OBJAVA: 22.03.2014 16:07:11

AUTOR: Danijel Ambrozić

'Samospaljivanje'

'Samospaljivanje'

Prije nego bilo što počnem, oprostite mi na brutalnosti nakon nadolazeće točke. Odlučio sam pričekati da se raziđe dim spaljenog dječjeg tkiva kako bih mogao neometano i bez kašlja pisati, a sada se nakon presvete i bezgrešne Korizme te odgode fašničkog paljenja svega onoga za što je čovjek sam sebi kriv osjećam ipak jednako „posrano“. Ne zamjerite mi na spominjanju gorućeg ljudskog tkiva jer osobno svakog dana iz okoline čujem mnogo veće grozote poput spominjanja autoriteta, prava, zakona, bogova i svega onoga što je ljudski rod u stanju popušiti kako bi za dimnu zavjesu od pušenja mogli kriviti nekog drugog.

 Prošli puta pisao sam o prestanku očekivanja nekakvog napretka od strane sunarodnjaka i nije prošlo mnogo, a narod je opravdao svaku moju upućenu „otrovnu strelicu“. Pošto prilično pojmim svijet oko sebe dok istovremeno bivam žalostan što to mnogi drugi oko mene uopće nisu sposobni, vjerujem da me koji čitatelj zbog toga smatrao zlobnim, što je pak daleko od istine. Tako ovdje bivaju percepiranima ljudi koji još uvijek i barem donekle razmišljaju svojom glavom. Hotimično ili ne – želi ih se dovesti u stanje grižnje savjesti, na jednak stupanj programiranosti kao što je to kod većine pripadnika društva. Jer zašto bih sada kroz nesvjesni osmijeh isprike govorio ovim gospođama pokraj svog kreveta da sam nevjernik? Da, idu od kreveta do kreveta u javnoj bolnici i mole nad pacijentima i s pacijentima. Ali ne smetaju mi previše sve dok imaju dobre namjere i ne pokušavaju me vrbovati u svrhu nekakvih religijskih gluposti. A u ona stanja teške programiranosti ubrajam i stanja nevjernika koji previše reže na vjernike čak i kada ovi nisu ustrajni u širenju riječi božje onima koje to ne zanima niti ih treba zanimati.

Svi masovno zbog nečega okrivljuju vlasti, baš kao da za stanje države i društva općenito nisu krivi građani.A glavna krivnja proizlazi iz posluha prema zakonima i autoritetima različitih oblika, zbog toga što si dopuštamo misliti propisane misli, a vršimo žestoku autorepresiju prema spontanim mislima i stavovima koji dolaze po prirodi, a ne po bogovima, popovima i zakonima. Da, ljudi moji, malo tko od nas ima vlastite stavove, čak i kada mislimo da ih imamo. Jer i u najuvjerljivijem originalu čovjeka, kojega ili koji samog sebe svrstava u neku „alternativu“ (ne znam čemu), možete prepoznati utjecaje medija, školovanja i kulturološkog okruženja, možete lako prepoznati neke standardne programirane sheme ponašanja koje nemaju nikakve veze s ljudskom prirodom, ako ste tako mislili… Stoga mi se osobno pomalo smiješno oblačiti kao kakav punker, roker, hip-hoper ili bijeli „rastaman“ samo kako bih izrazio nešto za što mislim da je samo moje ili moje grupe ljudi. Ionako smo svi robovi, a sva lova ide u iste svjetske kase, bila ona iz džepa kakvog „metalca“ koji nosi pentagrame i križ naopako ili pak časne sestre koja ljubi Isusa i nosi križ u standardnom položaju kakvog viđamo po mjestima gdje križeva ne bi trebalo biti pošto nisu za oči male nevine dječice. Mislim, ovdje kod mene u kvartu udare višemetarski križ s izmasakriranim bogočovjekom između osnovne i srednje škole, tako da djeca ujutro dolaze na sat i prelaze preko poljane kraj ogromnog križa oko kojeg se skupljaju magla i crne vrane. Ljudima je to ovdje normalno kao i kad sve, a ne samo one koji to žele, ujutro budi zvonjava zvona s crkve. Kao da je svima stalo do božje riječi, a nekima je zapravo uistinu stalo do spavanja i općenito vlastite nutrine.

Što se tiče izražavanja bunta i stavova – bunt nije bunt ako je izražen putem odjeće poznatih dizajnera koji su tu i za „alternativu“ koja ima svoje marke, ali ne i previše posebne stavove u konačnici. Početni najveći bunt je u tome da si dopustiš vlastite misli koje su najvjerojatnije ispravne i humane, da se ne izjedaš zbog toga jer je netko u uniformi rekao da tako ne bismo smjeli misliti, bila ta uniforma roditeljska, svećenička, kakvog doktora, učitelja, vojnika ili policajca.

Jer ako bi si dopustiliprirodan tok misli i prepustili se, vjerujem da vam nikada ne bi palo na pamet da pred svojim djetetom uživate u spaljivanju fašničke lutke u liku nečije majke, oca ili djeteta. Radiš drugome i nejakome konfuziju u glavi, čovječe, budalo od čovjeka! Žešća budalo! Prvo mu govoriš (svom djetetu) kako je ono rođeno s grijehom (a realno je rođeno samo s dugom u novcima koji su ionako danas bez pokrića istvoreni iz zraka, što situaciju čini gorom i apsurdnijom) – zoveš ga „istočnim“ grijehom.Potom mu unutar istogkonteksta spominješ nevinost djece, da bi na kraju za svo kolektivno zlo kojeg žestoko hraniš i sam – okrivio bebu iz epruvete i homoseksualce. Onda mi dođeš, čovječe, kao mladom čovjeku, pričati o tome što je život, kako ga živjeti, kako doći do boga, dođeš mi davati savjete i prenositi naredbe ili sugestije svojih autoriteta kojima bih navodno i ja trebao ljubiti dupe te ih birati na izborima kako bih kasnije oprao svoju savjest i za sve okrivio njih - birane.

A da su lutke i homoseksualci krivi za sve kao što su krivi političari, sada bi u Saboru sjedili pederi od tkanine i plastike teelektroničkim glasovima vikali „Mama!“. Ali to ne primjećujem. Da, primijetim ljude u Saboru, ali ne primijećujem nikakve posebne krivce. Ako jesu krivi, onda sam kriv i sam skupa s vama - poreznim obveznicima. I to je najbliže istini. Zapravo, to jest jedina istina i zato ljudi uvijek pronalaze krivce i kažnjavaju ih za zlo, a zlo opstaje jer izlazi iz naroda, iz svakog birača, više ili manje. Zlo je npr. ne razmišljati, a glasati. Veliko zlo. Ono opstaje jer niste „ubili“ izvor zla, ubili ste samo „fašnika“, lutku od slame. A kako da izgore problemi ako je prosto nemoguće da lutka upije i preuzme tuđu krivnju? A ljudi, jer odlučuju biti lutke na koncu, jednako ne mogu reći: „Ja sam kriv, ja sam ovo birao i podržao“. Sve dok je tako, onaj dim od paljevine na trgovima nisu problemi koji s njime odlaze, već dim spaljene i pougljenjene ljudske duše, mnoštva hrvatskih duša, svetih ili sotonskih – trenutno nema razlike. Jer ispod tuđih uvjerenja, fašnik ipak jest oblik samospaljivanja, što maligne nakupine na trgovima ne shvaćaju.

Pratite Brodportal i najnovije vijesti na FACEBOOKu i Twitteru

FOTO

NAJAVE DOGAĐANJA
NAJČITANIJI ČLANCI
DANAS
TJEDAN
MJESEC
NAJNOVIJE