Alergija na postojanje

Lijep pozdrav svima u ovo ljetno popodne! Nadam se da se što više vas može odmoriti poput mene, na način da se prethodno vrate s normalnog radnog mjesta u normalnim uvjetima.

Autor: BrodPortal | Datum objave: 03.08.2014
Alergija na postojanje


 Znam da je takvo što danas rijetkost jer se prvenstveno daju otkazi ili se pak radi u nehumanim uvjetima i neplaćeno. Ovo drugo moram zamjeriti ne samo poslodavcima, već i radnim ljudima jer očigledno ogromni novci mnogima nikada nisu i nikada neće biti isplaćeni – radije bi ljudi bili bogobojazni, „šefobojazni“ i poslušni, nego se ustali na noge i razbucali sve u bijesu, baš poput bradatog dobrog čovjeka iz Novog zavjeta u kojeg neki vjeruju.

 
A kad smo kod vjerovanja, ne vjerujem, već pomalo znam i sve više saznajem tko sam i što sam te da bih trebao raditi što god hoću bez isprike ikome ili nekakvog straha kojeg većina ne izgubi do groba. Uvjeti su ne povrijediti drugoga i tuđu imovinu. Tako sam danas odlučio doći s posla i posvetiti se sebi (obitelj još nije u igri) jer sam kao i mnogi drugi u tekućem danu postao alergičan na svijet oko sebe. Došao sam, otvorio pivo, ošamario se i zapitao koliko ljudi loče u trenutku kada nisu na poslu jer smatraju da na to imaju potpuno pravo – opustiti se, ne znajući da je i to oblik robovanja i programiranosti. Pogledajte samo reklame za pivo i sve će vam biti jasno ako pročitate između redaka.
 
Zapalio sam jednu, popio gutljaj te uzeo gitaru u ruke. I prije nego sam se blago ošamutio kao što priliči „Hrvatu“ te dovoljno opustio da zapjevam koju pjesmu za sebe i susjede ili da pak izvježbam koju za potrebe benda, zastao sam čuvši grlene glasove djece pod prozorom. U tom trenutku su mi prilično zasmetali, a onda sam se ponovo zamislio: „Čovječe, budi presretan što ti niti jedno popodne ne daju odspavati ili barem budan odmoriti. Pa oni se svaki dan igraju vani! Heeej! To je rijetkost, danas gotovo nemoguća pojava. Nisu na internetu u mračnoj sobi, već su vani i trče za loptom! Neka ih…“
 
No jednu stvar dodatno sam osluhnuo. Primijetih da su se u jednom trenutku prestali igrati te počeli pričati o hrani. Do gore se sve čuje pa sam stoga čuo i kada su temu razgovora skrenuli na alergije. 10-ak osnovnoškolaca nadglasavalo se oko toga tko ima veći broj alergija. U moderno doba one su toliko normalna pojava da im se gotovo ne pridaje važnost. Samo se ide po lijekove i još novije lijekove, a nema naznake da će u toj utrci alergije posustati.
 
Ljudi su prvenstveno „alergični“ na sebe same. Koliko njih mi je slučajno ili namjerno priznalo da se užasavaju samih sebe u trenucima kada zarade dnevni komad mira i kada ih zahvati, obično slučajno, trenutak introspekcije -  uvida u sebe samoga. Stoga nije neobično da se i međusobno sve manje podnose. Volim šaljivo, ali najiskrenije reći da je vrlo dobra najava kraja civilizacije činjenica da je sve više kućnih ljubimaca koji zamjenjuju ljudsko društvo u domaćinstvima.
 
Vratimo se na alergije fizičkog tipa. Dok sam bio mali živio sam divan život u vidu savršenog spoja sela i grada. Kad god bismo se okupili na rodbinskoj razini, za stolom je bilo mnogo ljudi, a na stolu mnogo hrane. A gdje je hrana, tu su i stršljeni, ose, muhe i mušice. Na domaću hranu i pića i danas se oni skupljaju. Skupljale su se tada i na proizvode iz trgovina. Neki proizvodi su nestali, a neki su se zadržali u novijoj ambalaži i očito novijem sastavu s istim ili sličnim okusom. Danas, kada ostavim otpakirani proizvod – malo što leti oko njega i na njega. Nadalje - kada pročitam sastave hrane za bebe i općenito dječje hrane, preplavi me užas. Od samog početka života unosimo u našu djecu sve više i više aditiva obilježenih slovom „E“ pored kojeg stoje brojevi. Bilo ih je i prije, a sada se množe te ako bivaju raskrinkani, korporativni zločinci i kvazi-znanstvenici nacističkog duha samo im promijene službeno ime. Također nam nitko ne garantira da se isključivo ono što piše na vrećici nalazi i unutar nje. Garantiraju proizvođači, ali njima se može vjerovati jednako koliko se može vjerovati jednom političaru, svećeniku, doktoru medicine ili nekakvom povjesničaru. Ukoliko netko misli suprotno, pitam se odakle je zalutao na ovaj svijet.
 
Vrste namirnica i njihovih dijelova sastava na crnim listama gomilaju se užasno brzo. Potom pogledate reklame i shvatite da se licemjerno još žešće reklamiraju. Zbuniti i ustrašiti čovjeka znači – vladati njime. Kada bih rekao kako postoji dugoročni plan depopulacije Zemlje, bio bih nazvan ludim teoretičarem zavjere, pored činjenice što danas još postoje ratovi ni za što, osim zbog zarade i genocida. Vjerujte u što hoćete. To možete činiti sve dok držite oči širom zatvorene. 
 
Da li je problem u tome što je mnogo ljudi na planetu pa nema dovoljno hrane za sve? Osjećao bih se glupim ukoliko bih to pomislio. Oko 7 milijardi jest mnogo ljudi, ali treba uzeti u obzir veličinu Zemlje te način na koji se živi. Izračunajte sami: ako stavimo sve ljude u Australiju, svaki bi za sebe imao 1100 kvadratnih metara zemlje. Više nego dovoljno! To bi bilo zemljište veličine 33x33 metara samo za jednog čovjeka. A Australija zauzima samo oko 5% kopnene površine Zemlje. Čak i kada oduzmemo nenaseljive prostore i one koje ne bismo smjeli dirati, opet bi svega bilo dovoljno i za veći broj milijardi ljudi. Stoga me čudi kako su ljudi naivni kada vjeruju u prenapučenost Zemlje. 
 
Zemljoradništvo se uništava, a ljudi trče u gradove gdje se koncentriraju i bivaju potpuno odsječeni od prirode, stvarnosti, samih sebe. Isključite im vodu i struju i poklat će se međusobno i početi cmizdriti jer od tog trenutka postaju potpuno nesposobni za život i preživljavanje. A još uvijek nisu izmišljene aplikacije za pametne mobitele i glupe korisnike koje bi u željenom času na vaš dlan isprdnule svježi krastavac. Da je to i moguće, današnji čovjek bi vjerojatno pomislio kako ga odmah treba negdje gurnuti, s obzirom na to da je sve oko nas pretvoreno u seks i taj proces ne prestaje ni na najmlađima. Istovremeno se iste strukture koje pretvaraju sve u seks „bore“ protiv pedofilije i sl.
 
Ali hajde – uzmimo laž za istinu - ako su aditivi nekada postojali radi nemogućnosti da se čitava količina hrane proizvodi od isključivo prirodnih sastojaka, smatram da danas u najmanju ruku služe kako bi ljude što duže održavali bolesnima (za vladajuće strukture – profitabilnima), do trenutka kada svako malo nekoga pokosi rak. A period prije odlaska na „nebeska non-GMO polja“ je također vrlo profitabilan. Ali nema prosječan čovjek vremena za tako teške teme – on mora raditi da bi živio i živjeti da bi radio. Oh, koliko smisla i logike u svemu tome. Poželim podijeliti par šamara oštrom metalnom sjekirom svakoj starijoj i „mudrijoj“ osobi koja mladima kaže da je to život i da se tako treba ponašati.
 
Kako je rekao jedan korisnik društvene mreže koju posjetih prije nekoliko dana – „kažu da djeca vole hrenovke pa im treba dati. Ali djeca bi svašta pojela i svašta vole – roditelji su ti koji im daju sranja“. Svaki roditelj, osim onih s bolesnom željom za kontrolom (poznavao sam jednoga kojeg su tjerali na vegetarijanstvo, a on je dolazio k nama da bi se najeo malo mesa) kupit će djetetu hot-dog ako ono želi, iako su na internetu dostupne snimke izrade hrenovaka, pašteta i sl.
 
Čitave svinje, neoprane,  s utrobom, papcima, dlakom - bacaju se mrtve i vjerojatno bolesne i zaražene u velike rotacijske strojeve s noževima koji ih isjeku u otprilike 2 sekunde. Masa kože, kostiju, mesa, govana i virusa potom se melje na sitne čestice u daljnjem finijem procesu. Nakon toga se dobije gusta roza masa čiji se okus ili što već ispire kemikalijama, dok miješalice spajaju nakvašenu tvar s tim istim kemikalijama. Potom se dodaju začini i konzervansi da bi pretvorili užasnu masu u nešto prividno jestivo te se smjesom pune ovojnice hrenovki i pakiraju. Jednak proces odvija se i sa živim i mrtvim pilićima od kojih se kasnije prave pileći kroketi, fileti i sl. Tko zna koliko aditiva, pored svega ostaloga, musava dječica umorna i gladna od igre – pojedu. A tako i odrasli.
 
Sve više je glasova protiv aditiva. To je dakako pozitivno. Ali bojim se da će se dogoditi ono što se događa već dugo s ratovima, nepravdom i svime onime protiv čega se „bori“. Borbe rađaju nove borbe i nasilje nad tijelom i umom, a takvi procesi nikada ne prestaju. Baš kao kada pas trči za svojim repom. Ne vrijedi se boriti protiv aditiva (za koje smatram da uzrokuju alergije) ukoliko ne dođe do kolektivnog čišćenja onih nefizičkih aditiva kojima se ne filaju želuci, već naše glave. A te glave biraju vladare. Čista i trijezna glava, samostalna i samosvjesna, jedina je podloga za određena poboljšanja života na Zemlji. Inače jedino možemo za koju godinu i sami završiti u hrenovkama zbog umjetno generiranog manjka hrane u svijetu, a tada djeca neće roditelje nositi samo u srcima, već i u želucima. Do idućeg puta – dobar tek i kupite si dovoljno papirnatih maramica za brisanje nosa koji neprestano curi.

MOŽDA VAS ZANIMA I OVO

Zadnje vijesti

Zdravko Logarušić novi izbornik nogometne reprezentacije Sudana: 'Očekujem zahtjevan, ali zanimljiv posao'

Majstori, obiđite mjesta gdje ste radili i što je potrebno da građani budu zadovoljni

Počela isplata 19,7 milijuna kuna proizvođačima mlijeka

SPORT

Vodit će ih na Afričkom kupu nacija

Zdravko Logarušić novi izbornik nogometne reprezentacije Sudana: 'Očekujem zahtjevan, ali zanimljiv posao'

NAJČITANIJE DANAS

Bravo!!!

Brođanka Stela nova je hrvatska pjevačka zvijezda u usponu

FOTO GALERIJA

Vrhunac slavlja 60. obljetnice svetišta Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu

Potpisani Sporazumi o suradnji na razvoju širokopojasnog interneta

Pater Arek Krasicki: Mladi, ohrabrite se i otvorite srca za ljubav

Borna Čengić i Borna Mađarević uspješni na Prvenstvu Hrvatske

Sveti Nikola darivao mališane u Slavonskom Kobašu