Brođanka Ivona zadovoljna poslom poštarice u Njemačkoj!

Razgovarali smo s Ivonom Bednjanec, Brođanka koja u Njemačkoj unazad godinu dana obavlja posao poštarice, s kojim je po njezinim riječima izuzetno zadovoljna time i sretna.

Autor: bportal | Datum objave: 03.01.2017
Brođanka Ivona zadovoljna poslom poštarice u Njemačkoj!


Tristo šezdeset i pet dana… Toliko je prošlo kako sam rekla «Zbogom» svojoj rodnoj grudi, svom domu, obitelji, prijateljima i svemu onome što sam 28 godina gradila u Hrvatskoj. Neprestano slušam kako mi govore: «Lako je tebi, blago se tebi!!!!». Da li mi je uistinu bilo lako toga dana, 2. siječnja prošle godine, kada sam zajedno s roditeljima stajala na autobusnom kolodvoru u Slavonskom Brodu i s neizvjesnošću, tugom u očima i neizmjernoj boli u srcu čekala autobus koji me trebao odvesti u «obećanu zemlju» i «moje bolje sutra»?

Lako je meni tada bilo spakirati cijeli život u tri kofera, ući u taj autobus i ostaviti sve ono zaista životu važno van kofera, zar ne!? Jer uspjela sam ja spakirati stvari, barem one koje sam smatrala neophodnim za ponijeti, ali ono što je u životu zaista važno – obitelj, njih nisam mogla. No, izabrala sam sama probati pronaći sreću u Njemačkoj, zemlji gdje navodno novce bereš na drvetu ili ti padnu s neba! Da, dobra šala. Na sreću nisam jedna od osoba koje vjeruju da se u životu išta dobija ako se za to i ne pomučiš.

Moje ime je Ivona Bednjanec, nedavno sam napunila 29 godina, bivša sam rukometašica (rekla bih polu-profi jer u RH se ne može živjeti od rukometa) i po struci sam upravni referent. Na žalost (ili na sreću) nemam diplomu jer sam se ispisala s fakulteta prije nego sam dala posljednji ispit. Zašto? Mislite i Vi da sam luda? To mi često kažu! Odgovor je veoma jednostavan: Nisam htjela biti dio statistike na zavodu za zapošljavanje!!! Nisam htjela kao diplomirani ekonomist raditi na sezonama, čistiti iza drugih ili služiti nekoga. Nisam htjela sjediti kod kuće i čekati da mi posao sredi tata, stric, susjed ili neka tamo deseta osoba. Zapravo, najiskreniji odgovor je taj DA NISAM HTJELA ŽIVJETI U HRVATSKOJ!

Možda nikada ne bih bila svjesna situacije u našoj zemlji da nisam igrala rukomet. Za isti «posao» koji sam ja obavljala skoro 15 godina u Lijepoj našoj, druge djevojke su bile plaćene minimalno pet puta više, s svim pravima, osiguranjima, radnim stažom itd. Naša realnost je drugačija mada se moj klub natjecao u 1. ligi. Meni kao školarki, a kasnije i studentici taj novac je bio dovoljan kako bih mogla reći da sam samostalna.

Cijeli život sam provela na parketu, radeći ono što volim. Dvorana mi je bila drugi dom, a lopta sastavni dio mene. Mislila sam da ću cijeli život igrati samo rukomet, ali sudbina je imala druge namjere. Ono što ne možete izbjeći u sportu su ozlijede, a iste nisu ni mene zaobišle. Kada sam shvatila da više ne mogu raditi ono što volim, da sam u jednom trenutku postala nitko i ništa jer više nemam 100% funkcionalno tijelo, zapitala sam se: Čemu sve to? Za što sam ja dala skoro 15 godina svog života? U veoma kratkom vremenu, od samih zvijezda dotaknula sam dno… Nisam imala posao, nisam mogla igrati rukomet, nisam imala funkcionalnu ruku – a pitanje je bilo da li ću je više ikada i imati (moje desno pucačko rame je bilo totalno smrskano)??

Ono što mi je preostalo bila je borba! Nisam znala od kuda krenuti, bila sam izgubljena, osjećala sam kao da sam poražena. Nakon nekoliko dana plakanja, razmišljanja, «proklinjanja» sudbine odlučila sam da se ne mogu i ne smijem predati. Rekla sam sama sebi da ću jednoga dana ponovno zaigrati rukomet (mada je to u tom trenutku bila znanstvena fantastika), da mi taj sport mora jednoga dana vratiti sve što sam ja njemu dala, a dala sam mu srce, doslovno. Odlučila sam otići na operaciju, već drugu istog ramena. Sami proces od prvog pregleda, do operacije i potpunog oporavljanja nakon iste trajao je 15 mjeseci. Još nepotpuno oporavljena, samo 5 mjeseci nakon operativnog zahvata, u veljači 2015. otišla sam raditi kao sobarica, sezonski posao. Ne mogu vam opisati taj osjećaj… Nikada u životu nisam zamišljala da ću ja, uspješna sportašica, odlična učenica i pametna, sposobna djevojka s gotovo završenim fakultetom ići raditi za tri i pol tisuće kuna, čistiti tuđe sobe, namještati krevete, čistiti wc školjke za «bogatim i uspješnim guzama».

Više pročitajte OVDJE

Zadnje vijesti

Plenković dao punu potporu Špiceru i kandidatima u šest općina za drugi krug izbora

Duspara se uplašio Špicera: Gradonačelnik onemogućio struju za izborni skup HDZ-a

Esaa Club Night party

VIJESTI

Premijer i predsjednik HDZ-a u Slavonskom Brodu

Plenković dao punu potporu Špiceru i kandidatima u šest općina za drugi krug izbora

NAJČITANIJE DANAS

by Tomislav Siser

Ljeto je pred vratima, vaga pod krevetom – upišite Spartan treninge!

FOTO GALERIJA

Štandove klastera "Slavonska košarica" posjetili i ministri Cappeli i Tolušić

Vokić: Ljudi zovu i pišu, svi žele uživo doživjeti priču o mojim rodama

Prvo mjesto osvojio Danko Drobnjak

I ove godine će brodski maturanti pokazati zašto su najbolji!

Koncert Joleta i veliki vatromet povodom Dana grada