"Evolucija ili revolucija"

Što se događa s državom? Što se događa sa svijetom? Živimo li na civilizacijskoj prekretnici ili je to samo jedan generacijski događaj kojeg trenutno živući ljudi percipiraju kao najbitniji u povijesti? Prvo bih napomenuo da se ne bismo trebali pozivati samo na povijest ukoliko poviješću smatramo isključivo trenutni civilizacijski period od kojih 6-8 tisuća godina.

Autor: Danijel Ambrozić | Datum objave: 02.03.2014


Povijest je jednostavno povijest – sav period postojanja nečega što smatramo svojim planetom jer ipak nije potrebno u svrhu ovog teksta obraćati se na vječno i sveobuhvatno. A civilizacije su postojale prije nas, iako to još uvijek nije službeno priznato. Ipak je neosporno, a to što znanost, odnosno znanstvenici ne priznaju ono čemu i sami svjedoče – to je veliki problem s generalnim egom te velika kočnica u zdravom razvoju naše civilizacije koja pred našim očima opako boluje te se bliži nestanku ili kvalitetnijem nastavku. Treća mogućnost je opstanak u posluhu, pod potpunim nadzorom od strane represivnih državnih i mega-državnih aparata te polaganju prava vlasti na svaki dio vašeg bića, tjelesnog i duhovnog. Pokušaj uspostavljanja takvog globalnog stanja danas živimo i slabo se odupiremo jer većina to ne želi. Svi se boje promjene koju traže, a traže je na krive načine, uvijek iz iste polazne točke, ponavljajući neprekidno iste greške.

Možda sam već spominjao, ali ću svejedno ponoviti da sam već nekoliko puta s dragim prijateljem komentirao kako se ipak čini da nije samo problem u našoj percepciji našeg vremena, već je ovo zaista vrlo važan povijesni periodu kojemu raste svijest dijela svjetske populacije, a dio nje propada još dublje prema posluhu i nezainteresiranosti za vlastiti i kolektivni razvoj, što naposljetku neminovno vodi ka globalnom totalitarizmu pod okriljem banaka, korporacija i općenito represivnih državnih aparata. Globalizacija i razvoj civilizacije nisu nužno pozitivni, posebice u našem slučaju u kojem je tehnologija napredovala suviše brzo u odnosu na kolektivni razvoj svijesti. Najpriznatiji znanstvenici prije 50 i više godina koji su digli farmaceutsku, psihijatrijsku i npr. raketnu znanost („NASA“ i Von Braun) na noge - bili su nacisti pomilovani na suđenjima nakon rata. Stoga imamo slučaj da se tehnologijom uništavamo radi profita i kontrole te u potpunosti dehumaniziramo (špijunsko-bombarderski dronovi koji svoje mjesto nalaze već i iznad ulica gradova, kamere na svakom uglu pod izlikom sigurnosti, nekontrolirano korištenje „naprednih“ mobitela od strane sve mlađih i sve većih „zombija“, iskorištavanje napretka tehnologije u vojne svrhe na planetu na kojem bi nasilje trebalo biti suvišno, sada već službeni i javni geoinženjering i „chemtrailovi“ itd.). Kako u svijetu postoji alternativa u smislu izmjene novčanog sustava i tržišta, radnih vremena, odnosa prema sebi, svom bližnjem i planetu Zemlji, zapravo na svim poljima postojanja kako bi nam svima bilo bolje, a istovremeno se ništa ne pomiče - tako sam počeo pisati i pokušavati dokazivati da zavjere nisu bauk i nepostojeće. One su samo planovi koje netko izvršava u tajnosti. Dakle, nikakva znanstvena-fantastika nije u pitanju, osim kada se istraživanja zavjera i kontrolorskog sustava uhvate ionako previše nenormalni ili euforični ljudi. Oni su ti koji nehotice u dobroj namjeri diskriminiraju ozbiljan trud i zbog kojih nas „glavna struja“ ne shvaća ozbiljno unatoč tome što se prognozirano ostvaruje pred očima svih. Ti ljudi također su besmrtni - oni su preživjeli već nekoliko smakova svijeta zbog raznih svemirskih objekata poput Nibirua ili nekoliko biblijskih apokalipsi koje su nama ostalima nekim čudom promakle neprimjetno.

Tehnološki napredak također je iznjedrio špijunske društvene mreže poput „Facebooka“putem kojih su se ljudi počeli povezivati u razne interesne grupe pa su tako lakše međusobno počeli komunicirati oni čija se svijest počela razvijati na dosada većini nezamislive načine, kao i oni kojima ego ostavlja lažni dojam da „rastu“. Komunicirajući unutar takvih sfera dugoročno, čovjek s vremenom postane „uljuljkan“ te stekne dojam da mnogi doživljavaju pravu eksploziju „svjesnosti“, veću nego što ona realno jest.

Potom se dogodi slijedeće - izađete iz prostorije u stvarni svijet kojeg, uzgred rečeno, malo tko danas doživljava. Ljudi ubrzano hodaju s glavama uronjenim u ekrane „pametnih“ telefona. Tupi ljudi koriste pametne stvarčice. Ubojita kombinacija... Zatim uđete u autobus, tramvaj, možda nekakvu čekaonicu u ambulanti ili bolnici, možda odete na kakvo okupljanje gdje imate priliku neprimjetno čuti komentare ljudi u vašoj neposrednoj blizini... Tada vam se, ako niste drogirani iluzijama ili nekakvim supstancama poput alkohola, dogodi da vam se po tko zna koji put sruše nade u ljudski rod.

To je ta „većina“. Većina koja sve ubrzanije propada i povlači ostale za sobom trenutno je mnogo moćnija od onih koji za sebe misle da ih je sve više. Možda i jest sve više ljudi koji otvaraju oči i uši, koji počinju uviđati da su tijelo i duh njihovi i da nitko na njih prava nema. Ali je trenutni tempo rasta, ponavljam - spor... Prije nego završimo u nekoj hipi komuni, budemo imali više robne razmjene i usluga ili budemo bez ratova - još će se događati štošta „mračno“. U ovoj situaciji, ako se nastavi ovakav trend, čini se da se ostvaruje ona treća opcija gore spomenuta - nastavak repetitivnog neinteligentnog procesa koji ne vodi nikamo, osim ka totalitarizmu. Ne samo da se čini, već jest tako. Hoćemo li to prekinuti ili ne, ovisi o nama - čovječanstvu. A čovječanstvo je beznadno. Ne zato što nema svjesnih i svjesnijih od ostalih - ima ih, već zato što po ustaljenoj praksi većina još uvijek slijepa na svijet oko sebe pa i same sebe ponajviše, a u ovakvom brojčanom odnosu dobre duše nemaju šanse - nikakve!

Osim... Osim da se počne djelovati na vlastitu mikrookolinu. Da se barem ne šuti i ne skrivaju stavovi. Niti jednog zadrtog vjernika u našoj državi (koji slavi nekakvu „ljubav“, a u stanju je ubijati homoseksualce, Srbe...) nije sram svoju kontradiktornost i mračni odgoj pokazati u javnosti. Ali oni koji drukčije misle se previše ustručavaju ponekad. To sam i sam činio. Javno kažeš nešto na profilu nekakve mreže ili kroz razne članke, a doma šutiš jer te strah povrijediti oca, majku, brata, sestru... Očito sve ide malim koracima i bojim se da je porast svjesnosti o svemu u svijetu više euforija dobronamjernih i pametnih ljudi na internetu ili rezultat percepcije užih krugova dobrih ljudi, nego stvarni pokret!

I još jedna stvar - oni koji žele bolji svijet, pomoći će bližnjemu do sebe, radit će na sebi koliko znaju i periodički uspijevaju (muka je to i nekad se zgadiš sam sebi, ponoviš greške, ali je i gušt jer ti ne govori neki crkveni guru u mantiji što da radiš - osobno izbjegavam sve vrste gurua, ne samo katoličke)... Radit će na mikro-okolini koliko mogu, otvarati um i biti spremni na promjene mišljenja... Mnogi koje poznam, a takvi su - obično su introvertiraniji od drugih. Tihi nekako. Više promatraju, a manje trče da bace kamen na prosvjedu... Jer znaju da se time ne postiže ništa... Evolucije pobiru uspjeh, revolucije samo vraćaju na loše početke i još gore nastavke. Da su revolucije efikasne i da ih ne pokreću oni koji zapravo ne žele promjenu ili ne znaju za nju - onda bi sada već živjeli u mom zamišljenom svijetu, mnogo ljepšem od ovoga... Bez evolucije nema prave revolucije.

I onda se ljudi poput mene nađu usamljenima. Osobno izbjegavam proteste jer sam već pokušao sudjelovati - u nas nema ili je malo onih protesta u kojima se traži konekcija s prirodom i Svemirom. Da se to traži, to ne bi ni bili protesti, više neposluh prema strukturama, ali ne na štetu drugog. Ali kod nas su ljudi najčešće - PROTIV nečega. Ako pošalješ (prema mom mišljenju) pravu poruku, onda će te ismijati. Pokreneš li protest, imat ćeš infiltriranih ljudi, špijuna... Dok si u manjini, ne vrijedi niti pobjeći u šumu. Volio bih osobno biti dobrim primjerom u mjestu u kojem živim, nije mi cilj pobjeći u šumu iz više razloga. Mnogi danas pričaju o šumi, a raščerečio bi ih medvjed već treći dan ili bi krepali od gladi ili bi u slučaju rata došli po njihovo šumsko blago (da, i partizani nacisti, svi su se skrivali po šumama kad je bilo sranje te su uzimali i tuđima i svojima hranu, stoku i živote). Nadalje, volim svoje mjesto i svoja mjesta i ljude, kakvi god bili. Naravno, znam da sam živ i da dišem dokle god se također pojave privremene epizode mizantropije. Volio bih ovdje nešto učiniti, ali ne kroz stranke i udruge. Volio bih svašta... Ali se još uvijek osjećam usamljenim, sve manje vidim izlaz i evoluciju Zemlje, dokle god su brojčani odnosi ovako nepravedni - poslušni naspram blagonaklono „kurčevitih“. Oprostite mi na psovki - ali koncept grijeha su ionako izmislili oni „poslušni“. Ali ni to im ne pomaže da masovno civilizaciju guraju ka ponoru. Što je dobro, a što je loše - to se osjeća, to se ne smije samo čuti, upiti pa proslijediti. O ne... Jer onda popušimo priče da je u redu glasati, imati vojske koje ispravljaju nepravdu, klečati pognut pred svom silom religija i bogataša na svijetu gdje svatko može imati, a mnogi nemaju ništa jer su željeli mnogo više nego što im je trebalo...

I dokle god je nadmetanja u školi, na tržištima (ovom najgorem - slobodnom), dokle god je nadmetanja na sve strane - bit će i žrtava. Jer nadmetanje ako i znači „zajedništvo“, to je onda samo zajedništvo male grupe koju nazivamo timom. Mi sad u svijetu imamo situaciju s mnogo liga i timova. A kad se ujedine u saveze, to je opet protiv drugih saveza i samih sebe. Prvo i osnovno - revolucije su uvijek teatar kreiran od ljudi u sjeni. Kao drugo - ako bi one i „uspjele“, iako kreirane, opet bi se razvodnilo zajedništvo jer malo koji pojedinac ima konekciju sa sobom, a kamoli s bližnjim. Arapsko proljeće (čitaj: američka okupacija) pokazalo je po nebrojeni put slijedeće: prvo se više strana udruži u ispravljanju nepravde, kao što su se kršćani i muslimani udružili kontra režima i čuvali jedne druge dok mole, da bi se uskoro opet međusobno poklale. Branitelji navijači stajali su brat uz brata za vrijeme rata, a poslije opet udri „purgera“ ili „spliću“ palicom i bokserom.

Dokle god vrijedi situacija u kojoj se mnogi pojedinci za vrijeme mira dosađuju pa traže ispuhivanje u „krvavim sportovima“, kafanskim i navijačkim tučama, bilo gdje i bilo kako samo ako mogu povrijediti „sestru“ ili „brata“ s kojima je skupa kad je kriza - to nam nešto govori. Govori nam da podloga za napredak nije ni približno dovoljno jaka. Ipak, ostavljam nadu unatoč realnom stavu kojeg će, vjerujem, mnogi proglasiti „crnim i turobnim“ - znam da je sjeme posijano i da smo onaj moj prijatelj i ja blizu istine da se povijesno nešto dramatično događa, kako u glavama ljudi, tako i na Zemlji te u našem susjedstvu unutar Sunčevog sustava. Sjeme je tu, na Zemlji i „u zemlji“. Hajdemo da ne bude ponovo situacija „jedni biljke sade, a drugi ih vade“, jer ćemo inače trebati revoluciju, a naučili smo koliko revolucije „smrde na pokvareno“. Pozdrav od prizemnog brata kojem zemlja pod nogama drhti.

MOŽDA VAS ZANIMA I OVO

Zadnje vijesti

26 novih pozitivnih osoba u županiji, u Slavonskom Brodu čak 22

Započinje jesenska deratizacija na području Slavonskog Broda

Projurio kraj znaka stop, probio zid kuće i preminuo na mjestu

FOTO GALERIJA

Dani Erasmusa obilježeni u Ekonomsko-birotehničkoj školi

I Brođani na biskupskom ređenju grkokatoličkog biskupa mons. Milana Stipića

Najsretnije osiguranike Euroherc i Adriatic razveselili najnovijim Golfovima i novčanim nagradama!

Još jedna generacija uspješno završila tečaj ronjenja

Na 5100 m2 50.000 artikala, upošljava 48 djelatnika