (ne želim reći da je bio loš tada, nego da je očito vrlo dobar u diplomaciji sada). Damir Vrbanović se pitao kako to da za tako markantnog i uspješnog gospodina poput njega narod i dalje misli da je samo Mamićev pijun, a onaj jadni PR-ovac Pacak, koji na kraju uvijek mora ispravljati krive drine, vjerojatno se znojio kao i uvijek ni ne znajući da ga najgore tek čeka.

I dok se tako kovao plan kako vratiti nacizam, fašizam i čistu Hrvatsku na noge, u Hrvatskoj se dogodila Europa i sada je teško boriti se protiv onih koji su prošli i Hitlera i Staljina i Churchilla...i Tita, zajedno.  Neki tamo fićfirići koji žele poslati neku nedorečenu poruku možda bi i bili bitni da su se za ovakve stvari uspjeli ranije organizirati. Čini mi se kako je sada već otišla baka s kolačima i kako će vrlo teško proći pod heroje koji se bore protiv nogometne mafije, a ne pod huligane. Malo mi je krivo što recimo njihovi očevi nisu krenuli u tu bitku, ali opet možda su bili opterećeni nekim drugim ratovima. 

S jedne strane svastika na Poljudu izvrsna je reklama za Hrvatsku. Izvrsna jer obzirom da je mukte i obzirom da ljudi danas plaćaju da vide nekadašnji Černobil iako poslije toga hodaju tri dana zeleni,  kako neće platiti da vide „kromanjonce“ koji šaraju (doduše zaista lijepo oblikovanu) svastiku na nogometnim terenima. S druge strane, možda bi ti isti turisti mogli, nedaj Bože, nahrliti na naše stadione pogledati koju utakmicu 1. Hrvatske nogometne lige. Da vide iz prve ruke taj poznati hrvatski nogomet i te silne svastike na travnjacima. Kažem nedaj Bože, jer tek bi onda svijet saznao kakve mi ovdje bitke bijemo i koliki smo narod miševa kada se ogromne pare okreću na nečemu što izgleda gore nego što zvuči novi hit Emilije Kokić.

Dozvolit ću si samo iznijeti još jednu veliku istinu – svastika je tamo kao znak nekog otpora. Pogrešno ili ne, onaj tko se potrudio napraviti to što je napravio, može umrijeti sretan (ne sada, nego kada dođe vrijeme), jer postoji mogućnost da Hrvatska bude izbačena iz daljnjih kvalifikacija.

Igrači će izgubiti ponos i elan, postat ćemo u nogometu ono što je Kenija u vaterpolu, samo pitanje je hoće li to donijeti tako željene smjene ili će sve biti isto obzirom da potonuloj lađi ni najjači vjetrovi ništa ne mogu. 

Jedno je sigurno – hrvatski nogomet je izgubio najvijače, kvalitetu i nacionalni simbol sporta koji nema konkurencije. Kukasti križevi, pa čak ni oni katolički, andrijini križevi i ne znam kakvi sve ne, ne  mogu promijeniti situaciju – ali naravno mogu dovesti još par kruzera s Amerima koji su se došli čuditi narodu koji stalno proživljava isto povijesno razdoblje. 

Tako će nas i ovoga ljeta Zapadnjaci, doduše uz još veće postotke dolazaka mahinalno u Split (zbog svastike), počastiti svojima mutavo blagim osmjesima misleći kako smo jadni jer nam nikada neće biti bolje, a već lagano buksajući pare da se u ljeto 2016. vrate i uzmu ili dionicu rive, autoceste ili možda čak nekog otoka u koncesiju, dok i na njima nismo nacrtali križeve. Kukaste, katoličke, ili možda andrijine...

Zadnje vijesti

Plenković dao punu potporu Špiceru i kandidatima u šest općina za drugi krug izbora

Duspara se uplašio Špicera: Gradonačelnik onemogućio struju za izborni skup HDZ-a

Esaa Club Night party

VIJESTI

Premijer i predsjednik HDZ-a u Slavonskom Brodu

Plenković dao punu potporu Špiceru i kandidatima u šest općina za drugi krug izbora

NAJČITANIJE DANAS

by Tomislav Siser

Ljeto je pred vratima, vaga pod krevetom – upišite Spartan treninge!

FOTO GALERIJA

Štandove klastera "Slavonska košarica" posjetili i ministri Cappeli i Tolušić

Vokić: Ljudi zovu i pišu, svi žele uživo doživjeti priču o mojim rodama

Prvo mjesto osvojio Danko Drobnjak

I ove godine će brodski maturanti pokazati zašto su najbolji!

Koncert Joleta i veliki vatromet povodom Dana grada