Biti moderan

Znate ono kada u taksiju, čisto da razbijete tišinu koja zavlada kada se vozite s manje društvenim vozačem, pitate „ima li posla?“, a on ko" iz topa „ima, ima; uvijek ima posla“. "Moj" taksist je još tome dodao, „da je Bog htio da muški budu pederi, stvorio bi Adama i Stevu, ne Adama i Evu!“; i to nakon što je valjda  vidio reklamu za promicanje braka kao zajednice muškarca i žene. Ne zna "moj" taksist kako je Adama i Steva uvijek bilo, možda je Stevo bio u grmu dok se Eva naslikavala pokraj Adama, ali da je biti gay ili homoseksualac nešto novo i divlje, pripisano "modernom" svijetu koje "ih" je napravilo,  kao što je srednji vijek izrodio vještice, to je apsurdno i uvredljivo ne samo za gay populaciju već i za sve ono koji u to vjeruju, vrijeđaju svoj intelekt.

Autor: Ivana Šimac | Datum objave: 24.05.2013




Muškarac srednjih godina, 70-ih prošloga stoljeća, živio je u jednom malom slavonskom selu, kao i Škorin Mata. Samo dok je Mata bio pravi primjerak slavonskoga kršnoga seljaka koji je privlačio žene svojim mirisom testosterona nakon cjelodnevnoga rada na njivi, muškarac iz priče je uz rad i 'vonj' još bio i homoseksualac. Zamislite toga šoka, tada; da je rekao što se saznalo 40 godina poslije, nakon što se već bacio pod vlak, vjerojatno zbog same činjenice što se nije mogao nositi u sredini koja je apsolutno heteroseksualna, mora biti, to je Hrvatska, Slavonija, njiva naših djedova, on tu nije pripadao. Kako li je samo završio ovdje, jer prema onima koji ovako razmišljaju, homoseksualnost je bolest, kojom se svojevoljno zaraziš, to nije nešto s čime s rodiš i što je jednostavno sastavni dio tvoje seksualnosti, samim time i života. Bolesno je to da čovjek može biti toliko plitak, ograničen i kontradiktoran vremenu u kojemu živi. S jedne strane svi se dičimo demokracijom i slobodom govora koju u svim napadima i obranama stavljamo na prvo mjesto, pa tako ako smo isusovci, zašto nam ne bi ta ista demokracija išla u prilog kada gromoglasno proklinjemo sve što je 'moderno' i od vraga. Druga strana medalje je da ista ta demokracija utopija, jer prije ćemo se mi međusobno poubijati na nekom 'gay prideu' ili danas sutra 'Mi smo Romi prideu', nego što ćemo poslušati, uvažiti i ostaviti svakome na volju da radi što želi. Lako je gledati svijet samo iz svojih cipela, naposljetku to nam i je najčešća perspektiva iz koje gledamo pa se navika uvukla pod kožu, ali zašto biste vi prvi bili zatočeni u sjeni površnih laži i nesretnih životnih okolnosti ako vam se danas pruža sreća, u modernom svijetu?!  Zašto bi itko od nas doprinosio vlastitoj nesreći kada je sreća nadomak ruke, samo se treba odvažiti?! Moja glavna misao zapravo je,  da svi oni koji su stajali na štandovima koji promoviraju bilo kakve tradicionalne stavove nametnute od 'konzerve' Crkve ili jednako gorko, od države, su zapravo ljudi koji su idealni materijali za prikazati kako nešto nekome može isprati mozak, ne zbog uvjerenja koje oni misle da imaju, već zato što ih sustav treba kao male mehanizme koje iskorištava za provokaciju neprestanih sukoba, i tako stalno i tako opet.

Oni koji su dugo živjeli potlačeni, poput crnaca, a danas gayeva, upravo zbog toga utisnutoga straha, češće biraju ignoriranje nego upuštanje u prepirke i svađe. Tek ih je moderno društvo počelo prihvaćati, priznavati da postoje, a da već ističu svoju primarnu ideologiju, sumnjam. Naše društvo je puno kompleksnije,  živimo u društvu u kojemu su volonteri, kojekakvi kvazi humanitarci koji ili sami ili služe onima koji pretaču pare iz šupljega u prazno, predstavnici modernoga dobra, a svi mi koji vjerujemo u pluralizam koji je oduvijek postojao i nije nikakva odlika modernoga doba već samo osobnoga shvaćanja, mi smo nekakvi hippijevci, djeca cvijeća koju se ne shvaća ozbiljno jer je jednako neozbiljno i ono o čemu pričamo.

Opet napominjem, radije ću ja biti grešna prema božjim zakonima, a dobar čovjek prema ljudskim standardima, nego na temelju tih božjih zakona nekome nešto uskraćivati, braniti, prozivati, 'braću i sestre' koji su 'drugačiji' od nas, jer mi smo božje mjerilo pravičnosti i  načina življenja- kažu mladi isusovci.  E pa niste!

Čovjek je čovjek, a svi su ostali ljudi!

MOŽDA VAS ZANIMA I OVO

Zadnje vijesti

Pismo nadbiskupa Hranića o slavlju Velikoga tjedna i vazmenog trodnevlja

Virtualna akcija #GrančicaMira Mladeži HDZ-a Brodsko-posavske županije

Dvije novooboljele osobe od bolesti Covid-19, još jedan zdravstveni djelatnik pozitivan

FOTO GALERIJA

Potresi u Zagrebu: Velike štete, ima ozlijeđenih

Županijska smotra LiDraNo 2020. i ove godine okupila mlade kreativce

Od kola do sevdalinki Nedžada i Hanke i slavonskog "štiha" Kiće Slabinca

Obilježena 28. obljetnica osnutka 101. bosanskobrodske brigade HVO-a

Važna pobjeda Marsonije u Županji