Budi svoj, ostani njihov

Dobro vam ovo neobično jutro, dragi moji Brođani! Nadam se da ovih dana i tjedana uspijevate barem na trenutke biti „svoji“ unatoč divljanju vremenskih prilika i meteoropatiji kao djelomičnoj posljedici veze između čovjeka i prirode.

Objava: Danijel Ambrozić | Datum objave: 24.05.2014
Budi svoj, ostani njihov


  Ostatak takve veze čini povezanost između čovjeka i novina. Oduvijek je čovjek povezan s prirodom, ali sam stekao dojam da se jača povezanost osjeća tek kada čitatelj provari biometeorološku prognozu. Nakon toga ljudi nekako više nisu „svoji“. Ona manjina u državi koja još uvijek ima (plaćen) posao dobro zna o čemu pričam jer po tvrtkama je vremenska prognoza glavna tema uz jutarnju kavu. Ljudi u uredima i halama pričaju o vremenu kao da su svi poljoprivrednici, a mnogi od njih na posao su se premjestili iz svoje betonske stanarske ćelije. Da, uistinu kao da nisu „svoji“. Sjećam se perioda do prije desetak godina kada je gradske meteoropatije bilo u mnogo manjim količinama, a vi se prisjetite kakvu danas pošast na društvenim mrežama uzrokuju prve pahulje snijega. Međutim, ne sugeriraju nam mediji da isključivo ne budemo „svoji“ čim malo puhne vjetar ili padne koja kap kiše. Njihove taktike zbunjivanja uključuju i mnogo elemenata tipa - „budi svoj“.

Kad već spominjem poljoprivrednike - oni recimo moraju nositi gumene čizme na svom imanju na kojem preživljavaju (u nas se više ne koristi pojam „živjeti“). Kada je naokolo blato, gumene čizme su odlična stvar. I to je stvar potrebe. Taj seljak povremeno svrati do grada po potrepštine koje nije mogao nabaviti u selu ili pak ode u banke, poštu. Ukoliko je u žurbi, nekada dođe u radnom odjelu i gumenim čizmama. Pa mu se ljudi smiju, posebice starije i mlađe damice - one ipak obraćaju pažnju na tuđu odjeću, dok muške za to gotovo da nije briga (tu ne ubrajam metro-muške koji jednako vremena kao i žene provode pred ogledalom). I tako - od vremena malograđanskog i „velegrađanskog“  ismijavanja zamazanih ljudi u čizmama, ušli smo u period kada curice uskaču u gumene čizmice kako bi u njima mogle prošetati središnjim gradskim trgom i „fensi-šmensi“ kafićima. A možda je i to nedavno „po nalogu“ završilo. Tko se sada smije kome i čemu? Pa evo - osobno se smijem takvim situacijama. Jer netko je nedavno putem medija govorio: „Budi svoja i prošeći u našim čizmama“. Tu sada zavist dolazi na mjesto podsmijeha jer, eto, „ona tamo glupača ima ljepše čizme“ ili se pak „u školu usudila doći u jednakim čizmama za istovar đubreta kao što su moje“. Razlika je jedino u pokojem cvjetnom uzroku na čizmama - seljaku je to suvišan detalj pa koristi obično crne, sive ili maslinasto-zelene.

„Budi svoj“, „budi svoja“ - bombardiraju nas sa svih strana kroz reklamni svijet, medijske kanale. A reklamni svijet postao je naš svijet u potpunosti. Pijemo marke, jedemo marke, oblačimo marke, obuvamo marke, vozimo se u markama, spavamo u markama, molimo se u crkvenim objektima markiranim „piramidom i svevidećim okom“. Reklame su počeli lijepiti na podove i stropove tramvaja i autobusa. One reklame na internetu ne mogu se više ni gasiti, ooo kakve li represije nad traženom informacijom i slobodom virtualnog kretanja!

Od sve „svojine“,različitosti i „posebnosti“ najviše se zarađuje na mladima i jednakosti (ukalupljenosti) koja nastaje kada svatko u ovom sistemu prakticira biti svoj (s godinama starosti ta tendencija opada kada ljude zaokupe obitelj i krediti koji su u Hrvatskoj dobili status božanstava). Kada bismo uspjeli doći do nekih globalnih statistika, inicijalno bih pomalo šovinistički pretpostavio da bismo došli do toga kako se više zarađuje na ženskom spolu zbog spolnih razlika u navikama kupovanja i trošenja. A s druge strane - iako žene više kupuju i cijene artikala za njih su veće (kao i za nejaku dječicu), muški bi uvijek mogli dovesti pivovare i auto-kuće do nestanka zaliha. I to sve nakon efekta kojeg reklame na njih ostave. Nije čudno što danas ima toliko gojaznih ljudi - žene se barem kreću, ali im tijelo reagira praiskonski i taloži naslage masnoga jer se osjeća jako napadnutim uskraćivanjem hrane, odnosno dijetama. Dovodi se u način rada koji se zove „preživljavanje“. A muški se pak ne kreću dovoljno  jer voze aute, žderu i piju pivo (žene barem trče po stanu za neodgojenom djecom ili/i zbog muških navika zaboravljanja na održavanje čistoće). Ne zaboravimo spomenuti i činjenicu da nismo Hrvati ako ne jedemo slaninu umočenu u mast. I na kraju spomenimo neizostavne (anti)prehrambene aditive koji zasigurno remete rad tijela, uzrokuju karcinome i hormonalne poremećaje, što definitivno također utječe na debljinu. 

Bilo kako bilo - sve će se uskoro izjednačiti u svojoj posebnosti. Kako smo prilično hendikepirana vrsta života na Zemlji, teško sami shvaćamo (na pravi način i s manje ega)da uistinu jesmo posebni. Ali i tome dolazi kraj. Na hrvatskom tržištu sve je više i muških časopisa koji nisu vezani za nepotrebne stvari poput automobila ili pornografije, već za tobožnje zdravlje i izgled. Tako da su izgledi za opstanak rase minimalni. Sad bih rekao da smatram kako elita već ima i ostvaruje plan prema kojem će joj za 50-ak godina služiti poslušne bespolne radilice, ali ćete me opet neopravdano optužiti za raspirivanje teorija zavjere.

Ne pada mi na pamet da svoju posebnost gradim kroz brojanje kalorija, mjerenje opsega mišića ili pravljenje muške frizure koja prvenstveno liči ni na što, a tek onda na žensku frizuru, niti će mi ni na oči pasti kakve pomodne naočale u kojima bih inteligentnije izgledao. Imam nešto u glavi i bez njih - na glavi. Ali mi sve češće pada na pamet možda ipak malo popustiti u svojoj muškosti i ponosu pa da naučiti šiti i krojiti odjeću. Ne, ne pada mi na pamet oblačiti se kao modni mačak, biti kastrirani modni dizajner ili bradata žena koja je pobjegla iz cirkusa na loše europsko natjecanje u pjevanju - to u vezi  šivanja javlja mi se javlja kao stvarna potreba. Jednom se nađoh u trgovačkom centru pa zamolih prodavačicu da me uputi na muški odjel s odjećom jer se, eto, ne snalazim baš. A ona mi veli da upravo stojim na njemu. Baš mi je bilo čudno što sam obišao 2 kata te nisam naišao na mušku odjeću i što znam da netko baš hoće da bude tako... 

Mediji proizvode trendove. I malo tko primjećuje taj trik. Prodaju priče o spontanosti (ma čak niti to jer često otvorenu kažu: „danas se nosi ovo, a na ljeto će se nositi to i to“) i posebnosti jer ta riječ „poseban“ snažno potpiruje ljudski ego i podsvjesno padaju sve kočnice koje bi osobu mogle spriječiti da potroši više novaca nego što treba. A kad čovjek u masi malo podigne glavu, onda može vidjeti kako baš nema posebnih, već više onih s posebnim potrebama, ali bez razloga i stvarne potrebe. Može vidjet gomile posebnih „alternativaca“, „pankera“, „repera“, „rejvera“, „metalaca“, „hipstera“... Svi su postali posebni i natječu se u tome, svima se individualnost usadila u glavu, a nigdje individualaca! 

Da, ovo je uistinu poseban planet. Na njemu je uvijek zabavno. Ah, ti Zemljani, da nisu tako posebni i smiješni, ne bih ga imao razloga posjećivati. A kad sjednem u svoje vozilo, odozgo iz atmosfere ne vidim pak baš ništa posebno što se ega tiče. Vidim jedan organizam. U njemu svaki djelić tkiva zapravo jest poseban, ali kada je taj osjećaj produkt ega, onda su u suštini ipak svi podjednaki i opasni za kolektivni opstanak te podložni manipulaciji od strane onih koji znaju kako se igrati osjećajima velikih masa. Čovjek postaje „svoj“ i čvršće stoji „svoj na svome“ tek onda kada bez straha odluči ne slušati više one koji od njega uporno žele da bude svoj, naravno - uz „njihov“ žig na čelu. A o tome tko su „oni“ vidjet ćemo u nekom od idućih tekstova. Do tada dobro razmislite tko što misli kada vam s plakata poruči: „Just be yourself“.

Zadnje vijesti

Tri zlata, srebra i bronce za Taekwondo klub Škorpion Gornja Vrba

U prva tri mjeseca 2017. prihodi Đure Đakovića 159 milijuna kuna, rashodi 152 milijuna

Program za podsjećanje na najteže dane Broda u Domovinskom ratu

SPORT

3. Lekenik open 2017.

Tri zlata, srebra i bronce za Taekwondo klub Škorpion Gornja Vrba

FOTO GALERIJA

Kako isklesati tijelo do ljeta – zar je to moguće?

Radio Slavonija i Brođani za obitelj Fogadić prikupili 8 tisuća kuna

Izložba Ive Šebalja ‘Slikarstvo traži vrijeme’ nakon Opatije dolazi u Brod

Stotinu djece preuzelo obnovljeno igralište u Slavonskom Brodu

Brodsko-posavska županija ima privilegij da su u njoj sačuvane čak dvije prašume